Što je kriopohrana

Kriopohrana je čuvanje stanica ili tkiva na vrlo niskoj temperaturi, najčešće u spremnicima s tekućim dušikom. Pri takvoj temperaturi biološki procesi gotovo se potpuno zaustavljaju, pa se embriji, jajne stanice i spermiji mogu pohraniti za kasniju uporabu.

Prije zamrzavanja reproduktivni materijal obrađuje se u laboratoriju i izlaže zaštitnim otopinama – krioprotektantima – koje smanjuju oštećenje stanica povezano sa stvaranjem kristala leda.

Materijal se poslije zagrijava ili odmrzava prema strogo kontroliranom laboratorijskom protokolu. Preživjeli embriji i spolne stanice zatim se procjenjuju prije daljnje uporabe.

Što je vitrifikacija

Vitrifikacija je metoda vrlo brzog hlađenja pri kojoj se sadržaj stanice pretvara u staklasto stanje bez stvaranja većih kristala leda. Time se smanjuje mehaničko oštećenje osjetljivih struktura jajne stanice i embrija.

Metoda je znatno poboljšala preživljenje jajnih stanica i embrija nakon zagrijavanja u usporedbi sa starijim metodama sporog zamrzavanja. Uspjeh ipak ovisi o kvaliteti početnog materijala, laboratorijskom protokolu i iskustvu embriološkog tima.

Za spermije se i dalje mogu primjenjivati metode kontroliranog zamrzavanja koje su prilagođene njihovoj građi i većem broju stanica u uzorku.

Zašto se zamrzavaju embriji

U IVF postupku može nastati više embrija nego što se planira prenijeti u jednom embriotransferu. Embriji koji zadovoljavaju laboratorijske kriterije mogu se zamrznuti i koristiti u kasnijim ciklusima.

Zamrzavanje omogućuje:

• prijenos jednog embrija uz čuvanje ostalih za kasnije
• novi pokušaj bez ponavljanja stimulacije i aspiracije
• odgodu transfera kada postoji rizik hiperstimulacije
• odgodu transfera kada endometrij ili hormonske okolnosti nisu prikladni
• vrijeme potrebno za preimplantacijsko genetsko testiranje
• očuvanje embrija prije liječenja koje može oštetiti plodnost

Nisu svi embriji prikladni za zamrzavanje. Odluka se temelji na razvojnom stadiju, morfološkim osobinama i procjeni mogućnosti preživljenja nakon zagrijavanja.

U kojem se stadiju embriji zamrzavaju

Embriji se mogu zamrznuti u različitim fazama ranog razvoja. Najčešće se zamrzavaju:

• u stadiju ranih staničnih dioba, približno drugog ili trećeg dana
• u stadiju blastociste, najčešće petog ili šestog dana

Blastocista je embrij koji je nastavio razvoj do faze u kojoj se razlikuju unutarnja stanična masa i trofektoderm. Produžena kultura omogućuje dodatnu procjenu razvoja, ali neće svaki embrij dosegnuti blastocistu.

Najprikladniji dan zamrzavanja ovisi o broju embrija, njihovom razvoju, laboratorijskoj strategiji i planu liječenja.

Preživljavaju li svi embriji zagrijavanje

Većina kvalitetnih vitrifikacijom zamrznutih embrija preživi zagrijavanje, ali preživljenje nije potpuno zajamčeno. Dio embrija može izgubiti pojedine stanice ili se nakon zagrijavanja prestati razvijati.

Preživljavanje ne znači automatski i sposobnost implantacije. Nakon zagrijavanja procjenjuju se cjelovitost embrija, ponovno širenje blastociste i nastavak razvoja.

Embrij koji je preživio zagrijavanje i nastavio razvoj može imati dobru mogućnost implantacije, ali ishod i dalje ovisi o dobi jajne stanice, njegovim biološkim osobinama i stanju maternice.

Kako se priprema endometrij za zamrznuti transfer

Za implantaciju je potrebno uskladiti razvoj embrija s vremenskim razdobljem u kojem je endometrij pripremljen djelovanjem progesterona.

Prirodni ciklus

U žene koja redovito ovulira prati se razvoj folikula i vrijeme ovulacije. Embriotransfer se planira prema ovulaciji i razvojnom stadiju embrija.

