Što je tubarna neplodnost?

Tubarna neplodnost nastaje kada građa ili funkcija jednog ili oba jajovoda otežavaju susret spermija i jajne stanice, oplodnju ili siguran prijenos zametka prema maternici. Jajovod može biti potpuno zatvoren, djelomično sužen ili anatomski prohodan, ali funkcionalno oštećen.

Nalaz jajovoda uvijek se procjenjuje zajedno s dobi žene, ovulacijom, ovarijskom rezervom, trajanjem neplodnosti i spermiogramom partnera. Sama neprohodnost ne opisuje cijelu reproduktivnu situaciju para.

Zašto su zdravi jajovodi važni?

Nakon ovulacije fimbrije završnog dijela jajovoda prihvaćaju jajnu stanicu oslobođenu iz jajnika. Pokreti trepetljika sluznice i nježne kontrakcije stijenke usmjeravaju je prema dijelu jajovoda u kojem se najčešće događa oplodnja. Nastali zametak zatim se tijekom nekoliko dana prenosi prema materničnoj šupljini.

Za spontano začeće zato nije dovoljna samo anatomska prohodnost. Potrebni su očuvana sluznica, uredna transportna funkcija i dobar anatomski odnos jajovoda, fimbrija i jajnika.

Kako nastaje oštećenje jajovoda?

Najčešći su uzroci ranije infekcije i zdjelična upalna bolest, osobito nakon klamidijske ili gonokokne infekcije. Upala može oštetiti sluznicu, uzrokovati ožiljke i zatvoriti početni ili završni dio jajovoda. Kada se zatvoreni distalni dio ispuni tekućinom, nastaje hidrosalpinks koji može smanjiti mogućnost spontanog začeća i nepovoljno utjecati na ishod IVF-a.

Endometrioza i operacije u maloj zdjelici mogu stvaranjem priraslica promijeniti odnos jajnika, fimbrija i jajovoda. Oštećenje može biti povezano i s prethodnom izvanmaterničnom trudnoćom, ranijom sterilizacijom, operacijama trbušne šupljine te, znatno rjeđe, prirođenim promjenama ili genitalnom tuberkulozom.

Postoje li simptomi?

Oštećeni ili neprohodni jajovodi najčešće ne izazivaju specifične tegobe. Menstruacijski ciklusi mogu biti uredni, a ovulacije redovite, pa se problem otkrije tek tijekom obrade neplodnosti. Klamidijska infekcija također može proći neprepoznato i ipak ostaviti trajne promjene.

Kronična ili povremena bol u zdjelici, bolni spolni odnosi, poznata endometrioza, ranija zdjelična upala, operacija ili izvanmaternična trudnoća povećavaju sumnju na tubarno oštećenje, ali njihov izostanak ne potvrđuje da su jajovodi uredni.

Kako se procjenjuje prohodnost?

Transvaginalnim ultrazvukom zdravi jajovodi uglavnom se ne vide, ali se mogu prepoznati hidrosalpinks, endometrioza i druge zdjelične promjene. Prohodnost se najčešće procjenjuje metodama HyCoSy ili HSG, koje prate prolazak kontrasta kroz maternicu i jajovode. Obje su valjane metode, a izbor ovisi o kliničkoj situaciji, dostupnosti i dogovoru sa ženom.

HyCoSy koristi ultrazvuk i ne izlaže ženu ionizirajućem zračenju, dok HSG prikazuje prolazak rendgenskog kontrasta i može pomoći u određivanju mjesta opstrukcije. Laparoskopija s kromopertubacijom nije rutinski prvi test samo radi provjere prohodnosti, ali je korisna kada se istodobno sumnja na endometriozu, priraslice ili drugu patologiju koju treba liječiti.

Što znači nalaz neprohodnog jajovoda?

Kod jednostrane neprohodnosti spontana trudnoća može biti moguća ako je drugi jajovod zdrav i nema drugih važnih uzroka neplodnosti. Obostrana potpuna neprohodnost onemogućuje prirodan susret spermija i jajne stanice, pa je IVF najčešći put do trudnoće.

Djelomično sužen ili funkcionalno oštećen jajovod može dopustiti oplodnju, ali otežati prijenos zametka prema maternici i povećati rizik izvanmaternične trudnoće. Hidrosalpinks je posebno važan jer tekućina iz oštećenog jajovoda može nepovoljno djelovati na implantaciju.

Kirurško liječenje ili IVF?

U odabranih mlađih žena s ograničenim i popravljivim oštećenjem može se razmotriti uklanjanje priraslica, otvaranje distalnog dijela jajovoda ili rekanalizacija proksimalne opstrukcije. Očekivana korist ovisi o mjestu oštećenja, stanju sluznice, iskustvu kirurga i prisutnosti drugih uzroka neplodnosti.

IVF zaobilazi jajovode jer se oplodnja odvija u laboratoriju, a zametak prenosi izravno u maternicu. Češće se preporučuje kod obostrano teško oštećenih jajovoda, izraženog hidrosalpinksa, nakon neuspješnih rekonstruktivnih zahvata ili kada dob, ovarijska rezerva i drugi čimbenici ne ostavljaju dovoljno vremena za kirurški pokušaj.

Kirurgija i IVF nisu suprotstavljene mogućnosti. Hidrosalpinks se, primjerice, može odstraniti ili odvojiti od maternice prije IVF-a kako bi se poboljšali izgledi implantacije.