Nova definicija debljine: svaka peta osoba s prekomjernom tjelesnom masom sada ima dijagnozu debljine
Europski stručnjaci redefiniraju debljinu izvan okvira BMI-a, s naglaskom na zdravstvene posljedice i visceralnu pretilost
Nova klasifikacija Europskog društva za proučavanje debljine (EASO), objavljena u časopisu Nature Medicine u srpnju 2024., predlaže sveobuhvatniji pristup dijagnostici debljine – onaj koji nadilazi tradicionalno korišteni indeks tjelesne mase (BMI). Prema ovoj definiciji, debljina se dijagnosticira kod osoba s:
- BMI ≥ 30
- ili BMI ≥ 25 uz omjer opsega struka i visine ≥ 0,5
- te prisutnost medicinskih, funkcionalnih ili psiholoških komplikacija povezanih s debljinom
U skladu s ovom novom definicijom, studija objavljena 7. srpnja 2025. u časopisu Annals of Internal Medicine pokazala je da bi gotovo 1 od 5 osoba koje su dosad bile svrstane u kategoriju "prekomjerne tjelesne mase" (BMI 25–30) sada bile klasificirane kao osobe s debljinom.
Što to znači u praksi?
Dr. Dror Dicker, voditelj Odjela interne medicine i Klinike za debljinu u Medicinskom centru Rabin (Tel Aviv), koji je vodio studiju, objašnjava:
„Ove osobe bile su 'nevidljive' u zdravstvenom sustavu. Sada ih možemo ranije prepoznati, razumjeti njihov rizik i intervenirati prije pojave ozbiljnih komplikacija.“
Zašto BMI nije dovoljan?
BMI ne uzima u obzir raspodjelu masnog tkiva ni funkcionalne posljedice viška kilograma. Dvije osobe s istim BMI-jem mogu imati potpuno različit metabolički profil: jedna može biti zdrava, a druga izložena visokom riziku zbog nakupljanja visceralne masti, hipertenzije, inzulinske rezistencije ili psiholoških tegoba.
EASO-ova definicija uključuje te čimbenike, s ciljem ranijeg prepoznavanja bolesti i vođenog liječenja.
Uvidi iz američke populacije
Analiza je uključila podatke iz Nacionalne zdravstvene i prehrambene ankete (NHANES) SAD-a u razdoblju od 1999. do 2018. godine, obuhvaćajući 44.030 odraslih osoba. Prema postojećim WHO kriterijima:
- 31,3 % imalo je normalnu tjelesnu težinu (BMI < 25)
- 33,3 % imalo je prekomjernu težinu (BMI 25–30)
- 35,4 % imalo je debljinu (BMI ≥ 30)
No prema novoj EASO definiciji, 18,8 % osoba iz skupine s prekomjernom težinom sada se svrstava u skupinu s debljinom, jer zadovoljavaju i dodatne kriterije rizika.
Te novo klasificirane osobe imale su više komorbiditeta nego osobe koje su već bile u kategoriji debljine prema BMI-u, uključujući:
- hipertenziju (79,9 % naspram 60,3 %)
- artritis (33,2 % naspram 28,2 %)
- dijabetes (15,6 % naspram 19 %)
- kardiovaskularne bolesti (10,5 % naspram 8,6 %)
Rizik od smrtnosti
Kod osoba koje su imale EASO-definiranu debljinu, zabilježen je značajno povećan rizik od smrtnosti (HR 1,50; P < 0,001) u usporedbi s osobama s normalnom tjelesnom težinom bez komorbiditeta.
Zanimljivo je da je rizik bio još veći kod osoba koje su imale normalni BMI, ali i druge bolesti (HR 1,74), te kod osoba s debljinom prema BMI definiciji (HR 1,82). To ukazuje da same komorbidnosti mogu biti snažniji prediktor rizika nego indeks tjelesne mase.
Usporedba s drugim definicijama
Uz EASO definiciju, paralelno su razvijeni i drugi pristupi redefiniranju debljine. Među njima su:
- IAS/ICCR definicija koja uključuje specifične vrijednosti opsega struka
- The Lancet Commission (siječanj 2025.), koja razlikuje „kliničku debljinu“ kao bolest i „prekličnu debljinu“ kao rizični faktor
U komentaru objavljenom uz studiju, urednici Annals of Internal Medicine ističu da će buduća primjena ovih definicija imati smisla samo ako dokažu da bolje prepoznaju pacijente koji će imati koristi od liječenja – što treba testirati u kliničkim studijama.
Što kažu kritičari?
Prof. Geltrude Mingrone (King’s College London i Katoličko sveučilište u Rimu) upozorava da nova klasifikacija, iako proširuje obuhvat dijagnoze, ne dovodi do značajno boljeg predviđanja smrtnosti. Naglašava:
„Komorbiditeti su ti koji pokreću rizik, a ne sama redefinicija debljine. Nova definicija ima smisla za kliničku procjenu i upravljanje bolestima, ali ne mora nužno imati javnozdravstvenu vrijednost ako ne predviđa jasno lošije ishode.“
Što to znači za kliničku praksu?
Prof. Donna Ryan, vodeća stručnjakinja za debljinu iz Louisiane, ističe da većina liječnika primarne zdravstvene zaštite još uvijek ne koristi ni postojeće dijagnostičke alate, niti bilježi dijagnozu debljine u kartonima pacijenata – iako je BMI redovito zabilježen u elektroničkim sustavima.
Problem je, kaže Ryan, što se čak ni opseg struka ne mjeri redovito. I predlaže suvremenije metode:
- DEXA skeniranje za procjenu tjelesne masti
- digitalna antropometrija za procjenu centralne adiposnosti
„Vrijeme je da se iz 20. stoljeća prebacimo u 21. – i prestanemo tražiti načine kako isključiti ljude iz liječenja, a počnemo ozbiljno identificirati one kojima je liječenje zaista potrebno.“
New Obesity Definition Raises the Number Who Have It
Dr. Vesna Harni powered by AI Chat GPT 4,0
