Što je intrauterina inseminacija

Intrauterina inseminacija – IUI – jednostavniji je postupak medicinski pomognute oplodnje. Uzorak sjemena obrađuje se u laboratoriju kako bi se izdvojili pokretni spermiji i uklonili sjemena tekućina, nepokretni spermiji i druge stanice. Pripremljeni uzorak zatim se tankim kateterom unosi izravno u šupljinu maternice.

Postupkom se povećava broj pokretnih spermija koji u vrijeme ovulacije dospijevaju bliže jajovodu. Spermiji nakon toga moraju samostalno doći do jajne stanice, ostvariti oplodnju, a nastali zametak mora proći jajovodom i implantirati se u maternici.

IUI zato ne može zaobići teško oštećenje jajovoda, izrazito smanjen broj funkcionalnih spermija ili problem razvoja i implantacije zametka.

Kome se može preporučiti IUI

Inseminacija se može razmotriti kada jednostavnije pokušavanje nije bilo uspješno, a postoje osnovni preduvjeti za oplodnju u jajovodu.

Najčešće indikacije uključuju:

• neobjašnjenu neplodnost uz povoljnu prognozu para
• blaže odstupanje broja ili pokretljivosti spermija
• poremećaj ovulacije nakon uspješne indukcije ovulacije
• poteškoće s ejakulacijom ili spolnim odnosom
• uporabu prethodno zamrznutog uzorka sjemena
• uporabu doniranih spermija u odgovarajućim okolnostima

Odluka ne ovisi samo o nazivu dijagnoze. Važni su dob žene, trajanje neplodnosti, ovarijska rezerva, stanje jajovoda i broj pokretnih spermija nakon laboratorijske obrade.

IUI u prirodnom ciklusu

U prirodnom ciklusu ne primjenjuju se lijekovi za poticanje razvoja dodatnih folikula. Prati se spontani razvoj vodećeg folikula i određuje vrijeme ovulacije.

Ovulacija se može procjenjivati ultrazvukom, određivanjem LH-a u mokraći ili krvi te, prema potrebi, primjenom završne injekcije hCG-a.

Prednost prirodnog ciklusa je vrlo nizak dodatni rizik višeplodne trudnoće i izostanak stimulacijskih lijekova. Međutim, kod neobjašnjene neplodnosti IUI bez stimulacije u pravilu ima manju učinkovitost od inseminacije uz blagu stimulaciju jajnika.

Prirodni ciklus može biti prikladan u odabranim situacijama, uključujući inseminaciju doniranim spermijima u žene koja uredno ovulira.

IUI u stimuliranom ciklusu

U stimuliranom ciklusu lijekovima se potiče razvoj jednog ili manjeg broja folikula. Cilj je povećati mogućnost da u vrijeme inseminacije bude dostupna jajna stanica, a da se pritom izbjegne razvoj prevelikog broja folikula.

Mogu se koristiti letrozol, klomifen citrat ili, u odabranim slučajevima, niske doze gonadotropina. Izbor ovisi o ovulaciji, prethodnom odgovoru, dobi, dijagnozi i riziku pretjeranog odgovora.

Gonadotropini zahtijevaju posebno oprezno praćenje jer nose veći rizik razvoja više folikula, višeplodne trudnoće i sindroma hiperstimulacije jajnika.

Pročitajte više o lijekovima za indukciju ovulacije i praćenju folikula

Praćenje folikula i određivanje vremena inseminacije

Razvoj folikula prati se transvaginalnim ultrazvukom. Procjenjuju se njihov broj i veličina te izgled i debljina endometrija.

Vrijeme inseminacije određuje se prema spontanom porastu LH-a ili nakon primjene hCG-a za završno sazrijevanje jajne stanice. Postupak se izvodi u vremenu u kojem se očekuje ovulacija.

Točan raspored ovisi o protokolu i nalazu. Nije ga moguće jednako propisati svim ženama niti ga treba samostalno mijenjati.

Kako se priprema uzorak sjemena

Uzorak se najčešće daje masturbacijom u sterilnu posudu, prema uputama laboratorija. Prije davanja uzorka preporučuje se razdoblje apstinencije koje odredi laboratorij, najčešće nekoliko dana.

Važno je prikupiti cijeli ejakulat, osobito njegov prvi dio koji obično sadržava najveću koncentraciju spermija. Ako dio uzorka nije prikupljen, to treba odmah navesti osoblju.

U laboratoriju se izdvajaju pokretni spermiji i uklanja većina sjemene tekućine, nepokretnih spermija, leukocita i staničnog ostatka. U maternicu se ne smije unositi neobrađeni ejakulat jer sastojci sjemene tekućine mogu izazvati snažne grčeve i druge reakcije.

Broj pokretnih spermija nakon obrade

Nalaz nakon pripreme uzorka važniji je za procjenu IUI-ja od same početne koncentracije. Što je ukupan broj pokretnih spermija nakon obrade manji, manja je i očekivana mogućnost uspjeha.

Ne postoji jedna apsolutna granica koja vrijedi za svaki laboratorij i svaki par. Kod vrlo malog broja pokretnih spermija najčešće se razgovara o IVF-u ili ICSI-ju.

