Endometrioza je estrogen-ovisna bolest

Endometrioza se ubraja u estrogen-ovisne bolesti jer se najčešće javlja tijekom reproduktivne dobi, a aktivnost endometriotičnih žarišta povezana je s hormonskim promjenama tijekom menstruacijskog ciklusa.

Estrogeni potiču rast, preživljavanje i upalnu aktivnost endometriotičnih promjena. U samim žarištima može postojati pojačano lokalno stvaranje estrogena i smanjena osjetljivost na progesteron, što pridonosi održavanju bolesti i kronične upale.

Smanjenje estrogenske stimulacije može ublažiti bol i ograničiti cikličku aktivaciju žarišta. Na tom se načelu temelji primjena hormonske terapije, iako ona ne uklanja sve postojeće promjene niti trajno liječi bolest.

Endometrioza nema jedan uzrok

Nijedna teorija ne može samostalno objasniti sve oblike endometrioze, njezinu različitu lokalizaciju i vrlo raznoliku kliničku sliku. Danas se smatra da bolest nastaje kada se nasljedna sklonost i hormonska osjetljivost povežu s promijenjenim imunološkim odgovorom, lokalnom upalom i sposobnošću endometriotičnih stanica da se prihvate, prežive i rastu izvan šupljine maternice.

Menstruacijski čimbenici mogu povećati mogućnost dospijevanja stanica u malu zdjelicu, dok promjene u imunološkoj regulaciji mogu omogućiti njihovo preživljavanje. Kronična upala, stvaranje novih krvnih žila, oksidativni stres i promijenjena stanična signalizacija zatim pomažu održavanju bolesti.

Zašto retrogradna menstruacija ne objašnjava sve?

Prema teoriji retrogradne menstruacije, dio menstrualne krvi kroz jajovode dospijeva u trbušnu šupljinu. Stanice slične endometriju tada mogu doći u dodir s potrbušnicom i drugim organima male zdjelice.

Retrogradna menstruacija ipak se pojavljuje u velikog broja žena koje nikada ne razviju endometriozu. Sama prisutnost menstrualnih stanica u zdjelici zato nije dovoljna za nastanak bolesti. Potrebni su dodatni uvjeti koji omogućuju prihvaćanje stanica, stvaranje vlastite opskrbe krvlju i izbjegavanje normalnog imunološkog uklanjanja.

Ta teorija također ne objašnjava potpuno sve rijetke lokalizacije bolesti niti sve oblike duboke endometrioze. Zbog toga se danas promatra kao jedan od mogućih mehanizama, a ne kao jedino objašnjenje.

Menstruacijski i reproduktivni čimbenici

Rana prva menstruacija, kraći menstruacijski ciklusi te obilna ili dugotrajna krvarenja u istraživanjima se povezuju s većom vjerojatnošću endometrioze. Ti čimbenici povećavaju ukupan broj menstruacija i mogu povećati izloženost retrogradnom menstrualnom krvarenju.

Jaka dismenoreja u adolescenciji osobito je važan klinički pokazatelj. Ona sama ne dokazuje endometriozu, ali zahtijeva pažljiviju procjenu ako ometa školovanje, sport, san ili svakodnevne aktivnosti, ako se progresivno pogoršava ili ne reagira na uobičajeno liječenje.

Trudnoća, dojenje i druga dulja razdoblja bez menstruacije smanjuju broj ciklusa tijekom života, ali ne predstavljaju zaštitu koja može pouzdano spriječiti bolest. Hormonska kontracepcija može smanjiti bol i cikličku aktivnost endometrioze dok se primjenjuje, ali istodobno može prikriti simptome i odgoditi prepoznavanje bolesti.

Genetska predispozicija

Endometrioza se češće pojavljuje u nekim obiteljima. Žena čija majka, sestra ili druga bliska srodnica ima endometriozu može imati veću nasljednu sklonost bolesti, osobito ako su tegobe u obitelji bile izražene ili se pojavile rano.

Endometrioza nije bolest jednoga gena. Riječ je o složenoj poligenskoj bolesti u kojoj veći broj genetskih varijanti može utjecati na hormonsku osjetljivost, imunološki odgovor, upalne procese, stvaranje krvnih žila i sposobnost tkiva za prihvaćanje izvan maternice.

Nasljedna sklonost ne znači da će se bolest sigurno razviti. Ona povećava osjetljivost, dok konačna klinička slika ovisi o međudjelovanju genetskih, hormonskih i okolišnih čimbenika.

Epigenetika i moguća uloga matičnih stanica

Epigenetske promjene mijenjaju način na koji se geni uključuju i isključuju bez promjene same genske strukture. Takve promjene mogu utjecati na reakciju stanica na estrogen i progesteron, intenzitet upale te sposobnost endometriotičnih stanica da prežive u neuobičajenom okruženju.

