Što je HPV infekcija?

HPV infekcija uzrokovana je humanim papilomavirusom, velikom skupinom virusa koji zahvaćaju kožu i sluznice. Genitalni HPV prenosi se ponajprije intimnim kontaktom kože i sluznice, uključujući vaginalni, analni i oralni spolni kontakt.

HPV je vrlo čest i većina spolno aktivnih osoba tijekom života dođe u kontakt s barem jednim tipom virusa. Infekcija najčešće ne uzrokuje simptome, pa osoba može prenijeti virus iako ne zna da ga ima.

Kondom znatno smanjuje mogućnost prijenosa, ali ne pruža potpunu zaštitu jer virus može biti prisutan na koži genitalnog i perianalnog područja koje kondom ne prekriva.

Niskorizični i visokorizični tipovi HPV-a

Genitalni tipovi HPV-a razlikuju se prema bolestima s kojima su povezani. Tipovi koji uzrokuju genitalne bradavice nisu isti tipovi koji uzrokuju većinu HPV-povezanih karcinoma.

Koje simptome može uzrokovati HPV?

Visokorizična HPV infekcija u pravilu ne uzrokuje simptome. Promjene na stanicama vrata maternice razvijaju se bez boli, svrbeža ili karakterističnog iscjetka i otkrivaju se probirom, HPV testiranjem, citologijom i prema potrebi kolposkopijom.

Niskorizični tipovi mogu uzrokovati genitalne bradavice, odnosno kondilome. Mogu se pojaviti na vulvi, u rodnici, na vratu maternice, penisu, skrotumu, u preponama te oko anusa. Bradavice mogu biti pojedinačne ili brojne, ravne ili izdignute, a ponekad uzrokuju svrbež, nelagodu ili krvarenje.

Genitalne bradavice mogu se povući, ostati nepromijenjene ili se povećati. Njihov izgled ne omogućuje procjenu postoji li istodobno visokorizična infekcija.

HPV i intraepitelne lezije

Perzistentna infekcija visokorizičnim HPV-om može poremetiti sazrijevanje stanica pločastog epitela. Promjene se danas označuju kao skvamozne intraepitelne lezije niskog ili visokog stupnja – LSIL i HSIL.

LSIL najčešće odražava produktivnu, prolaznu HPV infekciju i često se povlači. HSIL predstavlja stvarnu prekanceroznu leziju s većim rizikom progresije i zahtijeva odgovarajuću dijagnostičku procjenu i liječenje.

Nazivi CIN 1, CIN 2 i CIN 3 i dalje se mogu susresti u histološkim nalazima i starijoj medicinskoj dokumentaciji. Približno, CIN 1 odgovara histološkom LSIL-u, dok CIN 2 i CIN 3 pripadaju spektru histološkog HSIL-a.

Žljezdane abnormalnosti opisuju se zasebno. Među njima su atipične žljezdane stanice – AGC – i adenokarcinom in situ – AIS, koji može biti povezan s visokorizičnim HPV-om, osobito tipom 18.

Kako se HPV infekcija dijagnosticira?

Ne postoji jedna pretraga koja istodobno daje sve potrebne informacije. HPV test otkriva prisutnost visokorizičnih tipova virusa, dok PAPA test procjenjuje izgled stanica vrata maternice. Kolposkopija prikazuje epitel pod povećanjem, a biopsija omogućuje histološku potvrdu vrste i stupnja lezije.

• HPV testiranje otkriva prisutnost visokorizičnih tipova virusa.
• HPV genotipizacija može izdvojiti pojedine tipove, osobito HPV 16 i HPV 18.
• PAPA test procjenjuje postoje li abnormalnosti stanica vrata maternice.
• Kolposkopija omogućuje ciljanu procjenu sumnjivih područja epitela.
• Biopsija potvrđuje histološku dijagnozu LSIL-a, HSIL-a ili druge promjene.

Rezultati se tumače zajedno. Pozitivan HPV test uz urednu citologiju ne zahtijeva isti postupak kao nalaz HPV-a 16 ili 18, perzistentna infekcija ili citološki HSIL.

Kada je važna HPV genotipizacija?

HPV genotipizacija pomaže procijeniti klinički rizik jer svi visokorizični tipovi nemaju isti onkogeni potencijal. Posebno izdvajanje HPV-a 16 i HPV-a 18 može utjecati na odluku o daljnjoj obradi.

Genotipizacija se ne tumači izolirano niti služi određivanju kada je i od kojeg partnera infekcija stečena. Pozitivan nalaz može se otkriti godinama nakon prvog kontakta zbog prethodno neprepoznate ili ponovno detektabilne infekcije.

Detaljnije o testu i tumačenju nalaza pročitajte na stranici HPV genotipizacija.

Što povećava rizik perzistencije i progresije?

Većina infekcija povlači se spontano, ali određene okolnosti povećavaju mogućnost da visokorizični HPV ostane prisutan ili da postojeća lezija napreduje.

• dugotrajna prisutnost istoga visokorizičnog tipa HPV-a,
• infekcija tipom HPV 16 ili drugim tipom visokoga onkogenog potencijala,
• pušenje,
• oslabljen imunološki sustav, uključujući HIV infekciju ili imunosupresivno liječenje,
• izostanak preporučenog probira i praćenja abnormalnih nalaza.

Prestanak pušenja važna je preporuka jer pušenje povećava rizik perzistencije HPV-a i progresije cervikalnih promjena.

Što se kod HPV infekcije liječi?

Ne postoji lijek koji izravno uklanja HPV iz organizma. Liječe se genitalne bradavice, histološki potvrđene prekancerozne lezije i druge kliničke manifestacije infekcije. Sam pozitivan HPV test bez lezije nije indikacija za lokalni ili kirurški zahvat.

Izbor liječenja ovisi o vrsti, mjestu i proširenosti promjene, citološkom i histološkom nalazu, dobi žene, trudnoći i prethodnim postupcima. Genitalne bradavice mogu se liječiti lokalnim lijekovima ili postupcima uklanjanja, dok HSIL zahtijeva sasvim drukčiji dijagnostički i terapijski pristup.

Cjelovit pregled nalazi se na stranici Liječenje HPV infekcije. O primjeni lokalne imunomodulacijske terapije kod vanjskih genitalnih bradavica pročitajte u zasebnoj temi Imikvimod i genitalne bradavice.

HPV cijepljenje i probir imaju različite uloge

HPV cjepivo sprječava nove infekcije tipovima obuhvaćenima cjepivom i najučinkovitije je prije izlaganja virusu. Ne uklanja već postojeću infekciju niti liječi genitalne bradavice ili intraepitelne lezije.

Raniji pozitivan HPV nalaz, abnormalan PAPA test ili liječena HPV-povezana promjena ne znače automatski da cijepljenje više nema vrijednost, jer osoba najčešće nije bila izložena svim tipovima obuhvaćenima cjepivom. Odluka se donosi prema dobi i individualnim okolnostima.

Cijepljene žene i dalje trebaju sudjelovati u preporučenom programu probira vrata maternice. Više pročitajte na stranici HPV cijepljenje.