Modificirani prirodni ciklus

Prirodni razvoj folikula prati se ultrazvukom, a završno sazrijevanje može se potaknuti hCG-om kako bi se vrijeme ovulacije i transfera preciznije planiralo.

Hormonski pripremljen ciklus

Endometrij se priprema estrogenom, a zatim progesteronom. Takav ciklus ne zahtijeva vlastitu ovulaciju, ali je važno strogo poštovati vrijeme početka i primjene progesterona.

Izbor protokola ovisi o pravilnosti ciklusa, zdravstvenom stanju, ranijem liječenju i organizacijskim okolnostima.

Zamrzavanje neoplođenih jajnih stanica

Zamrzavanje jajnih stanica omogućuje njihovu pohranu bez prethodne oplodnje. Za dobivanje stanica najčešće je potrebno provesti stimulaciju jajnika i transvaginalnu aspiraciju, jednako kao u IVF postupku.

Nakon aspiracije embriolog procjenjuje zrelost. U pravilu se zamrzavaju zrele jajne stanice koje su dosegnule stadij prikladan za oplodnju.

Kada se poslije žele uporabiti, jajne stanice se zagrijavaju i najčešće oplođuju ICSI-jem jer je nakon vitrifikacije potrebno izravno unijeti spermij u jajnu stanicu.

Dob u vrijeme zamrzavanja jajnih stanica

Najvažniji čimbenik njihove buduće reproduktivne mogućnosti jest dob žene u vrijeme kada su jajne stanice dobivene i zamrznute, a ne dob u vrijeme njihova kasnijeg korištenja.

Mlađe jajne stanice u prosjeku imaju manji udio kromosomskih pogrešaka. Međutim, ni zamrzavanje u mlađoj dobi ne jamči da će svaka jajna stanica preživjeti, oploditi se ili razviti u embrij sposoban za implantaciju.

Broj potrebnih jajnih stanica nije isti za svaku ženu. Ovisi o dobi, očekivanom preživljenju, oplodnji, razvoju embrija i željenom broju djece.

Embriji ili neoplođene jajne stanice

Zamrzavanje embrija daje više informacija jer je već poznato da je jajna stanica preživjela oplodnju i da je embrij dosegnuo određeni razvoj. Ipak, embrij sadržava genetski materijal oba partnera, pa njegova buduća uporaba uključuje pitanja suglasnosti i zajedničkih odluka.

Zamrzavanje neoplođenih jajnih stanica ženi omogućuje očuvanje vlastitih spolnih stanica bez odluke o spermiju kojim će biti oplođene. S druge strane, ostaje nepoznato koliko će stanica preživjeti, oploditi se i razviti u embrije.

Odabir ovisi o partnerskoj situaciji, medicinskom razlogu, vremenu koje je dostupno, broju dobivenih stanica i osobnim vrijednostima.

Zamrzavanje spermija

Spermiji se mogu zamrznuti iz ejakulata ili nakon kirurškog dobivanja iz reproduktivnog sustava. Uzorak se prije zamrzavanja analizira, miješa s krioprotektivnom otopinom i pohranjuje u označenim spremnicima.

Zamrzavanje se može preporučiti:

• prije kemoterapije, radioterapije ili operacije koja može ugroziti plodnost
• prije liječenja testosteronom ili drugog postupka koji može potisnuti spermatogenezu
• kod progresivnog pogoršanja spermiograma
• ako postoji mogućnost poteškoća s davanjem uzorka na dan postupka
• prije vazektomije ako muškarac želi sačuvati reproduktivnu mogućnost
• nakon kirurškog dobivanja rijetkih spermija iz pasjemenika ili testisa

Prema nalazu i broju spermija uzorak se može podijeliti u više spremnika kako se pri svakom postupku ne bi morao odmrznuti cijeli pohranjeni materijal.

Kako zamrzavanje utječe na spermije

Dio spermija ne preživi proces zamrzavanja i odmrzavanja, a kod preživjelih se pokretljivost može smanjiti. Stupanj promjene ovisi o početnoj kvaliteti uzorka i individualnoj otpornosti spermija.