Proučava se i moguća uloga matičnih i progenitorskih stanica endometrija. Pretpostavlja se da bi one u određenim okolnostima mogle sudjelovati u nastanku nekih oblika bolesti, ali ti mehanizmi još nisu dovoljno razjašnjeni za rutinsku dijagnostičku ili terapijsku primjenu.

Imunološki sustav i kronična upala

Jedna od ključnih značajki endometrioze jest promijenjen lokalni imunološki odgovor. U zdjelici se mogu pronaći aktivirani makrofagi, promijenjene koncentracije citokina, oksidativni stres i drugi znakovi upale. Istodobno može biti smanjena sposobnost organizma da ukloni stanice koje se nalaze izvan svojega uobičajenog mjesta.

Upalno okruženje potiče bol, stvaranje novih krvnih žila, ožiljkavanje i priraslice. Može utjecati i na funkciju jajnika i jajovoda, oplodnju te rani razvoj embrija, zbog čega se endometrioza povezuje i s neplodnošću.

Bolest se sve više promatra kao stanje koje može imati šire učinke od same prisutnosti žarišta u zdjelici. Ipak, pojam sistemske bolesti ne znači da se endometrioza može potvrditi jednostavnim krvnim ili imunološkim testom.

Endometrioza i druge bolesti

U žena s endometriozom češće se opisuju migrena, sindrom iritabilnog crijeva, fibromialgija, kronični umor, alergijske bolesti, astma, bolesti štitnjače i pojedine autoimune bolesti. Te povezanosti ne znače da endometrioza izravno uzrokuje sva navedena stanja.

Moguće je da neka od njih dijele genetske, hormonske, upalne ili neuroimunološke mehanizme. U kliničkoj praksi zato je važno ženu promatrati cjelovito, osobito ako uz zdjeličnu bol postoje umor, glavobolje, probavne smetnje ili prošireni bolni sindromi.

Okolišni čimbenici

Tvari koje mogu ometati hormonsku i imunološku regulaciju predmet su dugogodišnjih istraživanja. Posebno se proučavaju dioksini, poliklorirani bifenili i druge postojane organske tvari koje u organizmu mogu djelovati kao endokrini disruptori.

Eksperimentalna istraživanja i dio epidemioloških podataka upućuju na moguću povezanost određenih izloženosti s endometriozom, ali rezultati nisu dovoljno ujednačeni da bi se pojedina tvar mogla proglasiti izravnim uzrokom bolesti. Okolišni čimbenici zato se promatraju kao mogući doprinos ukupnom riziku.

Način života i metaboličko-upalni čimbenici

Prehrana, tjelesna aktivnost, san, stres, tjelesna masa i crijevni mikrobiom mogu utjecati na opće zdravlje, metabolizam estrogena i regulaciju upale. Njihova uloga u nastanku endometrioze intenzivno se istražuje, ali za sada ne postoji prehrana ili način života koji može pouzdano spriječiti ili izliječiti bolest.

Uravnotežena prehrana, redovita tjelesna aktivnost i kvalitetan san mogu pomoći općem zdravlju i podnošenju kronične bolesti. Takve mjere treba promatrati kao dio šire skrbi, a ne kao zamjenu za dijagnostiku i medicinsko liječenje.

Rizični čimbenik nije isto što i uzrok

Povezanost nekog obilježja s endometriozom ne znači da ono samostalno uzrokuje bolest. Mnoge žene s rizičnim čimbenicima nikada neće razviti endometriozu, dok bolest može nastati i bez jasne obiteljske anamneze ili tipičnih menstruacijskih obilježja.

Procjena rizika ne može zamijeniti procjenu simptoma. Najvažniji razlog za obradu ostaju ponavljajuće ili progresivne tegobe, osobito jaka dismenoreja, kronična zdjelična bol, bolni spolni odnosi, cikličke crijevne ili mokraćne smetnje i poteškoće sa začećem.

Bolna menstruacija nije uvijek normalna

Menstruacijska bol koja onemogućuje školu, posao, tjelesnu aktivnost, spolni život ili svakodnevno funkcioniranje ne bi se trebala prihvatiti kao normalan dio ciklusa. Posebno je važna progresivna bol koja započinje u adolescenciji ili više ne reagira na uobičajene analgetike.

Rano prepoznavanje simptoma ne znači da je svakoj djevojci ili ženi potrebna operacija. Cilj je pravodobno razmotriti endometriozu, provesti odgovarajuću procjenu i spriječiti godine nepotrebne boli i odgađanja liječenja.

Endometrioza nakon menopauze

Aktivnost endometrioze najčešće se smanjuje nakon menopauze zbog pada razine estrogena. Ipak, u manjeg broja žena simptomi mogu potrajati ili se ponovno pojaviti, osobito uz preostala žarišta bolesti, endogenu proizvodnju estrogena ili primjenu menopauzalne hormonske terapije.

Nova ili rastuća zdjelična promjena nakon menopauze zahtijeva pažljivu procjenu i ne smije se automatski pripisati ranije poznatoj endometriozi. Više o toj temi pročitajte na stranici Endometrioza i menopauza.