Polimenoreja

• skraćenje folikularne faze (1. faza ciklusa) kada su gonadotropini koje luči hipofiza (folikulostimulirajući hormon – FSH i luteinizirajući hormon – LH) relativno povišeni, a faza žutog tijela protječe uredno ili
• skraćenje lutealne faze (2. faza ciklusa) kada su snižene vrijednosti progesterona i
• anovulacijski ciklusi.

U svakom pojedinačnom slučaju mogu biti prisutni poremećaji različitih endokrinoloških regulacijskih mehanizama. Važni pokazatelji o trajanju i razmjeri poremećaja ciklusa mogu se često dobiti iz anamneze, mjerenja BT, kao i hormonske analize. 

Dijagnoza

Dijagnoza polimenoreje se postavlja na temelju podatka o učestalim mjesečnicama, a mjerenjem bazalne temperature (BT) tijekom 2 - 3 mjeseca vidljiv je izostanak ovulacije. Prije početka bilo kakve terapije polimenoreje nužna je suptilna dijagnostika, kako bi se moglo provesti etiološko, a ne samo simptomatsko liječenje. Važnu ulogu pri tome igra određivanje bazalnog hormonskog statusa.

Bazalni hormonski status označuje određivanje relevantnih spolnih i inih hormona, odmah na početku ciklusa dok nisu započela fiziološka odstupanja. Radi se o jednostavnom vađenju krvi, ali složenoj laboratorijskoj pretrazi koja se obavlja uvijek u određeno vrijeme: 3. – 5. dan od početka menstruacije. U ovo vrijeme se određuje razina estradiola, testosterona, prolaktina, FSH, LH, androstendiona i DHEAS, te se određuje razina glukoze i inzulina natašte. Pretraga se dopunjuju 22. – 24. dana ciklusa kada se ponavlja razina estradiola i određuju progesteron. Svakako je potrebno isključiti opće bolesti, psihičke smetnje, uzimanje lijekova, velike oscilacije u tjelesnoj težini kao i oboljenja koja mogu predstavljati apsolutnu ili relativnu kontraindikaciju hormonskom liječenju.

Liječenje polimenoreje

Za razliku od drugih anomalija ritma menstrualnih krvarenja koja se ne moraju nužno odmah liječiti, učestala menstrualna krvarenja najčešće su povezana s anemijom, pa je gotovo uvijek i osobito u slučajevima slabokrvnosti nužno bez odlaganja započeti terapiju – barem supstitucijsku terapiju željezom. Polimenoreja je često vezana uz poremećaje funkcije drugih endokrinoloških organa kao što su štitnjača (prekomjerna funkcija – hipertireoza) ili duboke moždane jezgre i hipotalamus (hiperprolaktinemija), metabolička odstupanja (inzulinska rezistencija), pa je hormonsku dijagnostiku potrebno provesti odmah na početku obrade pacijentice. Bilo kakvo odstupanje u hormonskom statusu liječi se prema pravilima dobre kliničke prakse i na temelju medicinske evidencije.

Prekratka folikularna faza liječi se estrogenskim nadomjestcima od 4. - 10. dana ciklusa ili izazivanjem ovulacije ako pacijentica želi ostvariti trudnoću. Menstruacijski ciklus se najčešće stabilizira kroz 2 -3 mjeseca terapije. Ukoliko se radi o manjkavoj funkciji žutog tijela (niske vrijednosti progesterona tijekom 2. faze ciklusa), primjenjuje se gestagenska (progesteron) ili estrogensko-gestagenska supstitucija tijekom 2. faze ciklusa: od 14. - 25. dana ciklusa. 

Prihvatljiva mogućnost je i primjena niskodoziranih oralnih kontraceptiva. S obzirom da najveći broj uzroka poremećaja duljine menstrualnog ciklusa tipa polimenoreje, oligomenoreje i sekundarne amenoreje potječe iz hipotalamusa, medicina promatra ovaj problem u sklopu neuravnotežene izmjene i usklađivanja razine neuropeptida u hipotalamusu i cjelokupnom limbičkom sustavu pod utjecajem stresa (intelektualnog, poslovnog, obiteljskog, emocionalnog..). 

Stresovi koji dovode do poremećaja menstrualnog ciklusa u smislu prečestih menstrualnih krvarenja (polimenoreje) uključuju aktivaciju vegetativnog živčanog sustava s pretjeranim utjecajem njegovog simpatičkog dijela zbog čega se ubrzavaju reakcije tipa 'fight or fly'.  Nedostaju ravnoteža i odmor tjelesnih organa zbog njihove pretjerane pobuđenosti medijatorima aktiviranog simpatičkog sustava. Zbog istoga se česti vegetativni simptomi tipa preznojavanja, lupanja srca, nemira. 

U ovoj vezi između stresa i funkcije maternice i jajnika posreduje rasprostranjena mreža vegetativnih živčanih vlakana koja povezuju mozak s jajnicima (autonomni živčani sustav, preganglijski autonomni putovi), dok je sama tjelesna reakcija nesvjesna zbog nedostatka ili manjkave povezanosti limbičkog sustava i kore velikog mozga kao sjedišta svijesti. Polimenoreja se može javiti pod utjecajem godišnjeg doba, svjetla, prehrane, putovanja i u vrijeme obiteljskih kriza. 
 

dr. Vesna Harni