Što je salpingitis?

Salpingitis označava upalu jednog ili oba jajovoda. Najčešće nastaje kao dio zdjelične upalne bolesti, kada se infekcija iz rodnice i vrata maternice proširi prema endometriju, jajovodima, jajnicima i okolnim strukturama male zdjelice.

Važni uzročnici su spolno prenosive bakterije, osobito klamidija i gonoreja, ali infekcija je često polimikrobna i uključuje i bakterije vaginalne flore.

Salpingitis može biti akutan, s izraženim simptomima, ili blag i gotovo neprimjetan. Čak i subklinička upala može oštetiti unutarnju sluznicu jajovoda i ostaviti posljedice za njegovu prohodnost i funkciju.

Što je hidrosalpinks?

Hidrosalpinks je proširen jajovod ispunjen tekućinom. Najčešće nastaje kada se nakon upale, ožiljkavanja ili priraslica zatvori završni dio jajovoda, dok se u njegovoj unutrašnjosti nastavlja nakupljati serozna ili upalno promijenjena tekućina.

Može biti jednostran ili obostran. U nekih žena ne izaziva nikakve tegobe i otkrije se tek tijekom ultrazvučnog pregleda ili obrade neplodnosti. U drugih može biti povezan s kroničnom zdjeličnom boli, osjećajem pritiska, nelagodom tijekom spolnog odnosa ili ponavljanim epizodama upale.

Kako nastaje put od infekcije do hidrosalpinksa?

Infekcija često započinje kao cervicitis, koji može uzrokovati iscjedak i kontaktno krvarenje, ali može proći i bez simptoma. Uzlaznim širenjem bakterije zahvaćaju endometrij i jajovode te izazivaju zdjeličnu upalnu bolest.

Salpingitis oštećuje sluznicu, trepetljike i pokretljivost jajovoda. Nakon cijeljenja mogu ostati ožiljci i priraslice, a zatvori li se distalni dio oštećenog jajovoda i ispuni tekućinom, nastaje hidrosalpinks.

Simptomi salpingitisa

Akutni salpingitis najčešće se očituje u sklopu zdjelične upalne bolesti. Simptomi mogu biti izraženi, ali bolest može biti i blaga ili gotovo neprimjetna.

Bol u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, bol pri odnosu, promijenjen vaginalni iscjedak, povišena temperatura, nepravilno ili kontaktno krvarenje mogu upućivati na upalu. Pri pregledu se može naći bolnost pri pomicanju vrata maternice te osjetljivost maternice ili adneksa. Teži oblici mogu biti praćeni zimicom, mučninom, povraćanjem i općom slabošću.

Izostanak simptoma ne isključuje prethodnu ili kroničnu upalu jajovoda. Posljedice se ponekad otkriju tek u obradi neplodnosti.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnostika ovisi o tome sumnja li se na akutnu infekciju, kronično oštećenje jajovoda ili hidrosalpinks pronađen tijekom obrade neplodnosti.

Ginekološkim pregledom procjenjuju se iscjedak, bolnost vrata maternice, maternice i adneksa. Mikrobiološki uzorci testiraju se na klamidiju, gonoreju i druge uzročnike prema simptomima i procjeni rizika, dok test na trudnoću i pokazatelji upale pomažu razlikovati PID od izvanmaternične trudnoće i drugih akutnih stanja.

Transvaginalni ultrazvuk može prikazati prošireni jajovod, piosalpinks, slobodnu tekućinu ili tuboovarijski apsces. U obradi neplodnosti prohodnost se može procijeniti metodom HyCoSy, dok se laparoskopija primjenjuje u odabranim slučajevima radi izravne procjene jajovoda, priraslica, endometrioze i drugih zdjeličnih promjena.

Kako hidrosalpinks izgleda na ultrazvuku?

Hidrosalpinks se najčešće prikazuje kao izdužena, zavijena ili cjevasta struktura ispunjena tekućinom u području adneksa. Oblik može pratiti tijek jajovoda i razlikovati se od pravilnije oblikovane ciste jajnika.

Ovisno o stupnju oštećenja mogu se vidjeti nepotpune pregrade, zadebljanje stijenke ili karakteristični nabori. Kod akutne infekcije sadržaj može biti gušći, a okolna tkiva osjetljiva i upalno promijenjena.

Uredan ultrazvučni nalaz ne isključuje blaže oštećenje ili neprohodnost jajovoda jer se zdravi, neprošireni jajovodi u pravilu ne vide.

Hidrosalpinks i prirodna plodnost

Hidrosalpinks smanjuje mogućnost prirodnog začeća jer oštećeni jajovod često ne može uredno prihvatiti jajnu stanicu, omogućiti njezin susret sa spermijem niti prenijeti zametak prema maternici.