Kod uzorka s dobrim brojem pokretnih spermija odmrznuti materijal može biti prikladan za inseminaciju. Ako je broj spermija malen ili su dobiveni kirurški, najčešće se koriste u ICSI postupku.

Čak i vrlo mali broj pohranjenih spermija može imati važnu reproduktivnu vrijednost ako se može iskoristiti za mikroinjekciju u jajnu stanicu.

Koliko dugo materijal može ostati zamrznut

Pri stabilnoj temperaturi kriopohrane biološka aktivnost gotovo je zaustavljena. Dostupni podaci ne pokazuju da sama duljina pravilne pohrane značajno smanjuje kvalitetu embrija ili spolnih stanica.

Praktično trajanje pohrane ovisi o važećim propisima, ugovoru s ustanovom, redovitom obnavljanju suglasnosti i plaćanju troškova kada je primjenjivo.

Par ili pojedinac trebaju održavati ažurne kontaktne podatke i pravodobno odgovoriti na obavijesti ustanove o nastavku, uporabi, prijenosu ili prestanku pohrane.

Identifikacija i sigurnost pohrane

U laboratoriju se koriste višestruke provjere identiteta pacijenta i uzorka pri svakom koraku: prikupljanju, oplodnji, zamrzavanju, premještanju, zagrijavanju i uporabi.

Spremnici su označeni jedinstvenim identifikacijskim podacima, a sve se radnje dokumentiraju. Embriološki laboratorij mora imati sustave praćenja temperature, razine tekućeg dušika i postupanja u izvanrednim okolnostima.

Prije zamrzavanja potpisuju se informirani pristanci koji uređuju pohranu i buduću uporabu u skladu s važećim propisima.

Suglasnost za uporabu embrija

Embrij nastao iz jajne stanice i spermija para sadržava genetski materijal oba partnera. Njegova uporaba, nastavak pohrane ili drugo postupanje zato zahtijevaju odgovarajuće suglasnosti u skladu s važećim pravnim okvirom.

Prije pohrane važno je razumjeti što se događa u slučaju prekida partnerskog odnosa, smrti jednog partnera, povlačenja suglasnosti ili isteka dopuštenog vremena pohrane.

Pravna pravila mogu se mijenjati, pa konkretne informacije treba provjeriti u ustanovi u kojoj se materijal pohranjuje.

Može li se pohranjeni materijal premjestiti

Embriji i spolne stanice mogu se u odgovarajućim okolnostima premjestiti između ovlaštenih ustanova u posebnim spremnicima koji održavaju potrebnu temperaturu.

Prije prijenosa potrebno je provjeriti dokumentaciju, suglasnosti, rezultate obveznih testiranja, kompatibilnost laboratorijskih postupaka i prihvaća li druga ustanova materijal.

Transport trebaju organizirati ustanova i ovlaštena služba. Pacijenti ne bi trebali samostalno prevoziti kriopohranjeni reproduktivni materijal.

Jesu li trudnoće nakon zamrzavanja sigurne

Velik broj djece rođen je nakon prijenosa zamrznutih embrija i uporabe zamrznutih jajnih stanica ili spermija. Većina trudnoća i djece ima uredan ishod.

Na tijek trudnoće snažno utječu dob i zdravstveno stanje majke, uzrok neplodnosti, broj prenesenih embrija i višeplodna trudnoća. Zato se sigurnost ne može procjenjivati samo prema tome je li embrij bio zamrznut.

Prijenos jednog embrija važna je mjera za smanjenje prijevremenog poroda i drugih komplikacija povezanih s blizanačkom trudnoćom.

Što kriopohrana ne može riješiti

Zamrzavanje ne može:

• popraviti kromosomske pogreške već prisutne u jajnoj stanici ili embriju
• povećati broj već zamrznutih jajnih stanica
• jamčiti oplodnju, razvoj embrija ili implantaciju
• ukloniti bolest maternice ili zdravstvene rizike buduće trudnoće
• osigurati da će materijal biti prikladan za svaki željeni broj buduće djece

Kriopohranu treba promatrati kao mogućnost očuvanja reproduktivnog materijala, a ne kao osiguranje budućeg roditeljstva.