Žene koje imaju gestacijski dijabetes - čak i ako je dobro kontroliran i ako su bebe dojene - još uvijek mogu imati djecu koja su 16% deblja s 2 do 3 mjeseca starosti nego one bebe koji su rođene od zdravih majki, navodi se u novoj studiji objavljenoj u "Diabetes Care". Nije uočena razlika u volumenu masti prilikom rođenja. Istraživanje je pokazalo da djeca rođena od majki s gestacijskim dijabetesom skupljaju više masnoće u prvih nekoliko mjeseci života u usporedbi s bebama rođenim od zdravih majki.
"Ova studija pokazuje da novorođenčad majki s gestacijskim dijabetesom ima veću količinu masnog tkiva u ranom djetinjstvu, što može biti preteča za dugoročne zdravstvene probleme", rekao je prvi autor Karen Logan, doktor medicine, Imperial College London, Velika Britanija.
Prethodne studije su uočile vezu između gestacijskog dijabetesa i prekomjerne tjelesne težine te pretilosti kod potomaka. Nedavno objavljeno istraživanje je pokazalo da gestacijski dijabetes i / ili prekomjerno debljanje tijekom trudnoće povećava rizik od pretilosti kod potomaka tijekom prvih 10 godina života, čak i kada djeca imaju normalnu porođajnu težinu. Velika studija "Hyperglycemia and Adverse Pregnancy Outcome" (HAPO) je pokazala da su djeca bila deblja od rođenja ako su njihove majke imale gestacijski dijabetes (Dijabetes 2009; 58. 453-459). HAPO studija je, međutim, koristila indirektne tehnike za mjerenje mase masnoće.
Ova nova studija je koristila MRI cijelog tijela za izravno mjerenje masnog tkiva, istaknuo je dr Logan. Uključili su 86 dojenčadi (gestacijski dijabetes skupina: n = 42; kontrolna skupina: n = 44) koja su se rodila u bolnici Chelsea i Westminster u Londonu, Velika Britanija, u razdoblju od listopada 2011. do listopada 2014. Djeca su snimana ubrzo nakon rođenja, s 8 do 12 tjedana starosti. Snimanje je kvantificiralo cijelo tijelo i pojedinačne količine masnog tkiva, kao i sadržaj masnoća unutar jetre (koji snažno korelira s masnoćom unutar abdomena i metaboličkim bolestima).
Majke s gestacijskim dijabetesom su imale dobro kontrolirane razine glukoze u krvi, s prosječnim HbA1c u trećem trimestru od 5,3%. Većina novorođenčadi su bila dojena do 8 i do 12 mjeseci (dijabetes grupa 71%, kontrola 74%). S oko 11 dana starosti, grupa gestacijskog dijabetesa i kontrolna skupina su imale sličnu ukupnu količinu masti. Do 10 tjedana su djeca rođena od majki s gestacijskim dijabetesom imala značajno veće ukupne količine masti nego bebe u kontrolnoj skupini.
Čak i nakon prilagodbe za težinu dojenčadi, skupina gestacijskog dijabetesa je imala značajno veći ukupni volumen masnog tkiva s 10 tjedana od kontrolne skupine (16,0%). Niti u jednom trenutku nije bilo statistički značajne razlike između skupina u raspodjeli masnog tkiva i masti u jetri. Dok razvoj pretilosti u dječjoj dobi može uzrokovan čimbenicima okoline koji potiču debljanje, studija sugerira da uzrok može biti i drugačiji jer se razlike u količini masnog tkiva uočavaju vrlo rano u djetinjstvu.
Rezultati ostaju približno isti i nakon prilagodbe za spol dojenčadi i majčin indeks tjelesne mase prije trudnoće (BMI). To sugerira da bi gestacijski dijabetes mogao imati nezavisni utjecaj na količinu masnog tkiva dojenčadi, navode autori. Mogući mehanizmi koji bi mogli objasniti ove rezultate su "programiranje" u maternici, promjene u sadržaju majčinog mlijeka te razlike u apetitu dojenčadi, pretpostavlja dr. Logan.
"Sada je važno utvrditi moguće učinke povećane pretilosti na buduće zdravlje ove djece i da li bi postupci za reduciranje pretilosti dugoročno poboljšali metaboličko zdravlje kod potomaka majki s gestacijskim dijabetesom," zaključio je. Istraživači ove studije nemaju službene planove za praćenje ove grupe dojenčadi kroz vrijeme. HAPO istraživači, međutim, planiraju pratiti djecu do 10 godina starosti radi procjene kasnijih učinaka gestacijskog dijabetesa na pretilosti dojenčadi i metaboličko zdravlje, naveo je dr Logan.
Diabetes Care. Objavljeno on-line, 2016
.
