Tjelovježba i ishod IVF postupka
Redovita tjelovježba prije postupka potpomognute oplodnje "in vitro fertilizacija - IVF", posebice intenzivne aerobičke vježbe, povezane su s 30% manjim uspjehom ishoda postupka, u usporedbi sa ženama koje nisu vježbale, rezultat je prospektivnog istraživanja objavljenog u znanstvenom časopisu Obstetrics & Gynecology.
"Iako tjelovježba ima mnogobrojne zaštitne učinke na zdravlje, odnos između tjelovježbe i plodnosti je složen", navode znanstvenici iz Brigham and Women's Hospital i Harvard Medical School u Bostonu, Massachusetts. Određeni stupanj tjelovježbe dovodi do promjena hormonskog miljea u žena, a različiti tipovi tjelovježbe imaju različite učinke na razinu hormona. Intenzivno aerobičko vježbanje može inhibirati sekreciju GnRH - gonadotropin-releasing hormona i izazvati hipoestrogeno stanje. Kod žena koje izvode teške treninge može doći do porasta razine LH - luteinizirajućeg hormona i androgena - muških spolnih hormona. Intenzivna tjelovježba dovodi do pada razine leptina i inzulina.
"Iako je pokazan učinak tjelovježbe na ovulaciju i plodnost, odnos između tjelovježbe i IVF postupka nije poznat. Tjelovježba je čimbenik koji može utjecati na uspješnost IVF postupka, a koji je moguće mijenjati."
U razdoblju između 1994. - 2003. godine na 3 IVF klinike u širem području Bostona, u ispitivanje je uključeno 2.232 pacijentice koje su upravo bile u prvom IVF postupku. Praćeni su rezultati IVF: uspješan porod i četiri tipa zakazivanja ciklusa: prekid ciklusa, izostanak oplodnje jajašca, izostanak implantacije i spontani pobačaj. Znanstvenici su podatke obradili metodom logističke regresije kako bi se kvantificirao odnos između ishoda IVF postupka i procjene stupnja tjelovježbe od strane pacijentice. Najomiljenije vježbe među pacijenticama su bile šetanje (42%), aerobične vježbe (23%) i jogging (18%).
Uspješnost IVF postupka je bila 20% manja kod pacijentica koje su redovito vježbale u odnosu na pacijentice koje uopće nisu vježbale. Ovaj postotak se povećavao na 40% ukoliko su pacijentice vježbale najmanje 4 sata tjedno tijekom perioda od 1 - 9 godina prije IVF postupka. U skupini pacijentica koje su redovite vježbale prekid IVF postupka je bio tri puta češći, a izostanak implantacije dva puta češći, kao i učestalost spontanog pobačaja. Sveukupno, pacijentice koje su učestvovale u intenzivnim aerobičnim vježbama imale su 30% manji konačni uspjeh – porođaj živog djeteta.
"Redovita tjelovježba prije IVF postupka može negativno utjecati na ishod postupka, posebice kod žena koje vježbaju 4 ili više sati tjedno, 1- 9 godina, kao i kod onih koje učestvuju u intenzivnim aerobičkim vježbama", naglašavaju autori.
"Iako tjelovježba pridonosi mnogobrojnim zdravstvenim koristima, izgleda da je u slučaju ishoda IVF postupka stvar obrnuta", zaključuju autori. "Naši rezultati nistu toliko statistički snažni kako bismo zabranili tjelovježbu i preporučili sjedenje kao životni stil. Nužna su daljnja ispitivanja koja bi razjasnila odnos između tjelovježbe i ishoda IVF postupka."
Obstet Gynecol. 2006;108:938-946.
dr. Vesna Harni