Ako je promijenjen samo jedan jajovod, trudnoća može biti moguća preko zdravog jajovoda. Međutim, nalaz hidrosalpinksa upućuje na prethodnu upalu ili zdjelično oštećenje koje može zahvatiti i okolna tkiva ili drugi jajovod.

Djelomično oštećen jajovod može omogućiti oplodnju, ali otežati transport zametka, zbog čega se povećava rizik izvanmaternične trudnoće.

Pregledajte cjelinu Jajovodi i tubarni uzroci neplodnosti →

Liječenje akutnog salpingitisa

Akutni salpingitis liječi se kao dio zdjelične upalne bolesti. Antibiotska terapija treba pokriti najčešće spolno prenosive, anaerobne i druge bakterijske uzročnike, a liječenje se započinje bez nepotrebnog odgađanja kada postoji opravdana klinička sumnja.

Primjenjuje se kombinacija antibiotika širokog spektra prema težini bolesti i individualnim okolnostima. Kod potvrđene ili vjerojatne klamidijske ili gonokokne infekcije potrebno je obraditi i liječiti spolnog partnera kako bi se spriječila reinfekcija.

Poboljšanje se očekuje tijekom prvih nekoliko dana. Izostanak odgovora zahtijeva ponovnu procjenu dijagnoze i mogućih komplikacija. Bolničko liječenje može biti potrebno kod teške kliničke slike, trudnoće, visoke temperature, povraćanja, sumnje na apsces ili kirurško stanje.

Liječenje hidrosalpinksa

Izbor liječenja ovisi o dobi žene, ovarijskoj rezervi, jednostranom ili obostranom nalazu, težini oštećenja jajovoda, stanju drugog jajovoda, prisutnosti priraslica ili endometrioze te planira li se prirodno začeće ili IVF.

Salpingektomija, odnosno odstranjenje teško oštećenog jajovoda, najčešće se razmatra kod izraženog hidrosalpinksa, osobito prije IVF-a. Druga je mogućnost proksimalna okluzija kojom se jajovod zatvara uz maternicu kako bi se spriječilo vraćanje tekućine u materničnu šupljinu.

U odabranih mlađih žena s blažim distalnim oštećenjem može se pokušati rekonstruktivno otvoriti završni dio jajovoda, ali uspjeh ovisi o očuvanosti sluznice. IVF zaobilazi jajovode, no klinički značajan hidrosalpinks najčešće je potrebno liječiti prije prijenosa zametka.

Operacija ili IVF?

Kirurško liječenje može se razmatrati kod mlađih žena, uredne ovarijske rezerve, ograničenog oštećenja, očuvanog drugog jajovoda i bez značajnog muškog čimbenika neplodnosti.

IVF se češće preporučuje kod obostranog ili teškog tubarnog oštećenja, izraženog hidrosalpinksa, više životne dobi žene, smanjene ovarijske rezerve, opsežnih priraslica ili dodatnog muškog čimbenika.

Odluka se ne temelji samo na tome može li se jajovod tehnički otvoriti, nego i na vjerojatnosti da će nakon zahvata uredno prihvatiti jajnu stanicu i prenijeti zametak prema maternici.

Kako smanjiti rizik trajnih posljedica?

Rizik se smanjuje pravodobnim testiranjem i liječenjem klamidijske i gonokokne infekcije, liječenjem partnera kada je potrebno te izbjegavanjem spolnih odnosa do završetka terapije i povlačenja simptoma. Kondom smanjuje rizik novih infekcija, a bol, temperatura, promijenjen iscjedak ili nepravilno krvarenje zahtijevaju pregled bez odgađanja.

Rano liječenje može zaustaviti aktivnu infekciju i ograničiti oštećenje, ali ne može uvijek spriječiti posljedice, osobito ako je upala dugo trajala ili se ponavljala.

Kada nakon salpingitisa treba procijeniti plodnost?

Preboljeli salpingitis ne znači automatski da je nastala neplodnost. Dodatna obrada ipak se preporučuje ako trudnoća ne nastupi u očekivanom vremenu ili postoje drugi znakovi tubarnog oštećenja.

Ranija procjena opravdana je nakon ponavljanog PID-a ili salpingitisa, tuboovarijskog apscesa, prethodne izvanmaternične trudnoće te kod vidljivog hidrosalpinksa, poznate neprohodnosti jajovoda ili kronične zdjelične boli sa sumnjom na priraslice. Stanje jajovoda procjenjuje se i prije planiranog IVF-a kada nalaz može utjecati na uspješnost postupka.