“Nikad nije kasno” za smanjenje rizika od raka dojke gubitkom težine

Žene u pedesetima koje imaju trajan gubitak kilograma više od 10 godina imaju smanjeni rizik za rak dojke u usporedbi s onima čija težina ostaje stabilna, zaključili su američki istraživači u velikom prospektivnom istraživanju. 

"Naši rezultati sugeriraju da je čak i skroman trajan gubitak tjelesne težine povezan s nižim rizikom od karcinoma dojke za žene starije od 50 godina", komentirala je vodeća autorica dr. sc. Lauren Teras, Epidemiološki istraživački program, Američko društvo za rak, Atlanta, Georgia. U istraživanju je sudjelovalo više od 180,000 žena starijih od 50 godina koje su praćene 18 godina.  Postoji  linearna veza između gubitka težine i smanjenja rizika od raka dojke. Žene koje su izgubile do 4.5 kg imale su 13% manji rizik od raka dojke od žena čija je težina ostala stabilna. 

Rizik za rak dojke smanjen je još više kod žena koje su izgubile više kilograma, i to za 16% kod onih koje su izgubile do 9 kg, i za 26% kod žena koje su izgubile 9 kg ili više. "Ovi nalazi mogu biti snažan motivator za dvije trećine Amerikanki koje su prekomjerne težine da izgube dio te težine", komentirala je Teras u izjavi. "Čak i ako dobijete na težini nakon 50. godine, nije kasno da snizite rizik od raka dojke", rekla je. 

Studija je objavljena online u Časopisu nacionalnog instituta za rak. 

To "podržava ideju da smanjivanje ukupne tjelesne težine smanjuje rizik od raka", komentirala je Stephanie Bernik, dr. med., šefica kirurgije dojke, Mount Sinai West, New York City, koja nije bila uključena u studiju. Međutim, "točan mehanizam ovog učinka nije identificiran", što sugerira da su se "možda žene koje su izgubile na težini svjesno trudile živjeti zdraviji način života u cjelini, što je možda uključivalo zdravu prehranu, više vježbanja i manje pijenja alkohola, sve što doprinosi nižem riziku od raka. " 

Bernik je pozvala žene da "te informacije iskoriste kako bi ih motivirale za promjenu životnog stila što u konačnici može utjecati na dugovječnost". "U Sjedinjenim Državama, gdje je pretilost norma, nadamo se da će studije poput ove pomoći ženama da shvate važnost zdravog življenja", rekla je u izjavi.

Pojedinosti o studiji

Za ovu studiju, Teras i kolege ispitali su podatke iz Projekta udruženih prospektivnih studija prehrane i raka (DCCP), međunarodnog konzorcija prospektivnih kohortnih studija osnovanog 1991. godine kako bi istražili povezanost prehrambenih faktora i rizika od raka. Trenutna analiza usredotočila se na 10 skupina iz Sjedinjenih Država, Australije i Azije, a bila je ograničena na žene starije od 50 godina. Najmanje tri ispitivanja uključivala su podatke o tjelesnoj težini i učestalosti karcinoma dojke. 

Ukupno je uključeno 180,885 žena, od kojih je kod 6930 (3.8%) dijagnosticiran rak dojke. Promjena težine praćena je 10 godina. Razdoblje ispitivanja podijeljeno je u dva intervala od otprilike 5 godina; žene su u prosjeku praćene 8.3 godine.  Na početku prvog petogodišnjeg intervala, srednja dob iznosila je 59 godina, a srednji indeks tjelesne mase (BMI) bio je 25,1 kg / m2. Na kraju drugog intervala medijan BMI bio je 25,6 kg / m2. 

Tijekom 10 godina tijekom kojih su žene praćene, 20,3% je održavalo stabilnu  težinu; 21,8% je izgubilo težinu tijekom prvog petogodišnjeg intervala, a polovica (50%) je ovaj gubitak kilograma imala tijekom drugog petogodišnjeg intervala. Osim toga, 37,3% žena dobilo je na težini tijekom prvog petogodišnjeg intervala, a većina (74,1%) je povećala težinu kroz drugi interval. 

Tim je otkrio da su žene s trajnim gubitkom kilograma imale manji rizik za rak dojke od onih čija je težina stabilna. Ta je veza bila linearna i ograničavala se na žene koje nisu primjenjivale hormonsko nadomjesno liječenje (HNL). 

Istraživači kažu da jača povezanost između gubitka težine i rizika od karcinoma dojke kod korisnica koje nisu uzimale HNL bila "neočekivana". Objašnjavaju: "Ova je razlika zbog upotrebe HNL-a vjerojatno posljedica povećanja cirkulirajućih spolnih hormona uzrokovanih primjenom egzogenih hormona, koji mogu nadvladati umjerenije promjene hormona samo zbog masnog tkiva. 

"Kod žena koje ne uzimaju HNL, promjene hormona uzrokovane gubitkom težine mogu biti utjecajnije", sugeriraju autori. "Važnost ove interakcije, međutim, smanjuje se posljednjih godina zbog drastičnog pada upotrebe hormona u postmenopauzi, za koju se procjenjuje da je 2010. smanjena na manje od 5% žena u SAD-u", napominju.

J Natil Inst. 

Poliklinika Harni