Klamidija i rak vrata maternice
Rak vrata maternice se širom svijeta ubraja među 3 najčešća maligna oboljenja u žena. Tijekom 1998. godine prijavljeno je više od 400.000 novih slučajeva u svijetu. Histološka istraživanja pokazuju da je ova bolest u preko 99,7% povezana s pozitivnim nalazom HPV-a (Humani Papilloma Virus), pri čemu se najčešće izolira HPV 16 (53%) i HPV 18 (15%).
Infekcija s HPV-om je veoma česta, a u populaciji adolescenata učestalost infekcije iznosi 44 - 90%. Aktualne studije naglašavaju važnost praćenja stanja bez ikakvih posebnih medicinskih intervencija zbog velikog broja slučajeva spontanog povlačenja infekcije. Tek se u manjeg broja inficiranih osoba razvija cervikalna displazija ili CIN, iz koje se također u manjem postotku razvija invazivni karcinom.
Upravo zbog velike učestalosti HPV infekcije, a malog broja slučajeva displazije i raka vrata maternice, traži se uloga kofaktora u patogenezi komplikacija HPV infekcije.
S metodološke točke gledišta, identifikacija kofaktora u nastanku raka vrata maternice je vrlo teška. Kao spolno prenosiva bolest, HPV infekcija ima brojne potencijalne kofaktore od kojih je osobito važno naglasiti seksualno ponašanje i broj partnera, kao i utjecaj pušenja. Obzirom na dugi tijek od HPV infekcije do nastanka displazije, kofaktori mogu djelovati na različitim točkama prirodnog razvojaa infekcije: otežavati/smanjivati stopu spontanog prirodnog iščezavanja (clearancea) virusa ili produljivati fazu latentne infekcije. Pušenje, osobito tijekom dužeg vremena, konstantno se pojavljuje kao faktor progresije HPV infekcije u CIN. U serološkim studijama utjecaj pušenja se procjenjuje mjerenjem razine kotinina u serumu.
U traganju za kofaktorima koji olakšavaju ili ubrzavaju razvitak raka vrata maternice ispitivana je moguća uloga klamidijske infekcije. U najnovijoj prospektivnoj sero - epidemiološkoj studiji u 3 skandinavske zemlje (Norveška, Švedska i Finska) sakupljeni su i pohranjeni uzorci seruma 530.000 žena tijekom 5 godina. Na osnovu podataka nacionalnih registara malignih bolesti, pronađeni su svi slučajevi invazivnog raka vrata maternice, te u sakupljenim uzorcima identificirano 128 pacijentica kod kojih se tijekom čuvanja seruma razvio rak vrata maternice. Istraživači su ispitivali postojanje klamidijske infekcije (Chlamydia trachomatis i Chlamydia pneumoniae), HPV infekcije i razinu kotinina u uzorcima ovih pacijentica. Posebno zanimanje bilo je za klamidijsku infekciju i eventualnu identifikaciju serotipova koji bi mogli biti povezani s rakom vrata maternice (korištena su protutijela protiv 10 različitih serotipova Chl. trachomatis).
Istraživanje pokazuje kako je istodobno postojanjeviše od jednog serotipa klamidije trahomatis statistički značajno (signifikantno) povezano s nastankom invazivnog raka vrata maternice, pri čemu serotip G klamidije trachomatis pokazuje najsnažniju povezanost s malignim procesom. Ostali tipovi klamidije trahomatis koji pokazuju povezanost su tip I i tip D. Infekcija s Chl. pneumoniae nema utjecaja na razvitak raka vrata maternice.
Nakon ove studije pojavljuju se nova pitanja: na koji način klamidija (Chl. trachomatis) utječe na progresiju HPV infekcije u invazivni karcinom? Da li klamidija ili druge spolno prenosive bolesti utječu na upalni ili imunološki odgovor pacijenta s HPV infekcijom? Da li ove infekcije modificiraju proces i veličinu spontanog iščezavanja virusa? Da li je klamidija neovisni faktor rizika?
Vrijednosti navedene studije su prije svega u rasvjetljavanju komplikacija klamidijske infekcije. Klasičnim komplikacijama genitalne klamidijske infekcije kao sto su upalna bolest zdjelice, neplodnost i olakšana transmisija HIV-a, mora se dodati i povećani rizik nastanka raka vrata maternice. Ovdje se također vidi važnost postupka probira za klamidijsku infekciju, ne samo u prevenciji upalne bolesti male zdjelice i neplodnosti, nego i u potencijalnoj prevenciji nastanka raka vrata maternice.
Clin Virol 2000 Oct 1;19 (1-2):1-5
Int J Cancer 2000; 85 (1): 35-39
JAMA 2001; 285 (1) Editorial
dr. Vesna Harni