Datum zadnje izmjene: 28. 12. 2019.

Hormonske promjene i neravnoteža uzrok su mnogim tegobama vezanim uz menstrualni ciklus, pri čemu je najznačajniji premenstrualni sindrom – PMS. Premenstrualni sindrom označuje cikličnu pojavu niza smetnji tijekom druge polovine ciklusa, koje se u većini postupno pogoršavaju, te naglo prestaju s nastupanjem menstrualnog krvarenja. Još od prvih opisa prije nekih 60 godina, PMS je predmet mnogih rasprava i kontroverzi, od toga postoji li PMS uopće kao zasebna bolest, i ako postoji, radi li se primarno o fizičkom ili psihičkom oboljenju, kao i je li PMS moguće liječiti i kako bi ga trebalo ispravno liječiti. Učestalost PMS-a procjenjuje se na oko 30-85% svih žena.

Najčešće se javlja u životnoj dobi između 30-40 godina, premda se može javiti i u vrijeme puberteta ili premenopauze. Pojavnost PMS-a tijekom posljednjih 50 godina se udvostručila, vjerojatno zbog sve većeg prepoznavanja ovog problema od strane liječnika i pacijentica.

 

Simptomi PMS-a

Simptomi PMS-a veoma su različiti kako po vrsti tako i po intenzitetu tegoba, zajednička karakteristika ovih simptoma je njihovo cikličko ponavljanje. Simptomi se javljaju u većini 5-10 dana prije menstruacije, premda tegobe kod nekih žena mogu trajati više tjedana. Opisano je najmanje 200 različitih simptoma u okviru PMS-a, koji se temelje na neravnoteži između spolnih hormona estrogena i progesterona, te prostaglandina i neurotransmitera, a među najznačajnije čimbenike koji utječu na ovu neravnotežu ubraja se povišena razina hormona stresa – prolaktina kojeg stvaraju dopaminergički neuroni hipotalamusa, a u krvni optok se oslobađa preko stražnjeg režnja hipofize. 

Emocionalni stres povećava razinu hormona ACTH, adrenalina i prostaglandina F2alfa. Također se raspravlja manjak neurotransmitera serotonina kao i dopamina, u okviru posljedica relativnog nedostatka vitamina B6. Kao mogući uzroci navode se još jednolična prehrana, manjak fizičke aktivnosti, psihički čimbenici i genetska dispozicija.
Početkom 80. godina prošlog stoljeća američki znanstvenici su pokušali unijeti više reda u neobičnu raznolikost kliničke slike PMS-a, te su pretpostavili četiri temeljna mehanizma u nastanku PMS-a, a time i četiri različita tipa PMS-a:

  • PMS  tip A ('anxiety' - strah i razdražljivost)

  • PMS  tip D ('depression' - promjene raspoloženja i depresija)

  • PMS tip C ('cravings' - neizdrživa glad i pojačan apetit)

  • PMS tip H ('hyperhydration' - nakupljanje tkivne tekućine i pojava otoka)

PMS

PMS tipa A je najčešći oblik premenstrualnog sindroma i prisutan je kod 66-80% pacijentica koje boluju od PMS-a. Vodeći simptomi su strah ("anksioznost"), razdražljivost, nesanica i pojačana psihička osjetljivost. Pretpostavljeni uzrok ovog tipa PMS-a je povišena razina estrogena u odnosu na razinu progesterona. 

PMS - tip D se dijagnosticira tek kod 1.7 – 23% pacijentica s PMS simptomatologijom. Za ovaj tip premenstrualnog sindroma karakteristične su snažne promjene raspoloženja s epizodama depresije i suicidalnim nakanama. Odnos između estrogena i progesterona igra značajnu ulogu i kod ove skupine simptoma, pri čemu je značajan nalaz smanjene razine progesterona u odnosu na razinu estrogena, relativni manjak progesterona. Kod nekih žena s ovim simptomima nađene su povišene razine olova u vlasima kose. Posljednje preporuke američkog udruženja ginekologa (ACOG) simptome PMS-a svrstava u tri kategorije, pri čemu skupine simptoma tipa A i tipa D spadaju u zajedničku kategoriju – negative mood

Kod tipa C premenstrualnog sindroma dominiraju pojačani apetit i osjećaj neizdržive gladi, posebice gladi za čokoladom i slatkišima, što je praćeno simptomima hipoglikemije koji uključuju glavobolju, slabost, umor, vrtoglavicu, lupanje srca i drhtavicu. Simptomi iz ove skupine javljaju se kod 25% pacijentica s PMS-om, a laboratorijski testovi često pokazuju patološki nalaz oralnog testa opterećenja glukozom. 

Osnovni problem kod tipa H premenstrualnog sindroma je dobitak na tjelesnoj težini, nadutost, napetost u dojkama, nakupljanje tkivne tekućine i pojava otoka u području lica, šaka i stopala. Opisani simptomi javljaju se kod 60-66% pacijentica koje pate od PMS-a, a pretpostavljeni uzrok ovim promjenama je neravnoteža u osovini renin-angiotenzin-aldosteron i/ili manjak dopamina. Spomenuto američko udruženje ginekologa skupinu simptoma koji odgovaraju tipu C svrstava u kategoriju pain and discomfort dok simptomi tipa H tvore kategoriju bloating.

Ostali simptomi koji se mogu javiti u okviru PMS-a obuhvaćaju: 

  • psihološke simptome: potištenost, panika, strah
  • simptome od strane središnjeg živčanog sustava: migrena, vrtoglavica, epileptički napadaji, teškoće u koordinaciji
  • koža: prištevi, herpes, osip, urtikarija
  • mišići i zglobovi: bolovi u leđima, bolovi u zglobovima, otoci
  • respiracijski sustav: astma, alergijski napadaji
  • glava i vrat: sinusitis, grlobolja
  • urinarni sustav: infekcije mokraćnog mjehura
  • digestivni sustav: napuhnutost, crijevni grčevi
  • dojke: napetost u dojkama, oteknutost


Ukoliko se ništa ne učini da tegobe prestanu, stanje se često s vremenom pogoršava. Dijagnoza se postavlja vođenjem dnevnog kalendara tegoba tijekom najmanje dva do tri mjesečna ciklusa (premenstrualni profil).

 

dr. Vesna Harni

Povezane teme