Što su bakterijske i parazitarne spolno prenosive infekcije?

Bakterijske i parazitarne spolno prenosive infekcije uzrokuju mikroorganizmi koji se najčešće prenose vaginalnim, analnim ili oralnim spolnim kontaktom. Mnoge infekcije mogu zahvatiti vrat maternice i mokraćnu cijev bez izraženih simptoma, pa osoba može prenijeti uzročnika iako ne zna da je zaražena.

Klamidija i gonoreja među najvažnijim su uzročnicima cervicitisa i zdjelične upalne bolesti. Mycoplasma genitalium također se spolno prenosi i može uzrokovati cervicitis i PID, dok Trichomonas vaginalis, jednostanični parazit, najčešće uzrokuje vaginitis.

Mycoplasma hominis i ureaplazme imaju drukčije kliničko značenje jer se često nalaze kao dio kolonizacije genitalnog sustava. Bakterijska vaginoza također nije klasična infekcija jednim uzročnikom, nego disbioza vaginalnog mikrobioma.

Klamidija – česta i često neprepoznata infekcija

Klamidiju uzrokuje bakterija Chlamydia trachomatis. Prenosi se vaginalnim, analnim i oralnim spolnim kontaktom te s majke na dijete tijekom poroda. Infekcija vrata maternice u žena često ne uzrokuje nikakve tegobe.

Kada postoje simptomi, mogu se pojaviti pojačani ili promijenjeni iscjedak, pečenje pri mokrenju, kontaktno ili intermenstrualno krvarenje te bol u donjem dijelu trbuha. Infekcija se može proširiti iz vrata maternice prema endometriju i jajovodima te uzrokovati zdjeličnu upalnu bolest.

Neliječena ili ponavljana klamidijska infekcija može povećati rizik oštećenja jajovoda, neplodnosti i izvanmaternične trudnoće. Dijagnostika se temelji na molekularnom testiranju odgovarajućeg uzorka, a nakon potvrde potrebno je liječiti infekciju i obraditi spolne partnere.

Detaljan pregled nalazi se na stranici Klamidija.

Gonoreja i rastuća antimikrobna rezistencija

Gonoreju uzrokuje Neisseria gonorrhoeae. Infekcija može zahvatiti vrat maternice, mokraćnu cijev, rektum, ždrijelo i rjeđe spojnicu oka. Žene često nemaju simptoma ili su tegobe blage i nespecifične.

Mogući znakovi uključuju gnojni ili pojačani iscjedak, pečenje pri mokrenju, kontaktno krvarenje, bol u zdjelici ili simptome proktitisa. Neliječena infekcija može uzrokovati PID i njegove reproduktivne posljedice.

Molekularni testovi vrlo su osjetljivi za otkrivanje uzročnika, dok je kultura osobito važna kada se sumnja na neuspjeh liječenja ili antimikrobnu rezistenciju. Gonokok je razvio otpornost na brojne ranije korištene antibiotike, pa se terapija ne smije određivati prema starim preporukama niti uzimati nasumce.

Više o dijagnostici i liječenju pročitajte u temi Gonoreja.

Mikoplazme i ureaplazme nemaju jednako značenje

Nazivi mikoplazma i ureaplazma često se navode zajedno, ali obuhvaćaju mikroorganizme različitoga kliničkog značenja. Pozitivan nalaz zato se ne smije automatski tumačiti kao spolno prenosiva bolest koju uvijek treba liječiti.

• Mycoplasma genitalium spolno je prenosivi patogen povezan s uretritisom, cervicitisom i zdjeličnom upalnom bolešću.
• Mycoplasma hominis može biti dio kolonizacije genitalnog sustava i nalaz sam po sebi ne potvrđuje da uzrokuje simptome.
• Ureaplasma urealyticum i Ureaplasma parvum često su prisutne bez bolesti, osobito u spolno aktivnih osoba.

Mycoplasma genitalium nema staničnu stijenku, pa na nju ne djeluju antibiotici čiji je cilj sinteza stanične stijenke. Dodatni problem predstavlja česta rezistencija na makrolide i porast rezistencije na druge lijekove.

Rutinsko testiranje i liječenje asimptomatskih osoba na Mycoplasma hominis i Ureaplasma spp. najčešće nije opravdano. Razlike u značenju nalaza obradit ćemo na zajedničkoj stranici Mikoplazme i ureaplazme.

Trihomonijaza – spolno prenosiva parazitarna infekcija

Trihomonijazu uzrokuje Trichomonas vaginalis, jednostanični protozoarni parazit. Prenosi se ponajprije spolnim kontaktom i može istodobno zahvatiti rodnicu, vrat maternice i mokraćnu cijev.

