Trudnoća kao posebno endokrino stanje

Hormonske promjene započinju ubrzo nakon implantacije. Stanice trofoblasta, iz kojih se razvija posteljica, počinju stvarati humani korionski gonadotropin, hCG. On održava žuto tijelo i njegovu proizvodnju progesterona potrebnu za nastavak rane trudnoće.

Kako posteljica raste, postupno postaje glavni izvor progesterona, estrogena i niza peptidnih hormona. Istodobno se prilagođavaju funkcija hipofize, štitnjače, nadbubrežnih žlijezda, gušterače, bubrega i krvožilnog sustava.

Posteljica zato nije samo mjesto razmjene kisika i hranjivih tvari. Ona je privremeni endokrini organ koji s fetusom i majčinim organizmom stvara jedinstvenu fetoplacentarnu jedinicu.

hCG – prvi hormonski signal trudnoće

hCG počinju stvarati stanice sinciciotrofoblasta nakon implantacije. Građom i djelovanjem sličan je LH-u te se veže na iste receptore u žutom tijelu.

Njegova je najvažnija rana uloga spriječiti propadanje žutog tijela. Time se nastavlja proizvodnja progesterona i estradiola sve dok posteljica ne razvije dovoljnu sposobnost vlastitoga stvaranja steroidnih hormona.

hCG je osnova testova na trudnoću. U ranoj trudnoći brzo raste, najviše vrijednosti obično doseže pred kraj prvog tromjesečja, a zatim se smanjuje i stabilizira na nižoj razini. Taj fiziološki pad ne znači slabljenje trudnoće.

Progesteron održava trudnoću

U najranijoj trudnoći progesteron stvara žuto tijelo, a zatim njegovu proizvodnju postupno preuzima posteljica. Progesteron održava decidualizirani endometrij, sudjeluje u kontroli prodora trofoblasta i podupire lokalnu imunološku toleranciju prema embriju i fetusu.

Smanjuje podražljivost miometrija, potiče stvaranje guste cervikalne sluzi, sudjeluje u razvoju dojki i koči novu ovulaciju. Njegov učinak dio je složene mreže signala; jedan nalaz progesterona ne može sam pouzdano predvidjeti ishod trudnoće.

Pred porod koncentracija progesterona u krvi ne mora naglo pasti. Umjesto toga mijenja se funkcionalni odgovor maternice, čime ona postupno postaje osjetljivija na estrogene, prostaglandine i oksitocin.

Estrogeni i fetoplacentarna jedinica

Koncentracije estradiola, estrona i estriola snažno rastu tijekom trudnoće. Posteljica koristi androgene prekursore iz fetalnih i majčinih nadbubrežnih žlijezda te ih pretvara u estrogene. Estriol je osobito jasan primjer zajedničkog djelovanja fetusa i posteljice.

Estrogeni potiču rast maternice, razvoj krvnih žila, povećanje uteroplacentarnog protoka, rast mliječnih kanalića i brojne metaboličke prilagodbe. Pred kraj trudnoće povećavaju stvaranje oksitocinskih receptora i međustaničnih veza u miometriju te pridonose pripremi za porod.

Pojedinačna koncentracija estrogena ne koristi se izolirano za procjenu dobrobiti fetusa jer na nalaz utječu gestacijska dob i aktivnost cijele fetoplacentarne jedinice.

hPL i metabolizam majke

Humani placentarni laktogen, hPL, stvara sinciciotrofoblast, a njegova koncentracija raste s masom posteljice. Zajedno s placentarnim hormonom rasta, progesteronom, estrogenima, kortizolom i drugim čimbenicima prilagođava majčin metabolizam potrebama fetusa.

U drugoj polovici trudnoće smanjuje se osjetljivost majčinih tkiva na inzulin, povećava korištenje masnih kiselina, a više glukoze ostaje dostupno fetusu. Ta je inzulinska rezistencija fiziološka.

Ako beta-stanice gušterače ne mogu dovoljno povećati proizvodnju inzulina, može nastati gestacijski dijabetes. Zato se metabolizam glukoze procjenjuje prema programu prenatalne skrbi i individualnim čimbenicima rizika.

Prolaktin, oksitocin i dojenje

Prolaktin tijekom trudnoće raste pod utjecajem estrogena i priprema žljezdano tkivo dojke za stvaranje mlijeka. Visoke vrijednosti estrogena i progesterona tijekom trudnoće ipak sprječavaju punu laktaciju.

