Bolesti vezivnog tkiva i povećani rizik za maligne bolesti krvi
Retrospektivna kohortna studija pokazala je da većina bolesti vezivnog tkiva (CTD – connective tissue diseases) i određene neutrofilne dermatoze imaju značajno povećan rizik od hematoloških maligniteta u razdoblju od 1, 5 i 10 godina, dok autoimune bulozne bolesti kože nisu pokazale povezanost s rakom krvi.
Metodologija
• Istraživači su proveli retrospektivnu kohortnu studiju koristeći podatke iz međunarodne baze TriNetX (od 2010. nadalje), koja obuhvaća 180 milijuna osoba iz 18 zemalja.
• Analizirane su različite bolesti vezivnog tkiva, neutrofilne/inflamatorne dermatoze i autoimune bulozne bolesti kože. Dijagnoze su uključivale: sistemski eritemski lupus, diskoidni lupus, subakutni kožni lupus, dermatomiozitis, miješanu bolest vezivnog tkiva, sistemsku sklerozu, reumatoidni artritis, Sjögrenov sindrom, eozinofilni fasciitis, leukocitoklastični vaskulitis, erythema elevatum diutinum (EED), Sweetov sindrom, piodermu gangrenozum i autoimune bulozne dermatoze.
• Za svaku bolest formirane su skupine oboljelih i kontrolnih ispitanika, usklađene prema dobi, spolu, rasi i etničkoj pripadnosti.
• Istraživači su procjenjivali rizik razvoja hematoloških maligniteta tijekom 1, 5 i 10 godina, uključujući Hodgkinov limfom, ne-Hodgkinov limfom (NHL), limfoidnu leukemiju, mijeloidnu leukemiju, multipli mijelom (MM), monoklonalnu gamapatiju, mijelodisplastični sindrom (MDS), policitemiju veru i Waldenströmovu makroglobulinemiju.
Glavni nalazi
• Diskoidni lupus erythematosus bio je snažno povezan s ne-Hodgkinovim limfomom, mijeloidnom leukemijom, multiplim mijelomom, monoklonalnom gamapatijom i mijelodisplastičnim sindromom kroz sva vremenska razdoblja, s relativnim rizikom (RR) od 2,50 do 9,34.
• Reumatoidni artritis (RR 1,22–3,12), sistemski lupus erythematosus (RR 1,36–6,65) i Sjögrenov sindrom (RR 1,22–4,91) pokazali su povezanost s višestrukim hematološkim malignitetima u svim analiziranim razdobljima.
• Erythema elevatum diutinum (EED), leukocitoklastični vaskulitis, miješana bolest vezivnog tkiva i sistemska skleroza bili su povezani s ne-Hodgkinovim limfomom, multiplim mijelomom, monoklonalnom gamapatijom i mijelodisplastičnim sindromom, dok je EED dodatno bio povezan s limfoidnom leukemijom.
• Dermatomiozitis je pokazao izraženu povezanost s monoklonalnom gamapatijom (RR 2,61; 4,22 i 4,25 nakon 1, 5 i 10 godina).
• Eozinofilni fasciitis i subakutni kožni lupus nisu pokazali konzistentne povezanosti, a niti jedna autoimuna bulozna bolest nije imala značajnu povezanost s hematološkim malignitetima.
Klinički značaj
„Naši nalazi sugeriraju da bi pravovremeni probir na hematološke malignitete nakon postavljanja dijagnoze bolesti vezivnog tkiva ili autoimunih/inflamatornih kožnih bolesti mogao imati važnu kliničku vrijednost“, naveli su autori studije.
Dodali su i da je potrebno daljnje istraživanje povezanosti između razvoja hematoloških maligniteta i bolesti vezivnog tkiva te autoimunih upalnih dermatoza.
Izvor
Studiju je vodio Jagmeet S. Arora, BS, s Odjela za dermatologiju Sveučilišta u Kaliforniji, Irvine, a objavljena je 25. rujna u časopisu Journal of the American Academy of Dermatology.
Ograničenja
Studija je imala moguću pristranost zbog pogrešne klasifikacije dijagnoza. Nisu izračunati omjeri rizika za paraneoplastični pemfigus zbog ograničenja u kontrolnoj skupini. Također, studija nije mogla uzeti u obzir pacijente s više istodobnih bolesti vezivnog tkiva.
Connective Tissue and Neutrophilic Skin Diseases Linked to Blood Cancer Risks
Ovaj je članak nastao uz pomoć više uredničkih alata, uključujući umjetnu inteligenciju, kao dio uredničkog procesa. Prije objave, sadržaj su pregledali i odobrili urednici.
Dr. Vesna Harni