Je li za IUI potreban pun mokraćni mjehur

U većini slučajeva poseban stupanj punjenja mokraćnog mjehura nije potreban. Ponekad umjereno pun mokraćni mjehur može olakšati prolazak katetera ili ultrazvučno praćenje, ovisno o položaju maternice i načinu izvođenja postupka.

Potrebno je slijediti upute ustanove u kojoj se inseminacija provodi.

Što očekivati nakon inseminacije

Nakon IUI-ja nije potrebno dugotrajno ležanje. Ustajanje, hodanje, mokrenje i uobičajene dnevne aktivnosti ne mogu uzrokovati „ispadanje” spermija iz maternice.

Mogu se pojaviti blagi grčevi ili oskudno sukrvavo krvarenje zbog prolaska katetera kroz vrat maternice. To najčešće prolazi spontano.

Od spolnih odnosa, umjerene tjelesne aktivnosti, rada i putovanja uglavnom nije potrebno odustati ako liječnik nije dao drukčiju preporuku zbog konkretnog nalaza.

Lutealna potpora progesteronom

Progesteron se nakon inseminacije može preporučiti u određenim stimuliranim ciklusima, osobito kada su korišteni gonadotropini ili postoje drugi razlozi za lutealnu potporu.

Nije nužno potreban nakon svake inseminacije u prirodnom ili oralno stimuliranom ciklusu. Odluka ovisi o protokolu, ovulaciji i procjeni liječnika.

Progesteron može uzrokovati napetost dojki, nadutost, umor i druge simptome slične ranoj trudnoći, pa se prema simptomima ne može pouzdano zaključiti je li postupak uspio.

Kada napraviti test trudnoće

Test se radi u terminu koji odredi liječnik, najčešće približno dva tjedna nakon inseminacije. Prerano testiranje može dati lažno negativan rezultat.

Ako je za završno sazrijevanje jajne stanice primijenjen hCG, prerani test može biti lažno pozitivan jer prepoznaje hormon iz injekcije.

Propisanu terapiju ne treba prekidati samo zbog kućnog testa bez dogovora s liječnikom. Pozitivan nalaz beta-hCG-a prema potrebi se ponavlja, a trudnoća se poslije potvrđuje ultrazvukom.

Kolika je uspješnost IUI-ja

Mogućnost trudnoće nakon jedne inseminacije niža je nego nakon jednog IVF embriotransfera, ali je postupak jednostavniji, manje invazivan i zahtijeva manje lijekova.

Uspješnost ovisi o:

• dobi žene i kvaliteti jajnih stanica
• trajanju i uzroku neplodnosti
• broju razvijenih folikula
• prohodnosti i funkciji jajovoda
• broju pokretnih spermija nakon laboratorijske obrade
• debljini i stanju endometrija
• broju prethodnih neuspjelih pokušaja

Rezultate pojedinog centra ili istraživanja treba tumačiti prema dobi i dijagnozi liječenih parova. Jedna prosječna stopa ne može pouzdano opisati mogućnost uspjeha konkretnog para.

Koliko puta pokušati inseminaciju

Većina trudnoća koje će se ostvariti inseminacijom nastane tijekom prvih nekoliko pravilno provedenih ciklusa. Često se razmatraju tri do četiri pokušaja, ali broj nije jednak za sve parove.

Kod mlađe žene s dobrom ovarijskom rezervom, kraćim trajanjem neplodnosti i povoljnim spermiogramom može biti razumno provesti više od jednog pokušaja. Kod starije žene, smanjene ovarijske rezerve ili graničnog broja spermija prelazak na IVF može biti opravdan ranije.

Nakon svakog ciklusa treba procijeniti odgovor jajnika, broj spermija nakon obrade i postoje li razlozi za promjenu protokola.

Mogući rizici i komplikacije

IUI je općenito siguran postupak. Mogući rizici uključuju:

• kratkotrajne grčeve i oskudno krvarenje
• vrlo rijetku infekciju
• višeplodnu trudnoću nakon stimulacije jajnika
• sindrom hiperstimulacije jajnika, ponajprije uz gonadotropine
• izvanmaterničnu trudnoću, osobito uz ranije oštećenje jajovoda
• alergijsku ili drugu nuspojavu lijekova

Jaka ili rastuća bol, obilnije krvarenje, temperatura, otežano disanje, brzo povećanje opsega trbuha ili značajno smanjeno mokrenje zahtijevaju pravodobno javljanje liječniku.

Kada prijeći na IVF

IVF se razmatra kada inseminacija nema razumnu mogućnost uspjeha ili kada više pravilno provedenih pokušaja nije dovelo do trudnoće.

Raniji prijelaz može biti opravdan kada:

• dob žene ograničava vrijeme za jednostavnije pokušaje
• ovarijska rezerva je smanjena
• nakon obrade ostaje mali broj pokretnih spermija
• postoji kombinacija ženskog i muškog čimbenika
• neplodnost traje dulje
• jajovodi nisu funkcionalno prohodni
• prethodne inseminacije nisu bile uspješne

IVF nije dokaz da je inseminacija bila pogrešan izbor. Postupak se mijenja kada se nakon dogovorenog broja pokušaja smanji očekivana korist nastavka istog liječenja.