Što je prijevremena insuficijencija jajnika?

POI nastaje kada se prije 40. godine smanji ili poremeti aktivnost jajnika. Broj funkcionalnih folikula može biti malen, njihov odgovor na gonadotropine oslabljen ili njihovo sazrijevanje povremeno i nepredvidivo. Posljedice su neredovite ovulacije, povišen FSH i smanjeno stvaranje estradiola.

POI nije isto što i uobičajena menopauza. Ovarijska aktivnost može se povremeno pojaviti i nakon postavljanja dijagnoze, pa spontana ovulacija i trudnoća nisu potpuno isključene. Menopauza između 40. i 44. godine naziva se ranom menopauzom i razlikuje se od POI-ja.

Kako se POI može očitovati?

Najčešći znakovi su neredovite menstruacije, produljeni razmaci između ciklusa ili amenoreja. Manjak estrogena može uzrokovati valunge, noćno znojenje, poremećaj sna, vaginalnu suhoću, bol pri odnosu, smanjenu spolnu želju i promjene raspoloženja.

Kod nekih žena prvi razlog za obradu predstavljaju poteškoće sa začećem ili neočekivano povišen FSH. Simptomi mogu oscilirati jer se ovarijska funkcija i koncentracija estradiola povremeno mijenjaju.

Kako se postavlja dijagnoza?

Aktualni dijagnostički kriteriji uključuju spontane neredovite ili odsutne menstruacije tijekom najmanje četiri mjeseca i povišenu koncentraciju FSH-a iznad 25 IU/L. FSH za dijagnozu ne mora biti određen određenoga dana ciklusa.

Jedan povišen nalaz FSH-a uz odgovarajuću kliničku sliku može biti dovoljan. Mjerenje se ponavlja nakon 4–6 tjedana ako postoji dijagnostička nesigurnost ili nalaz nije usklađen sa simptomima. Trudnoću uvijek treba isključiti, a hormonska kontracepcija ili druga hormonska terapija mogu prikriti menstrualni i hormonski obrazac.

Nizak estradiol podupire dokaz hipoestrogenizma, ali nije samostalan kriterij. AMH nije primarni test za POI; može pomoći kada je FSH neodređen, ali nizak AMH sam po sebi ne potvrđuje dijagnozu.

Zašto POI nastaje?

Uzrok može biti genetski, autoimuni ili jatrogen, primjerice nakon kemoterapije, zračenja ili kirurškog liječenja jajnika. Na rizik mogu utjecati i određene kronične bolesti te pušenje, ali kod mnogih žena unatoč obradi nije moguće utvrditi točan uzrok.

Kod neijatrogenog POI-ja preporučuju se kromosomska analiza i testiranje premutacije gena FMR1, uz prethodno objašnjenje mogućih rezultata i prema potrebi genetsko savjetovanje. Utvrđeni genetski uzrok može imati značenje i za sestre, kćeri i druge članice obitelji.

Genetska, autoimuna i opća zdravstvena obrada

TSH se određuje pri postavljanju dijagnoze kako bi se procijenila funkcija štitnjače. Kod POI-ja nepoznatog uzroka preporučuje se testiranje protutijela na 21-hidroksilazu radi procjene mogućeg autoimunog zahvaćanja nadbubrežne žlijezde; pozitivan nalaz zahtijeva endokrinološku procjenu.

Protutijela na jajnik nisu preporučena za dijagnozu autoimunog POI-ja, a rutinsko određivanje protutijela na tireoidnu peroksidazu nije potrebno samo zbog POI-ja. Obrada se prilagođava simptomima, osobnoj i obiteljskoj anamnezi te mogućem jatrogenom uzroku.

POI, ovulacija i mogućnost trudnoće

POI znatno smanjuje mogućnost prirodnog začeća jer su ovulacije rijetke i nepredvidive, ali spontana ovarijska aktivnost može se povremeno pojaviti. Ako trudnoća nije željena, potrebno je odabrati učinkovitu kontracepciju.

Ne postoji dokazani lijek, dodatak prehrani ili postupak koji pouzdano povećava ovarijsku aktivnost i stopu prirodnog začeća. Kod nekih žena može se individualno razgovarati o pokušaju stimulacije vlastitih jajnika, ali odgovor je često slab i nepredvidiv. Donirane jajne stanice predstavljaju etabliranu mogućnost ostvarivanja trudnoće.

Zašto je hormonsko liječenje važno?

Hormonsko liječenje kod POI-ja ne služi samo ublažavanju valunga. Ono nadoknađuje hormone koji bi u toj dobi prirodno trebali biti prisutni te smanjuje posljedice ranog manjka estrogena. Ako nema kontraindikacija, preporučuje se do približne dobi prirodne menopauze, neovisno o tome postoje li izraženi simptomi.

Najčešće se primjenjuje estradiol, uz progesteron ili gestagen kod žene koja ima maternicu radi zaštite endometrija. Izbor pripravka, doze i načina primjene prilagođava se zdravstvenim rizicima, simptomima, potrebi za kontracepcijom i željama žene. Lokalni vaginalni estrogen može se dodati ako urogenitalne tegobe nisu dovoljno ublažene sistemskom terapijom.

Dugoročno zdravlje kostiju i srca

POI je povezan sa smanjenom mineralnom gustoćom i promjenama mikroarhitekture kostiju. DXA mjerenje preporučuje se pri postavljanju dijagnoze. Daljnje kontrole ovise o početnom nalazu, redovitosti hormonskog liječenja i dodatnim čimbenicima rizika.

Rani gubitak ovarijske funkcije povezan je i s povećanim kardiovaskularnim rizikom. Procjenjuju se krvni tlak, tjelesna masa, pušenje, glikemija i lipidi, a preporučuju se redovita tjelesna aktivnost, zdrava prehrana i održavanje primjerene tjelesne mase.

Psihološka i reproduktivna podrška

Dijagnoza može izazvati osjećaj gubitka, zabrinutost zbog plodnosti i strah od dugoročnih zdravstvenih posljedica. Informacije treba pružiti jasno i obzirno, uz dovoljno vremena za pitanja i zajedničko donošenje odluka.

Prema potrebama žene, skrb može uključivati ginekologa, reproduktivnog endokrinologa, kliničkog endokrinologa, genetičara, stručnjaka za plodnost i psihološku podršku. Prije planiranja trudnoće procjenjuju se kardiometaboličko zdravlje, štitnjača i rizici povezani s utvrđenim uzrokom POI-ja.