Što su ovulacijski poremećaji?

Ovulacijski poremećaji obuhvaćaju anovulaciju, kada ovulacija izostaje, i oligoovulaciju, kada se događa rijetko ili nepravilno. Bez oslobađanja zrele jajne stanice prirodna oplodnja nije moguća, a kod rijetkih ovulacija smanjuje se broj ciklusa u kojima trudnoća uopće može nastati.

Poremećaj može biti prolazan, primjerice tijekom akutne bolesti, intenzivnog stresa ili velike promjene tjelesne mase, ali i trajan kao dio PMOS-a, hipotalamičke amenoreje, hiperprolaktinemije, bolesti štitnjače ili oslabljene ovarijske funkcije.

Kako nastaje ovulacija?

Ovulacija ovisi o usklađenom djelovanju hipotalamusa, hipofize i jajnika. Pulsno oslobađanje GnRH-a potiče lučenje FSH-a i LH-a, rast folikula i stvaranje estradiola. Kada dominantni folikul sazrije, porast estradiola pokreće LH val i oslobađanje jajne stanice.

Poremećaj na bilo kojoj razini te osi može promijeniti razvoj folikula ili spriječiti ovulaciju. Zbog toga neredovit ciklus nije konačna dijagnoza nego znak da treba utvrditi gdje je regulacija poremećena.

Najčešći uzroci

PMOS je najčešći uzrok kronične oligoovulacije i anovulacije. Folikuli započinju rast, ali često ne dolazi do urednog odabira dominantnog folikula. Ciklusi mogu biti produljeni ili nepredvidivi, a klinička slika može uključivati hiperandrogenizam, akne, hirzutizam i metaboličke poremećaje. Ultrazvučni izgled policističnih jajnika sam po sebi nije dovoljan za dijagnozu.

Kod funkcionalne hipotalamičke amenoreje energetski manjak, mršavljenje, intenzivan trening, psihički ili tjelesni stres mogu smanjiti pulsno lučenje GnRH-a. Hiperprolaktinemija koči reproduktivnu os, dok hipotireoza i hipertireoza mogu mijenjati ciklus, prolaktin i ovulaciju. Prijevremena insuficijencija jajnika označava oslabljenu i često promjenjivu ovarijsku funkciju prije 40. godine.

Detaljna obrada tih uzroka pripada Reproduktivnoj endokrinologiji; ovdje ih promatramo prema njihovu zajedničkom učinku na ovulaciju i mogućnost začeća.

Koji znakovi upućuju na poremećaj?

Najvažniji trag daje obrazac menstruacijskih ciklusa. Ciklusi dulji od približno 35 dana, velike razlike u njihovoj duljini, manje od osam menstruacija godišnje ili izostanak menstruacije tijekom tri mjeseca razlog su za obradu. Važni su i hirzutizam, akne, galaktoreja, valunzi u mlađoj dobi te izražene promjene tjelesne mase, prehrane ili intenziteta treninga.

Neke žene nemaju očite simptome osim otežanog začeća. Povremeni anovulacijski ciklus moguć je i kod inače urednih menstruacija, ali se izolirana anovulacija ne smije zaključiti samo prema aplikaciji, osjećaju u sredini ciklusa ili jednom neodgovarajuće vremenski određenom hormonskom nalazu.

Kako se procjenjuje ovulacija?

Obrada započinje anamnezom o ciklusima, trajanju neplodnosti, promjenama tjelesne mase, prehrani, treningu, stresu, lijekovima i kroničnim bolestima. Transvaginalni ultrazvuk procjenjuje jajnike, folikule, endometrij i moguće organske promjene, a folikulometrija može pratiti rast dominantnog folikula i znakove ovulacije.

Progesteron se određuje približno sedam dana nakon očekivane ovulacije, a ne automatski 21. dana svakog ciklusa. Jedna vrijednost može poduprijeti zaključak da se ovulacija dogodila, ali ne mjeri pouzdano „kvalitetu” ovulacije ni funkciju cijele lutealne faze.

FSH, LH, estradiol, prolaktin, TSH i androgeni određuju se ciljano prema menstruacijskom obrascu i simptomima. AMH i broj antralnih folikula opisuju ovarijsku rezervu i očekivani odgovor na stimulaciju, ali ne potvrđuju ovulaciju niti izravno mjere kvalitetu jajnih stanica.

PMOS i neplodnost

Kod PMOS-a poteškoća sa začećem najčešće proizlazi iz rijetke ili odsutne ovulacije, a ne iz samog izgleda jajnika. U procjeni su važni menstruacijski obrazac, znakovi hiperandrogenizma, metaboličko zdravlje, dob i drugi mogući uzroci neplodnosti.

Promjena životnih navika može poboljšati ovulaciju u žena kod kojih postoji metabolički ili nutritivni razlog za intervenciju, ali preporuke trebaju biti individualne. Ako trudnoća ne nastaje, može se primijeniti indukcija ovulacije uz ultrazvučno praćenje i prethodnu procjenu para.

Pročitajte više o PMOS-u i neplodnosti →

Liječenje ovisi o uzroku

Kod hipotalamičkog poremećaja temelj liječenja može biti obnova odgovarajućeg energetskog unosa, smanjenje pretjeranog opterećenja i liječenje osnovne bolesti. Hiperprolaktinemija i poremećaji štitnjače liječe se ciljano, dok se kod PMOS-a plan prilagođava reproduktivnom i metaboličkom profilu žene.

Kada je cilj trudnoća, ovulacija se može potaknuti lijekovima uz odgovarajući nadzor. Međutim, nije dovoljno samo izazvati ovulaciju: prije ili tijekom liječenja treba uzeti u obzir dob žene, ovarijsku rezervu, prohodnost jajovoda i spermiogram partnera. Inseminacija ili IVF razmatraju se prema cjelokupnom nalazu, trajanju neplodnosti i odgovoru na jednostavnije liječenje.