Liječenja PMS-a
Niti jedno ginekološko stanje ili bolest ne zahtijeva u toj mjeri integralni pristup, kao što je to slučaj s premenstrualnim sindromom. Traženje jednog kemijskog uzroka i jednog lijeka neće donijeti rezultate u terapiji PMS-a, jer su uzroci mnogostruki i mnogoznačni. Kada se želi liječiti PMS, u obzir se moraju uzeti ne samo učinak uma, emocija, prehrane, svjetla i tjelovježbe, nego i odnosi unutar obitelji, društva i na radnom mjestu, nasljedni čimbenici, kao i traume iz djetinjstva.
Liječiti osjećaj nadutosti diureticima, glavobolju analgeticima, potištenost i neraspoloženje antidepresivnim lijekovima zanemaruje temeljnu neravnotežu i najčešće samo pridonosi nastanku novih neželjenih tegoba usljed uzimanja lijekova. Kako simptomi PMS-a mogu biti vrlo slični nekim drugim bolestima, prije liječenja PMS-a potrebno je isključiti slijedeća oboljenja: dijabetes melitus, hipoglikemiju, nepravilnu funkciju štitnjače, te primarnu i sekundarnu dismenoreju.
Najznačajniji je korak u liječenju PMS-a redukcija i otklanjanje stresa. Na prvom mjestu stoje promjena prehrane, životnog stila i redovita tjelovježba. Od velike koristi mogu biti tehnike opuštanje - mind-body tehnike: autogeni trening, yoga i meditacija. Kod srednje jakih i jako izraženih tegoba savjetuje se terapija prirodnim progesteronom koji je dostupan i u obliku gela, koji se osobito rado primjenjuje kod tegoba od strane dojki (napetost, nabreklost, bolnost). Progesteronski se pripravci koriste u drugoj polovici ciklusa: uobičajeno od 14. - 28. dana ciklusa, premda se terapija može i treba individualno podešavati. Pravilo je započeti s progesteronskom terapijom 1-2 dana prije ovulacije i nastaviti sve do prvog dana menstruacijskog krvarenja.
Vitamin B6 pomaže u sintezi neurotransmitera serotonina i na taj način doprinosi stabilizaciji psihičkog stanja. U slučaju tegoba koje traju tijekom gotovo cijelog ciklusa od koristi može biti primjena oralne kontracepcije, poglavito preparata koji kao gestagensku komponentu sadrže drospirenon. Ovaj gestagen ima povoljan dvojaki povoljni učinak u slučaju PMS-a, prvi je onaj na metabolizam neurotransmitera serotonina, dok drugi povoljan učinak obuhvaća antimineralokortikoidno djelovanje i sprječavanje zadržavanje tekućine.
Spironolakton spada u skupinu blagih diuretika, lijekova koji potiču izmokravanje tekućine. Osim diuretskog posjeduje antiandrogeno i antimineralokortikoidno djelovanje, temeljem čega se propisuje kod zadržavanja tekućine kao temeljnog problema PMS-a. Mišljenja o dobrotvornom učinku spironolaktona u liječenju PMS-a se razlikuju. Neki znanstvenici nalaze umjereno pozitivan učinak na liječenje otoka, dok drugi istraživači nisu mogli potvrditi bolji učinak spironolaktona od placebo lijeka.
