Amenoreja

 

Uzroci amenoreje

Amenoreju izazivaju poremećaji u funkciji:

• Hipotalamusa 
  Kallmann-ov i olfaktogenitalni sindrom, kao i anoreksija nervoza,
• Hipofize 
  tumori hipofize: kraniopharingeom, hipofizarna insuficijencija,
• Jajnika 
  Turner-ov sindrom, sekundarna insuficijencija jajnika,
• Maternice 
  Mayer-Rokitansky-Küster-ov sindrom,
• Vagine 
  vaginalna i himenalna atrezija ali i
• Ekstragenitalni poremećaji:metabolički i endokrini poremećajima kao što su to metabolički i adrenogenitalni sindrom.

 

Najčešći razlozi pojave sekundarne amenoreje, osim fiziološke amenoreje tijekom djetinjstva, u trudnoći, za vrijeme dojenja i u postmenopauzi su 

• Opća oboljenja 
  tbc, karcinomi, imunološke bolesti,
• Poremećaji u funkciji jajnika 
  PCOS, tumori jajnika, prijevremena insuficijencija jajnika (prijevremena menopauza),
• Poremećaji drugih endokrinoloških organa 
  hipo- i hipertireoza, dijabetes kao i
• Odstupanja u funkciji hipotalamusa i hipofize.

U dijagnostici amenoreje potrebno je napraviti detaljni ginekološki i ultrazvučni pregled s hormonskim analizama: bazalni hormonski status uz funkcionalne testove. Vrlo često je temeljnu dijagnostiku potrebno dopuniti s histeroskopijom i laparoskopijom, te kariotipizacijom (kromosomskom analizom). Kod svih formi ovarijske disgeneze koje idu s niskim rastom potrebno je razmisliti o primjeni hormona rasta od 9. godine života.

S završetkom rasta u ovim slučajevima slijedi HNL - hormonsko nadomjesno liječenje s 1 ili 2 mg estradiola u slučaju nedovoljne razvijenosti dojki. Preporuka je koristiti HNL do najmanje 52. godine živote, dobi kada prirodno nastupa menopauza, prije svega zbog zaštite od osteoporoze i kardiovaskularnih bolesti. 

U ostalim slučajevima primarne amenoreje, ovisno o nalazu provodi se liječenje u smislu anatomske korekcije uz supstitucijsku terapiju (HNL) ili eventualno indukciju ovulacije. Kod sekundarnih amenoreja potrebno je svakako pokušati definirati i odstraniti uzrok poremećaja. 

 

Liječenje amenoreje

U liječenju i istodobno dijagnostici primjenjuje se gestagenski test (gestagenska supstitucija tijekom 10 - 14 dana), nakon čega se javlja krvarenje (pozitivan test) ili je i dalje odsutno (negativan test). Pozitivan test označuje dovoljnu razinu estrogena, pa se gestagenska supstitucija nastavlja kroz 3 - 6 mjeseci. Kod negativnog testa, radi se estrogenski test, odnosno estrogensko-gestagenski test. Ukoliko je i ovaj test negativan, najčešće je u pitanju uterina amenoreja, kada se primjenjuju visoke doze estrogena tijekom duljeg vremenskog perioda. Ako je estrogenski test pozitivan, najkasnije tada potrebno je odrediti razinu FSH, odnosno prolaktina kako bi se razjasnilo je li u pitanju središnji uzrok (hipotalamička ili hipofizarna amenoreja) ili se radi o ovarijskoj insuficijenciji.