U žena može uzrokovati pojačan, žućkast ili zelenkast iscjedak neugodna mirisa, svrbež, pečenje, bol pri mokrenju i nelagodu tijekom spolnog odnosa. Klinička slika vrlo je različita, a velik broj zaraženih nema jasne simptome.

Dijagnoza se najpouzdanije postavlja molekularnim testiranjem. Mikroskopski pregled svježeg preparata može pokazati pokretne trihomonade, ali negativan nalaz ne isključuje infekciju zbog niže osjetljivosti metode.

Potvrđena infekcija je izlječiva, ali je potrebno istodobno liječiti spolne partnere i izbjegavati spolne odnose do završetka liječenja. Detaljan pregled nalazi se na stranici Trihomonijaza.

Bakterijska vaginoza – disbioza, a ne klasična SPI

Bakterijska vaginoza nastaje kada se smanji udio zaštitnih laktobacila, a povećaju količina i raznolikost anaerobnih bakterija. Često je prisutan polimikrobni biofilm, pa se stanje ne može svesti na infekciju jednom bakterijom.

Najčešći simptom je rijedak sivkast ili bjelkast iscjedak karakteristična mirisa, osobito nakon spolnog odnosa ili menstruacije. Svrbež i izražena upala nisu tipični, a velik broj žena nema simptoma.

Bakterijska vaginoza povezana je sa spolnom aktivnošću i promjenama seksualnog partnerstva, ali može nastati i bez spolnog odnosa. Ne smatra se klasičnom spolno prenosivom infekcijom i njezino liječenje ne slijedi ista pravila kao liječenje klamidije, gonoreje ili trihomonijaze.

Dijagnoza se postavlja prema kliničkim, mikroskopskim ili validiranim molekularnim kriterijima. Sam nalaz pojedine bakterije povezane s vaginozom nije dovoljan za dijagnozu jer se neki od tih mikroorganizama mogu naći i u žena bez simptoma.

Više o uzrocima, dijagnostici i recidivima pročitajte na stranici Bakterijska vaginoza.

Kako se odabire odgovarajući test?

Jedan cervikalni ili vaginalni bris ne otkriva automatski sve spolno prenosive infekcije. Vrsta uzorka i metoda testiranja ovise o mogućem uzročniku, mjestu izloženosti i kliničkoj slici.

• Molekularni testovi najčešće se koriste za klamidiju, gonoreju, Mycoplasma genitalium i trihomonijazu.
• Uzorak se može uzeti iz rodnice, vrata maternice, mokraće, uretre, rektuma ili ždrijela, ovisno o vrsti kontakta.
• Kultura gonokoka važna je za procjenu osjetljivosti na antibiotike kada se sumnja na rezistenciju ili neuspjeh liječenja.
• Bakterijska vaginoza procjenjuje se prema obilježjima cijeloga vaginalnog mikrobioma, a ne samo traženjem jedne bakterije.
• Mycoplasma hominis i ureaplazme ne treba rutinski tražiti i liječiti bez jasne kliničke indikacije.

Negativan nalaz uzorka s jednoga anatomskog mjesta ne mora isključiti infekciju na drugom mjestu. Nakon oralnog ili analnog kontakta ponekad je potrebno ciljano uzeti ždrijelni ili rektalni uzorak.

Zašto je važna obrada partnera?

Kod potvrđene klamidije, gonoreje, Mycoplasma genitalium ili trihomonijaze potrebno je procijeniti i liječiti odgovarajuće spolne partnere kako bi se spriječili ponovni prijenos i reinfekcija.

Partner može biti zaražen bez simptoma. Liječenje samo osobe koja ima tegobe, bez obrade partnera, može dovesti do ponovne infekcije nakon nastavka spolnih odnosa.

Pravila nisu jednaka kod bakterijske vaginoze, Mycoplasma hominis i ureaplazmi. Zato se partnersko liječenje ne određuje samo prema nazivu pronađenog mikroorganizma, nego prema potvrđenoj dijagnozi i aktualnim preporukama.

Moguće posljedice za reproduktivno zdravlje

Klamidija i gonoreja mogu se proširiti iz vrata maternice prema endometriju i jajovodima te uzrokovati zdjeličnu upalnu bolest. Posljedice mogu uključivati kroničnu zdjeličnu bol, oštećenje jajovoda, neplodnost i povećan rizik izvanmaternične trudnoće.

Mycoplasma genitalium također je povezana s cervicitisom i PID-om, iako njezin doprinos dugoročnim reproduktivnim posljedicama nije jednako dobro definiran kao kod klamidije i gonoreje.

Trihomonijaza i bakterijska vaginoza povezane su s povećanom osjetljivošću na druge spolno prenosive infekcije te određenim nepovoljnim ishodima trudnoće, ali pozitivan nalaz uvijek treba tumačiti u individualnom kliničkom kontekstu.