Amenoreja

Uzroci amenoreje

Amenoreju izazivaju poremećaji u funkciji:

• Hipotalamusa 
  Kallmann-ov i olfaktogenitalni sindrom, kao i anoreksija nervoza,
• Hipofize 
  tumori hipofize: kraniopharingeom, hipofizarna insuficijencija,
• Jajnika 
  Turner-ov sindrom, sekundarna insuficijencija jajnika,
• Maternice 
  Mayer-Rokitansky-Küster-ov sindrom,
• Vagine 
  vaginalna i himenalna atrezija ali i
• Ekstragenitalni poremećaji: metabolički i endokrini poremećajima kao što su to metabolički i adrenogenitalni sindrom.

Najčešći razlozi pojave sekundarne amenoreje, osim fiziološke amenoreje tijekom djetinjstva, u trudnoći, za vrijeme dojenja i u postmenopauzi su 

• Opća oboljenja 
  tbc, karcinomi, imunološke bolesti,
• Poremećaji u funkciji jajnika 
  PCOS, tumori jajnika, prijevremena insuficijencija jajnika (prijevremena menopauza),
• Poremećaji drugih endokrinoloških organa 
  hipo- i hipertireoza, dijabetes kao i
• Odstupanja u funkciji hipotalamusa i hipofize.

Dijagnostika amenoreje

U dijagnostici amenoreje potrebno je napraviti detaljni ginekološki i ultrazvučni pregled s hormonskim analizama: bazalni hormonski status uz funkcionalne testove. Vrlo često je temeljnu dijagnostiku potrebno dopuniti s histeroskopijom i laparoskopijom, te kariotipizacijom (kromosomskom analizom). Kod svih formi ovarijske disgeneze koje idu s niskim rastom potrebno je razmisliti o primjeni hormona rasta od 9. godine života.

S završetkom rasta u ovim slučajevima slijedi HNL - hormonsko nadomjesno liječenje s 1 ili 2 mg estradiola u slučaju nedovoljne razvijenosti dojki. Preporuka je koristiti HNL do najmanje 52. godine živote, dobi kada prirodno nastupa menopauza, prije svega zbog zaštite od osteoporoze i kardiovaskularnih bolesti. 

U ostalim slučajevima primarne amenoreje, ovisno o nalazu provodi se liječenje u smislu anatomske korekcije uz supstitucijsku terapiju (HNL) ili eventualno indukciju ovulacije. Kod sekundarnih amenoreja potrebno je svakako pokušati definirati i odstraniti uzrok poremećaja. 

Liječenje amenoreje

U liječenju i istodobno dijagnostici primjenjuje se gestagenski test (gestagenska supstitucija tijekom 10 - 14 dana), nakon čega se javlja krvarenje (pozitivan test) ili je i dalje odsutno (negativan test). Pozitivan test označuje dovoljnu razinu estrogena, pa se gestagenska supstitucija nastavlja kroz 3 - 6 mjeseci. Kod negativnog testa, radi se estrogenski test, odnosno estrogensko-gestagenski test. Ukoliko je i ovaj test negativan, najčešće je u pitanju uterina amenoreja, kada se primjenjuju visoke doze estrogena tijekom duljeg vremenskog perioda. Ako je estrogenski test pozitivan, najkasnije tada potrebno je odrediti razinu FSH, odnosno prolaktina kako bi se razjasnilo je li u pitanju središnji uzrok (hipotalamička ili hipofizarna amenoreja) ili se radi o ovarijskoj insuficijenciji. 

Ovarijska insuficijencija liječi se simptomatski, pri čemu najčešće slijedi hormonsko nadomjesno liječenje. Centralne amenoreje liječe se također s hormonskim nadomjesnim liječenjem ili stimulacijom/indukcijom ovulacije (klomifen, gonadotropini). Klomifenski i GnRH test su testovi kojima se diferencira hipotalamička od hipofizarne amenoreje. Kod povišene razine prolaktina, nakon isključenja tumora hipofize, primjenjuju se lijekovi koji snižavaju njegovu razinu. 

S obzirom da najveći broj uzroka sekundarne amenoreje potječe iz hipotalamusa i limbičkog sustava u cijelosti, to se problem amenoreje promatra u sklopu neravnoteže i suptilnog usklađivanja razine neuropeptida u mozgu pod utjecajem bilo koje vrste stresa. Stresovi koji dovode do poremećaja menstrualnog ciklusa u smislu potpunog izostanka menstruacije (amenoreje) uključuju aktivaciju vegetativnog živčanog sustava s pretjeranim utjecajem njegovog parasimpatičkog dijela zbog čega prevladava reakcija tipa 'lay od digest', zbog čega se tjelesne reakcije usporavaju ili sasvim prestaju. Zbog istoga, ovdje su česti vegetativni simptomi tipa umora, pospanosti, pojačanog apetita, debljanja, nedostatka volje i slično.

U ovoj vezi između stresa i funkcije maternice i jajnika posreduje rasprostranjena mreža vegetativnih živčanih vlakana koja povezuju mozak s jajnicima (autonomni živčani sustav, preganglijski autonomni putovi) , dok je sama tjelesna reakcija nesvjesna zbog nedostatka ili manjkave povezanosti limbičkog sustava i kore velikog mozga kao sjedišta svijesti.

U velikom broju slučajeva prisutna je potisnuta srdžba prema majci, ili osjećaj straha zbog potrebe za roditeljskom brigom i zaštitom, odnosno straha od gubitka te zaštite. U simboličkom smislu, amenoreja bi značila pokušaj odgode postajanja potpuno zrelom ženom. Ponovno uspostavljanje cikličke funkcije jajnika zahtijeva analizu usvojenih negativnih poruka, kao i ponovnu uspostavu ciklične izmjene i protoka emocija. Ovdje svakako spada i psihoanaliza, koja izlazi iz okvira uobičaje obrade u ginekološkoj ordinaciji. Od drugih alternativnih postupaka u liječenju amenoreje za spomenuti je i terapija svjetlom, izlaganje svjetlosti punog spektra dva sata svake večeri i svakog jutra. Preporuka je provoditi što više vremena na prirodnom svjetlu, najmanje tri dana tijekom jednog mjeseca ostaviti upaljeno svjetlo za vrijeme spavanja. 

Zdrava prehrana podrazumijeva uporabu cjelovitih životnih namirnica, odnosno prehranu koja uravnotežuje eikozanoide i glukagon, odnosno inzulin. Normalizacija tjelesne težine povećava osjetljivost prema inzulinu i smanjuje razinu androgena. 

dr. Vesna Harni