Mjerenje hemoglobina A1c (HbA1c) tijekom prvog tromjesečja trudnoće može pomoći u ranom otkrivanju žena koje su izložene riziku od gestacijskog dijabetesa, navodi se u novom istraživanju. Nalazi, iz dvije perspektivne etnički raznolike skupine od gotovo tristotinjak trudnica, objavljeni su u "Znanstvenim izvještajima", dr. sc. Stefanie N. Hinkle, Nacionalni institut za zdravlje i razvoj djeteta Eunice Kennedy Shriver (NICHD), Nationalni institut za zdravstvo, Bethesda, Maryland, i kolege.
Među sudionicama, rizik za gestacijski dijabetes linearno je porastao s HbA1c u prvom tromjesečju. Štoviše, dodavanje HbA1c u prvom trimestru konvencionalnim čimbenicima rizika poboljšalo je mogućnost prediktivnosti gestacijskog dijabetesa, kažu Hinkle i kolege.
Trenutno se HbA1c koristi za dijagnosticiranje dijabetesa tipa 2 i kontrolu glukoze nakon dijagnosticiranja dijabetesa. U trudnoći je njegova upotreba ograničena na kontrolu dijabetesa tipa 2, a ne na gestacijski dijabetes, napominju.
Novi nalazi, međutim, "sugeriraju potencijalno važne kliničke koristi mjerenja HbA1c u prvom tromjesečju trudnoće, čak i kod žena s niskim rizikom. Dok naši nalazi zahtijevaju replikaciju, predviđanje gestacijskog dijabetesa značajno je poboljšano uključivanjem HbA1c konvencionalnim čimbenicima rizika što ukazuje na to da bi se moglo koristiti za poboljšanje ranog određivanja rizika i screeninga kod žena s povišenim vrijednostima HbA1c. Nadalje, naši nalazi ukazuju na to da hiperglikemija čak i kod žena bez dijabetesa prije trudnoće može biti važna za razvoj gestacijskog dijabetesa ", pišu autori.
Autori su analizirali podatke iz 2334 niskorizične trudnoće kod nepretilih žena iz studija razvoja rasta fetusa NICHD-a – "singleton kohort", čiji je primarni cilj razvijanje standarda rasta fetusa kod zdravih majki. Također su uključili skupinu od 468 pretilih žena kako bi ispitali etiologiju gestacijskog dijabetesa. Sadašnja analiza temelji se na studiji gestacijskog dijabetesa u okviru kohorte, uključujući 107 žena s kasnije dijagnosticiranim gestacijskim dijabetesom (standardnim testovima tolerancije glukoze (OGTT) i 214 kontrola negestacijskog dijabetesa, podudarne s dobi majke, rasom / etničkom pripadnosti i gestacijskim tjednom prikupljanja krvi. Nitko nije imao HbA1c od 6,5% ili više na početku. Prikupljeni su uzorci krvi i HbA1c mjeren pri upisu u 8. do 13. gestacijskom tjednu, u 16. do 22.tjednu (posjet 1), u 24.do 29.tjednu (posjet 2) i u 34.do 37. tjednu (posjet 3).
HbA1c je značajno veći kod žena koje su kasnije razvile gestacijski dijabetes. Među svim ženama, HbA1c se smanjio u drugom tromjesečju, a zatim se povećao oko trećeg trimestra. "Ovo je intuitivno i u skladu s povećanim stvaranjem eritrocita u trudnoći i smanjenjem osjetljivosti na inzulin s povećanjem trudnoće", napominju Hinkle i kolege.
HbA1c pri upisu (8-13 tjedana) bio je značajno i linearno povezan s rizikom gestacijskog dijabetesa. U usporedbi sa ženama s medijanom razine HbA1c od 5,2%, one s HbA1c od 5,7% imale su značajan 2,73 puta veći rizik za gestacijski dijabetes. Rizik se nije značajno povećavao za „posjet 1“, ali promjena u HbA1c od upisa do "posjeta 2" bila je značajno i pozitivno povezana s rizikom od šećerne bolesti u trudnoći, neovisno o HbA1c pri upisu.
Osjetljivost HbA1c za predviđanje gestacijskog dijabetesa pri upisu kretala se od 96% kod žena s HbA1c od 3,5% do 12% među onima s HbA1c od 6,0%. Specifičnost se kretala od 10% s HbA1c od 3.5% do 98% kod HbA1c od 6.0%. "Niska osjetljivost kod viših razina HbA1c ukazuje na to da HbA1c ne može biti dobra zamjena za OGTT u drugom trimestru, koji ispituje akutni odgovor na razinu glukoze i kako žene reagiraju na povećanu inzulin-rezistentnu okolinu kasne trudnoće," napominju Hinkle i kolege. Ti podatci upućuju da optimalna HbA1c granična točka može biti 5,1%, koja je imala osjetljivost od 47% i specifičnost od 79%, kažu.
Alternativno, kada se upotrebljava HbA1c od 5,7%, granična vrijednost koja se koristila za dijagnosticiranje preddijabetesa kod odrasle osobe koja nije trudna, osjetljivost je bila 21%, a specifičnost 95%. Ta visoka specifičnost "sugerira da bi s ovim praćenjem nekoliko žena s niskim rizikom, koje inače ne bi imale rani screening, pogrešno dijagnosticiran povišen HbA1 u prvom tromjesečju, što predstavlja jedinstvenu priliku za ranije intervencije u tih žena, kao što je gestacijski dijabetes povezan s nepovoljnim rezultatima trudnoće.
" Uz dodatak HbA1c konvencionalnim faktorima rizika za gestacijski dijabetes, (dob, rasa / etnička pripadnost, pretilost u trudnoći, obiteljska povijest dijabetesa, gestacijski dijabetes u prethodnoj trudnoći, nulliparitet), područje ispod krivulje povećalo se od .59 do .65, što je značajan napredak u predviđanju.
"Iako je vjerojatnije da bi utjecaj ovih rizika mogao biti minimiziran, buduće studije koje vrednuju ranu intervenciju temeljenu na povišenom HbA1c u prvom tromjesečju bitne su za određivanje njegove korisnosti", zaključuju autori.
Sci Rep. 2018; 8: 12249.
Poliklinika Harni
