Određivanje rizika za rak dojke
Zbrajanje genetske procjene rizika, mamografske gustoće i razine hormona - svi biološki markeri rizika - može značajno poboljšati sadašnje modele za određivanje rizika od raka dojke, pokazuju podaci koji su predstavljeni na Godišnjem sastanku Američkog udruženja za istraživanje raka (AACR) 2016. godine. "Nekoliko prethodnih studija je procijenilo dodatnu pretkazujuću vrijednost rezultata genetskih rizika ili mamografije ili oboje za poboljšanje trenutnog Gail modela, ali nitko nije koristio sva tri faktora rizika", napisao je Xuehong Zhang, doktor medicine, profesor medicine na Harvard Medical School, Boston, Massachusetts.
"Pokazali smo da, iako svaki tri biološka markera mogu poboljšati određivanje rizika, najviše poboljšavaju model sva tri zajedno", dodao je. Dr. Zhang se osvrnuo na modele Gail i Rosner- Colditz, koji se trenutno koriste za predviđanje rizika od raka dojke. Također se koriste za izradu kemoprevencije i skrining preporuka. Gail model uzima u obzir tradicionalne faktore rizika kao što su dob, dob prve menstruacije, dob prvog porođaja, povijest raka dojke i atipičnu hiperplaziju na biopsiji. Rosner-Colditz model uključuje ove faktore plus indeks tjelesne mase, unos alkohola i druge poznate reproduktivne čimbenike.
Dr. Zhang i njegovi kolege su sproveli case-control studiju unutar Nurses' Health Study (NHS) i NHS II. Istraživanje je uključilo 4,006 bolesnica / 7,874 kontrolnih pacijenatica za Gail model i 2,665 bolesnica / 5,455 kontrolnih pacijentica za Rosner-Colditz model. Genetska ocjena rizika je izračunata na temelju 67 jednostrukih nukleotidnih polimorfizama. Mamografska gustoća je procijenjena kod žena koje su dale uzorke krvi. Estrogen, testosteron i razina prolaktina su mjereni pomoću uzoraka plazme.
Nakon uvrštavanja podataka prema menopauzalnom status, dr Zhang i njegovi kolege su zaključili da tri biološka faktora rizika zajedno poboljšavaju predviđanje rizika za razvoj invazivnog raka dojke u periodu od 5 godina mjerenjem površine ispod krivulje (AUC). Također je određen rizik bolesti kod pozitivnih estrogenskih receptora (ER +). Dr. Zhang je objasnio da su jedinice AUC u rasponu od 50 do 100, s time da je kod 50 model u stanju predvidjeti rizik kod 50% a kod 100 model predviđanja rizika funkcionira savršeno. U oba modela je oko 45% žena bilo u premenopauzi, 25% su bile u postmenopauzi i nisu koristile hormonsku terapiju, a 30% su bile u postmenopauzi i koristile su hormonsku terapiju.
"Poboljšanje u predviđanju rizika je bilo najveće kod žena u postmenopauzi koje nisu uzimale hormonsku terapiju. To je skupina u kojoj se sva tri hormona mogu mjeriti, a to poboljšava funkcioniranje modela", rekao je dr Zhang. Za žene u postmenopauzi koje ne koriste hormonsku terapiju, dodajući tri biološka faktora, određivanje rizika je poboljšalo AUC od 55.2 do 66 (što je porast od 10.8 jedinica) za Gail model i od 60.2 do 66.2 (povećanje od 6 jedinica ) za Rosner-Colditz model.
Dodavanje tri faktora rizika je poboljšalo prognozu za rizik od razvoja ER + raka dojke za 11.7 jedinica u Gail modelu i 9,4 jedinica u Rosner-Colditz modelu. "Najnoviji podaci iz studije 'US National Health and Nutrition Examination Survey' pokazuju da više od 90% žena u postmenopauzi ne koriste hormonsku terapiju. Dakle, naši podaci za žene u postmenopauzi koji se odnose na one koje ne koriste hormonsku terapiju će se primjenjivati na većini žena u postmenopauzi u USA", rekao je.
Objasnio je potencijalni značaj tih podataka za kliničku praksu. "Naša studija pokazuje da uvrštavanje sva tri biološka markera može značajno poboljšati predviđanje rizika i na taj način može pomoći ženama i njihovim zdravstvenim djelatnicima u donošenju odluka koje se tiču upotrebe probira i kemoprevencije. Međutim, ta početna otkrića najprije moraju biti potvrđena u općoj populaciji", dodao je on.
Američka udruga za istraživanje raka (AACR) 2016 Godišnji sastanak: Sažetak 2600.