Godine 2020. Američko društvo za rak (ACS) ažuriralo je svoje smjernice za probir raka vrata maternice, predlažući dvije velike promjene: početak probira za rak vrata maternice u dobi od 25 godina umjesto 21 godine i provođenje primarnog testiranja na humani papiloma virus (HPV) umjesto Papa testa. Ali nedavno istraživanje, objavljeno ranije ove godine, pokazalo je da malo kliničara slijedi ove preporuke ACS-a. A razlozi su višestruki.
Prvo, pružatelji zdravstvenih usluga u SAD-u možda nisu sigurni kako pomiriti proturječne smjernice za probir raka grlića maternice iz druge velike organizacije — US Preventive Services Task Force (USPSTF), koja je objavila smjernice 2018. Iako se ACS smjernice temelje na analizi najnovijih dokaza, preporuke dovode u pitanje one iz USPSTF-a, koji diktira osiguranje u SAD-u. Prošle je godine Američki koledž opstetričara i ginekologa (ACOG) uskladio svoje smjernice sa smjernicama USPSTF-a.
USPSTF preporučuje da osobe s prosječnim rizikom započnu Papa test, a ne HPV, testiranje u dobi od 21 godine, kao i proširenje mogućnosti na primarno HPV testiranje, Papa testiranje ili oba zajedno počevši od 30 godina. S druge strane, ACS kaže da je primarno testiranje na HPV preferirani pristup probiru, koji bi trebao biti u dobi od 25 godina. Budući da su smjernice ACS-a označile značajno odstupanje od prevladavajuće prakse, tim istraživača s pet američkih sveučilišta odlučio je saznati slijedi li ih netko.
Rezultati, objavljeni u časopisu Cancer u ožujku, otkrili su da većina pružatelja zdravstvenih usluga nije promijenila praksu. Vodeća autorica dr. Rebecca Perkins i kolege otkrili su da je među 70 ispitanika malo njih počinjeo s probirom u dobi od 25 godina, a nitko nije prešao na primarno HPV testiranje. Anketa je zatim ispitala spremnost kliničara da usvoje smjernice ACS-a te njihove rezerve i prepreke da to učine. Značajno je da je više od polovice sudionika ankete reklo da bi bili voljni prihvatiti smjernice ACS-a ako najbolji dokazi podupiru promjene i druge profesionalne medicinske organizacije ih podrže.
Što se tiče promjene dobi, sudionici su istaknuli niz prednosti prelaska na kasniju dob probira, uključujući da raniji probir možda nije vrijedan i da bi odgađanje probira moglo smanjiti prekomjerno liječenje. Jedan je sudionik primijetio: "Znamo da je rak vrata maternice obično sporo rastuća, dugotrajna progresivna bolest koja se obično ne pojavljuje tako rano u životu, a također znamo da se, ako su zaraženi, njihov imunološki sustav često može boriti. Dakle, na prvi pogled zvuči razumno odgoditi probir do 25. godine života."
Drugi su, međutim, spomenuli prepreke započinjanju probira u dobi od 25 godina. Neki su spomenuli da kasniji probir možda neće biti učinkovit za visokorizične populacije, a drugi su izrazili zabrinutost zbog propuštanja prekanceroza ili raka visokog stupnja. "Nije nam neobično vidjeti žene u ranim 20-ima koje su već imale 10 ili 15 partnera […] mnoge od njih također puše […] samo imaju mnogo loših navika koje ih izlažu većem riziku", jedan ispitanik primijetio.
Što se tiče HPV naspram Papa testa, mnogi su sudionici opisali rastuće povjerenje u HPV testove nakon pokušaja zajedničkog testiranja. Jedan je sudionik rekao: "Iskreno, više gledam HPV rezultate nego citologiju. Više vjerujem u to da znam kakav je njihov HPV status nego u bilo što drugo." Međutim, glavne prepreke primarnom testiranju na HPV uključivale su nedostatak autonomije pri radu u velikom zdravstvenom sustavu, zabrinutost oko učinkovitosti testiranja na HPV i uvjerenje da je citologija vrijedna. Neki su kliničari bili zabrinuti zbog propuštanja lezija visokog stupnja ili raka. Jedan pružatelj zdravstvenih usluga rekao je: "Moja jedina briga u vezi s primarnim HPV probirom je to što ćete povremeno otkriti abnormalnosti endometrija na Papa testu koje nećete pokupiti s HPV probirom."
Logistika i financije također su pridonijele oklijevanju kliničara da slijede preporuke ACS-a. Neki sudionici nisu mogli pristupiti laboratorijima koji bi mogli obaviti primarne HPV testove, a drugi si nisu mogli priuštiti osiguranje. Jedan je ispitanik primijetio, na primjer, da njegova ustanova ima "citološku infrastrukturu koja već postoji u laboratoriju, i ne mogu vidjeti da se mijenjaju."
Mnogi ispitanici u anketi također su rekli da čekaju odobrenje ACOG-a i USPSTF-a. "Mi se držimo USPSTF-a i...ACOG-a. Ne vodimo se ACS-ovim smjernicama", rekla je jedna osoba. Konačno, neki sudionici nisu bili upoznati s preporukama ACS-a ili podacima koji stoje iza njih, ali su rekli da bi u budućnosti bili spremni prijeći na primarno HPV testiranje.
Općenito, Perkins je rekla da je sretna što bi više od polovice ispitanika bilo spremno prijeći na smjernice za probir ACS-a, ali je napomenula da mnogi i dalje oklijevaju to učiniti sve dok USPSTF i ACOG ne promijene svoje smjernice.
Cervical Cancer Screening: US Clinicians Unclear About Best Practices - Medscape - May 01, 2024.
Dr. Vesna Harni
