Stres na poslu ne povisuje rizik za nastanak raka, ali može voditi ponašanju koje će povećati mogućnost nastanka raka, kaže se u istraživanju objavljenom on line 7.2.2013. u British Medical Journal. Iako su dosadašnja istraživanja upućivala na povezanost stresa na poslu i nastanka raka, međunarodni tim stručnjaka pokazao je da stres na poslu nije povezan s najčešćim vrstama raka u razvijenom svijetu: kolorektalnim rakom, rakom pluća, dojke ili prostate.
"Znamo da je stres na poslu povezan s mnogim štetnim posljedicama po zdravlje, primjerice s bolestima srca i depresijom", kaže dr. Katriina Heikkila s finskog Instituta medicine rada iz Helsinkija. "Nesumnjivo je da će smanjivanje stresa na radnom mjestu povećati i tjelesno i duševno zdravlje pojedinca, međutim nema značajniji utjecaj na rak", kaže dr. Heikkila.
Dr. Lidia Schapiro, profesorica medicine na Harvardu, u komentaru članka kaže: "Drago mi je da postoje novi dokazi o odnosu stresa na poslu i u svakodnevnom životu i nastanka raka. Ljudi su jako zabrinuti kada su pod stresom, a onda se opterećuju time kako će njihova briga utjecati na zdravlje. Znamo da stres utječe na reakcije našega tijela povećavajući upalu, koja je pak povezana s povećanim rizikom za rak, tako da zaista imamo razloga za oprez. Ljudi trebaju obratiti pažnju na razinu stresa koju imaju zato što je stres neugodan i ima utjecaja na svačiju kvalitetu života, raspoloženje i dobro osjećanje", kaže dr Shapiro.
Kako bi utvrdili ulogu koju ima stres na poslu u nastanku raka, Heikkila i suradnici prikupili su podatke iz 12 studija u kojima je bilo 116,000 žena i muškaraca dobi 17 do 70 godina, iz Finske, Francuske, Nizozemske, Švedske, Danske i Velike Britanije.
Definirani su poslovi s obzirom na razinu stresa:
- visoko-stresna zanimanja s velikim zahtjevima po zaposlenika i njegovu malu mogućnost kontroliranja posla
- aktivna zanimanja s velikim zahtjevima po zaposlenika i njegovu veliku mogućnost kontrole nad poslom
- pasivna zanimanja s malim zahtjevima i malom mogućnošću kontrole
- nisko-stresna zanimanja s malim zahtjevima po zaposlenika i visokim mogućnostima u kontroli stresa.
Potom su proučili registre smrti od raka i bolničke registre da bi ustanovili koliko ljudi je oboljelo ili umrlo od raka. Izbor su suzili uzimajući u obzir dob, spol, socioekonomske faktore, pušenje i upotrebu alkohola. Također, iz istraživanja su isključili sve osobe koje su bile pretile ili one koje su bile pothranjene/anoreksične. Nakon prosječno 12 godina praćenja, više od 5700 ljudi razvilo je neki oblik raka. Heikkila i suradnici nisu utvrdili nikakvu povezanost razine stresa na poslu i nastanka raka.
Moguće je da dosadašnja istraživanja koja su pokazivala povezanost stresa i nastanka raka nisu isključila djelovanja drugih čimbenika rizika i da su oni bili pripisani poslu ili je povezanost bila slučajna.
Elizabeth Ward, potpredsjednica Američkog udruženja za rak kaže da se iz ove meta-analize ne može zaključiti da stres na poslu uopće ne igra ulogu u nastanku raka.
"Ovo istraživanje je bilo meta-analiza, što znači da su podaci dobiveni iz prethodnih, već objavljenih istraživanja iz kojih su onda utvrđeni obrasci. Podaci dobiveni meta-analizom dobri su onoliko koliko su dobri podaci u studijama koje su korištene, te njihovi podaci ne prokazuju uvijek problem koji je postavljen na početku istraživanja. Stres na poslu utječe na nastanak raka ukoliko je posao taj koji potiče ljude na pušenje ili pijenje alkohola ili nedovoljnu tjelesnu aktivnost i pretilost", objasnila je.
BMJ, online 2013.