U slučaju klinički izražene hiperprolaktinemije, visoke razine prolaktina u krvi, primjenjuju se lijekovi tipa bromergona, kabergolina i kvinagolid. Povišena razina hormona prolaktina nalazi se u 0.4% neselektirane populacije i kod 9 - 17% žena s reprodukcijskim oboljenjima, a razlozi nastanka hiperprolaktinemije su:
- fiziološka stanja: nakon poroda (dojenje), kao i osobito stres (otuda popularni naziv hormon stresa za prolaktin),
- farmakološka stanja: uporaba nekih, prije svega psihotropnih lijekova i droga, kao i
- patološka stanja: mikroprolaktinom, hipotireoza, PCOS, ciroza jetre i kronična insuficijencija bubrega
Ipak, u 64% slučajeva razlog je nepoznat, kada govorimo o idiopatskoj hiperprolaktinemiji. U slučaju depresivnih ataka mogu se ordinirati niske doze antidepresiva, pri čemu najopsežnija iskustva potječu od primjene inhibitora ponovne pohrane serotonina fluoksetina, sertralina, citaloprama i paroksetina, kao i u manjoj mjeri od anksiolitika alprazolama. Neurotransmiter serotonin regulira ponašanje i raspoloženje. Nekolika su istraživanja pokazala nisku razinu serotonina tijekom cijelog ciklusa, čiji rezultat može biti povećana osjetljivost i promjene raspoloženja karakteristični za PMS, kao i 60% smanjenje simptoma uz uporabu fluoksetina. Preporučena doza je 20 mg, a puni učinak očekuje se 2-3 mjeseca od početka terapije.
Psihičke promjene
Posljednjih dvadesetak godina brojni istraživači bave se medicinskim fenomenom premenstrualnog sindroma. Jedni još uvijek istražuju uzroke, a drugi nastoje pronaći brzu i učinkovitu pomoć za ublaživanje tegoba. Većina njih usmjerena je na tjelesne smetnje i neravnotežu. Manje je učinjeno na razjašnjenju psiholoških mehanizama povezanih s nastankom PMS-a. Opisan je kognitivni model sa širokim spektrom čimbenika koji utječu na premenstrualne promjene raspoloženja u okviru Late Luteal Phase Dysphoric Disorder – LLPDD, s novim imenom Premenstrual Dysphoric Disorder – PMDD. U liječenju PMS-a kao specifični pristup osobito se koriste kognitivna i bihejvioralna terapija, rjeđe i drugi oblici psihoterapije. Cognitive Behavioral Therapy oblik je psihoterapije koji naglašava važnost uloge mišljenja u onome što osjećamo i kako se ponašamo.
Kognitivna terapija temelji se na shvaćanju da je kognitivna disfunkcija vrlo značajna u nastajanju PMS-a, pretpostavlja se da kognitivna procjena premenstrualnih promjena u kontekstu aktualnih okolnosti i osobnih procjena određuje doživljaj istih kao stresnih ili normalnih okolnosti u životu, s kojima se može nositi. Pretpostavlja se da su apatija i smanjenje energije rezultat životnog očekivanja pojedinca, odnosno njegovog osjećaja neuspjeha na svim životnim područjima. Koloplet negativnih misli umnožava simptome i pojačava strah, razdražljivost i neraspoloženje. Kognitivna terapija daje ženama koje pate od PMS-a priliku da prihvate svoju odgovornost i mogućnost promjene misli i ponašanja.
Cilj kognitivne terapije je smanjenje intenziteta simptoma i sprječavanje njihovog ponovnog javljanja pomažući pacijentici da spozna i ukloni negativno razmišljanje, da razradi alternative i stvori fleksibilniji način razmišljanja i izvježba nove kognitivne i bihejvioralne odgovore (promjena ponašanja) koje obuhvaćaju tehnike planiranja aktivnosti, samokontrole, vježbanje socijalnih vještina i rješavanja problema, a pri tome se nastoji što je moguće više utjecati na promjenu ponašanja što se smatra ključnim u otklanjanju simptoma. Američko istraživanje ukazuje da je kognitivna terapija rezultirala povlačanjem gotovo svih psiholoških i somatskih simptoma PMS-a u umjerenom vremenskom periodu, dok su rezultati ove terapije bili jednako učinkoviti kao i primjena fluoxetina nakon 6 mjeseci i značajno učinkovitiji nakon 12 mjeseci.
Ukoliko su žene voljne pozabaviti se emocionalnim problemima koji se kriju iza PMS-a, u stanju su promijeniti biokemijske obrasce stvaranja i otpuštanja vlastitih hormona, bez pomoći vanjskih lijekova. Najčešći emocionalni problemi koji se kriju iza PMS-a su ovisnost o vezama, otupljivanje ili presijecanje vlastitih osjećaja i žrtvovanje vlastitog života da bi se zadovoljile potrebe drugih.
dr. Vesna Harni