Nakon poroda i izlaska posteljice njihove vrijednosti naglo padaju. Time se uklanja kočnica djelovanju prolaktina i započinje obilnije stvaranje mlijeka. Sisanje potiče nove valove prolaktina i održava proizvodnju mlijeka.

Oksitocin izaziva kontrakciju mioepitelnih stanica dojke i refleks otpuštanja mlijeka. Istodobno nakon poroda potiče kontrakciju maternice i pridonosi smanjenju krvarenja.

Relaksin i prilagodba vezivnog tkiva

Relaksin u ranoj trudnoći stvaraju žuto tijelo i druga reproduktivna tkiva. Sudjeluje u prilagodbi krvnih žila i bubrega, povećanju bubrežnog protoka te remodeliranju vezivnog tkiva.

Pridonosi omekšavanju vrata maternice i većoj rastezljivosti zdjeličnih struktura. Njegovo djelovanje nije ograničeno samo na zdjelicu, pa trudnoća može utjecati i na stabilnost drugih zglobova i ligamenata.

Štitnjača i nadbubrežne žlijezde

Estrogen povećava stvaranje transportnog proteina za hormone štitnjače, dok visoke vrijednosti hCG-a u ranoj trudnoći mogu blago stimulirati TSH receptore. Zbog toga ukupne vrijednosti hormona štitnjače rastu, a TSH u prvom tromjesečju može biti niži nego izvan trudnoće.

Nalazi se tumače prema referentnim vrijednostima prilagođenima trudnoći, tromjesečju i laboratorijskoj metodi. Majčini hormoni štitnjače osobito su važni u ranoj trudnoći, prije pune funkcionalnosti fetalne štitnjače.

Posteljica stvara CRH, a tijekom trudnoće raste aktivnost osi hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda i koncentracija kortizola. Kortizol sudjeluje u regulaciji metabolizma, krvnog tlaka, imunološkog odgovora i sazrijevanja fetalnih organa.

Hormonska priprema za porod

Početak poroda ne pokreće jedan hormon, nego postupna promjena odnosa majčinih, fetalnih i placentarnih signala. Estrogeni povećavaju osjetljivost maternice na oksitocin, prostaglandini pridonose sazrijevanju vrata maternice, a mijenja se i funkcionalni odgovor miometrija na progesteron.

Placentarni CRH i fetalni kortizol sudjeluju u pripremi fetalnih organa i aktivaciji procesa koji prethode porodu. Oksitocin tijekom aktivnog poroda pojačava ritmične kontrakcije, dok rastezanje vrata maternice dodatno potiče njegovo oslobađanje.

Hormonske promjene nakon poroda

Izlaskom posteljice naglo padaju progesteron, estrogeni, hPL i drugi placentarni hormoni. Prolaktin i oksitocin tada preuzimaju središnju ulogu u uspostavljanju i održavanju dojenja.

Učestalo dojenje može kočiti pulsno lučenje GnRH-a, odgoditi ovulaciju i produljiti amenoreju. Ipak, ovulacija se može vratiti prije prve menstruacije, pa izostanak krvarenja nije uvijek pouzdana zaštita od trudnoće.

Kontracepcijski učinak dojenja ovisi o dobi djeteta, isključivosti i učestalosti dojenja, izostanku menstruacije i drugim strogo određenim uvjetima.

Kada se određuju hormoni u trudnoći?

hCG se koristi za potvrdu trudnoće i ciljano praćenje kada postoje krvarenje, bol, nejasna gestacijska dob ili drugi razlog za procjenu rane trudnoće. Dinamika vrijednosti može biti korisnija od pojedinačnog nalaza, ali ni ona sama ne određuje mjesto trudnoće.

Progesteron se određuje u odabranim situacijama, dok se TSH i hormoni štitnjače procjenjuju prema anamnezi, simptomima, ranijoj bolesti i čimbenicima rizika. Prolaktin prirodno raste i uglavnom se ne određuje rutinski.

Krvarenje ili bol u ranoj trudnoći, omaglica, nesvjestica, jednostrana jaka bol ili pogoršanje općeg stanja zahtijevaju žurnu kliničku i ultrazvučnu procjenu, neovisno o pojedinačnoj hormonskoj vrijednosti.