Dizanje utega diže kvalitetu života kod žena koje su preboljele rak dojke
Dizanje utega može biti korisno za preboljele od raka dojke, pokazuje nova studija. Žene koje su preboljele rak dojke, a bave se aktivnim dizanjem utega imaju manji rizi9k za fizičko slabljenje u odnosu na žene koje ne vježbaju, napisali su autori. Rak dojke može dovesti do slabosti u mlađoj dobi što onda povećava rizik za invaliditet ili preranu smrt, istaknuli su u časopisu " Journal of Clinical Oncology". Prema mnogim istraživanjima i smjernicama, vježbanje za vrijeme i nakon liječenja raka je sigurno i učinkovito, rekla je glavna autorica Dr. Kathryn H. Schmitz sa Sveučilišta Pennsylvania u Philadelphiji. "Ne samo za kvalitetu života, ali i za fiziološko stanje, medicinske ishode i psihosocijalna stanja što nije malo".
Fizička kondicija je u vezi s mišićnom masom, a održavanje fizičke kondicije i mišićne mase može olakšati liječenje kemoterapijom, rekla je. Između 2005. i 2008., istraživači su uključili 295 žena s ranim stadijem raka dojke i nasumice ih podijelili u skupinu koja je dizala utege i kontrolnu skupinu. One u skupini dizanja utega su dobile jednogodišnje YMCA članstvo. Dva puta tjedno tijekom tri mjeseca su mogle pohađati 90-ak minuta grupnih vježbi istezanja, aerobik, vježbe za trbuh i jačanje leđa pod vodstvom profesionalaca. U grupi koja je dizala utege, žene su izvodile tri seta od 10 ponavljanja vježbi za bicepse, tricepse i mišiće nogu, a tijekom vremena se dodavalo više vježbe i povećavala težina utega.
Nakon 13 tjedana vježbi s voditeljem, žene su dobile savjet da samostalno vježbaju istim intenzitetom ostatak godine. One u kontrolnoj skupini su dobile upute da ne mijenjaju svoju uobičajenu fizičku aktivnosti tijekom te iste godine. Na početku i na kraju studije, žene su ispunile upitnike o njihovim sposobnostima za ispunjavanje dnevnih aktivnosti. Istraživači su koristili upitnike za identifikaciju fizičkog propadanja. U toj godini, 16% od kontrolne skupine je imalo fizičko propadanje, u usporedbi s 8% u skupini koja je trenirala s utezima. Nije bilo ozbiljnih nuspojava zbog težine programa.
"Rezultati imaju biološkog smisla jer je poznato da vježbanje da ima brojne prednosti i ne čudi da može odgoditi početak tjelesnih oštećenja", rekla je Dejana Braithwaite sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, koja nije bila uključena u studiju ali je stručnjak za zdravlje žena s rakom dojke. "Tjelovežba nakon dijagnoze raka dojke povezana je s raznim prednostima, uključujući i smanjeni rizik od recidiva ili smrti od raka." Primarni cilj ispitivanja bio je procijeniti sigurnost dizanja utega kod oboljelih od raka dojke za rizik od limfedema, stanje u kojem zadržavanje tekućine uzrokuje otekline ruku. Studija nije bio izvorno dizajnirana za testiranje učinaka dizanja utega na fizičko stanje, ističu autori - i zbog toga, kažu, bi se rezultati trebali smatrati preliminarnim, a ne konačnim.
"Poboljšanje stanja kroz dizanje utega čini se kao obećavajuća strategija za preživjele od raka dojke, iako je važno potvrditi ove rezultate u većoj studiji, jer su u ovoj studji uključene žene s limfedemom ili s rizikom za limfedem“, napisala je Braithwaite. Sadašnje smjernice za vježbe kod preživjelih od raka uključuju 150 minuta tjedno aerobne aktivnosti plus dodatne vježbe snage i fleksibilne aktivnosti, rekla je Schmitz. "Savjetujemo uglavnom dva do tri dana treninga snage tjedno", rekla je. Mnogi preživjeli od raka ne znaju da im je potrebna ova vrsta vježbanja, a bilo bi idealno da se konzultiraju oko programa vježbanja s njihovim onkolozima, rekla je Schmitz.
IZVOR: http://bit.ly/1HaGS7l
J Clin Oncol 2015.
Poliklinika Harni
