Česte zablude o uzrocima spontanih pobačaja

Zablude o uzrocima pobačaja su široko rasprostranjene, s time da više od polovice ispitanika u anketi navodi da je pobačaj rijedak, pokazuju rezultati ankete objavljene na internetu u znanstvenom časopisu "Obstetrics & Gynecology". Štoviše, odgovori ankete pokazuju da se mnogi ljudi osjećaju krivim nakon što su imali pobačaj, a većina nije svjesna uzroka pobačaja. Da bi istražili zašto postoji toliko neznanje o pobačajima među pacijenticama i njihovim partnerima, Jonah Bardos, doktor medicine, s Albert Einstein College of Medicine u Yeshiva University i Montefiore Medical Center u New Yorku, i kolege su napravili nacionalnu studiju od 33 pitanja za muškarce i žene u dobi od 18-69 godina.

Ispitanici su odgovorili na anketu koja je bila dostupna online. Od 1084 ispitanika, 55% su bile žene, a 45% su bili muškarci. Petnaest posto ispitanika je imalo više od jednog pobačaja. Istraživanje je definiralo pobačaj kao gubitak trudnoće prije 20. tjedna. Većina (55%) ispitanika vjeruje da pobačaji su rijetki, da se javljaju u manje od 6% svih trudnoća, a 10% misli da je incidencija ispod 2%. Muškarci su imali veću vjerojatnost da će tako odgovoriti nego žene (omjer muškaraca prema ženama, 2.5, interval pouzdanosti, 1,87-3,15).

Oko tri četvrtine (74%) ispitanika je znalo da je pobačaj obično rezultat genetskog ili zdravstvenog problema, a oni s fakultetskim obrazovanjem su imali veću vjerojatnost da će znati ove činjenice. Međutim, 22% vjeruje da su konzumiranje alkohola, droga ili uporaba duhana tijekom trudnoće najčešći uzroci spontanog pobačaja. Abnormalni kromosomi uzrokuju oko 60% od gotovo jednog milijuna pobačaja u SAD-u svake godine. Iako je 95% ispitanika izjavilo da znaju da genetski problemi mogu izazvati pobačaj, ispitanici također smatraju da na pobačaj utječe stres (76%), dizanje teških predmeta (64%), prijašnje spolno prenosive infekcije (41%), prijašnja upotreba intrauterinih uložaka (28%) ili oralnih kontraceptiva (22%) te svađe (21%).

Istraživanje je ispitalo emocionalne reakcije na gubitak trudnoće i utvrdilo da se 47% ispitanika osjeća krivim, 41% osjetili su se osjećali kao da su učinili nešto loše, 41% se osjećalo usamljeno, 36% je osjećalo da je izgubilo dijete, a 28% je osjećalo sram. Vjerska pripadnost je bila povezana s više nego dvostrukom vjerojatnošću doživljavanja gubitka kao gubitka djeteta. Ispitanici su rekli da su osjećali utjehu kada bi njihovi prijatelji ili javne osobe otvoreno pričali o pobačaju. Prihvaćanje medicinskih objašnjenja za pobačaj je pomoglo ublažiti krivnju. Većina ispitanika (78%) je izrazilo želju za informiranjem o uzrocima. Više od trećine (38%) ispitanika s poviješću pobačaja je mislilo da su mogli spriječiti gubitak, a 57% njih je izjavilo da nije dobilo razlog za gubitak. Oni koji su dobili razlog su imali 19% manju vjerojatnost da će imati osjećaj krivnje.

"Naši podaci mogli potaknuti prijatelje i javne osobe da podijele svoje gubitke i koriste svoj status u pomoći s osjećajima srama, tajnovitosti i izolacije", napisali su istraživači. Također pozivaju zdravstvene radnike za pružanje "emocionalne i edukacijske podrške" pacijentima koji su doživjeli gubitak trudnoće. Ograničenje studije je što je njen dobrovoljni dizajn rezultirao podzastupljenošću latinoamerikanaca i crnaca te prezastupljenošću azijata i pojedinaca s jakim osjećajima vezanim uz pobačaje.

Obstet Gynecol. Objavljeno line 2015.