Što je spermiogram

Spermiogram ili analiza sjemena laboratorijska je pretraga kojom se procjenjuju svojstva ejakulata i spermija. Osnovni je dio obrade muškog partnera kada trudnoća ne nastupa očekivano, ali se može raditi i prije liječenja koje može oštetiti plodnost, nakon vazektomije ili u drugim posebno određenim situacijama.

Analizom se određuju volumen i druga fizikalna svojstva ejakulata, koncentracija i ukupan broj spermija te njihova pokretljivost, vitalnost i morfologija. Prema potrebi se procjenjuju i leukociti, a dodatne mikrobiološke, biokemijske ili funkcionalne pretrage rade se samo kada za njih postoji klinička indikacija.

Spermiogram pruža važne informacije o muškoj reproduktivnoj funkciji, ali ne pokazuje izravno može li pojedini spermij oploditi jajnu stanicu. Ne procjenjuje rutinski ni cjelovitost DNA spermija, sposobnost vezanja za jajnu stanicu ni sve procese potrebne za oplodnju.

Kako se pripremiti za spermiogram

Na rezultat mogu utjecati trajanje apstinencije, način prikupljanja uzorka, temperatura, vrijeme do analize, nepotpuno prikupljen ejakulat i nedavna bolest. Zato je važno slijediti upute laboratorija.

1. Apstinencija: prije davanja uzorka preporučuje se dva do sedam dana bez ejakulacije.
2. Prikupljanje uzorka: uzorak se najčešće dobiva masturbacijom izravno u čistu, sterilnu posudu širokog otvora koju daje laboratorij.
3. Cijeli ejakulat: potrebno je prikupiti cijeli uzorak, osobito njegov prvi dio koji obično sadržava najveću koncentraciju spermija.
4. Bez običnog kondoma i lubrikanta: obični kondomi, spermicidi, slina i mnogi lubrikanti mogu oštetiti spermije ili utjecati na rezultat. Ako je potreban poseban način prikupljanja, treba se unaprijed dogovoriti s laboratorijem.
5. Dostava uzorka: uzorak se idealno daje u laboratoriju. Ako se donosi od kuće, mora se dostaviti u roku i na temperaturi koju je odredio laboratorij, najčešće bez značajnog hlađenja ili zagrijavanja.
6. Važne informacije: laboratoriju treba navesti trajanje apstinencije, vrijeme prikupljanja, je li prikupljen cijeli uzorak, nedavnu vrućicu ili bolest te lijekove koji mogu utjecati na nalaz.

Ako dio ejakulata nije prikupljen ili je uzorak proliven, to treba obvezno prijaviti. Takav nalaz, osobito volumen i ukupan broj spermija, može biti nepouzdan pa je često potrebno ponoviti pretragu.

Kako se tumače pojedini parametri

Fizikalna svojstva sjemena

Likvefakcija

Ejakulat je neposredno nakon ejakulacije obično zgrušan, a zatim se postupno razrjeđuje. Likvefakcija se najčešće dovrši unutar 30 minuta, a kašnjenje se bilježi ako uzorak ostane nepotpuno razrijeđen i nakon 60 minuta.

Viskoznost

Povećana viskoznost može otežati laboratorijsku procjenu koncentracije i pokretljivosti. Sama po sebi ne dokazuje infekciju niti predstavlja zasebnu dijagnozu neplodnosti.

Izgled i boja

Sjemena tekućina najčešće je sivkasto-bijela i opalescentna. Crvenkasta ili smeđa boja može upućivati na krv u ejakulatu, dok izrazito žuta boja može imati različite uzroke. Promjena boje koja se ponavlja ili je praćena simptomima zahtijeva liječničku procjenu.

pH vrijednost

pH odražava zajednički doprinos sekreta sjemenih mjehurića i prostate. Izrazito kiseli ejakulat malog volumena, osobito uz azoospermiju, može potaknuti sumnju na zapreku ejakulacijskih vodova ili prirođeni nedostatak sjemenovoda. pH se ne tumači samostalno.

Što znači morfologija od 4 posto

Morfološka procjena provodi se prema vrlo strogim kriterijima. Spermij se smatra morfološki normalnim samo ako glava, vrat, srednji dio i rep zadovoljavaju sve zadane osobine. Zbog toga je referentni postotak normalnih oblika nizak.

Nalaz od 4 % normalnih oblika ne znači da su svi ostali spermiji potpuno nesposobni za oplodnju. Izolirana teratozoospermija ima ograničenu prognostičku vrijednost i mora se tumačiti zajedno s koncentracijom, pokretljivošću, ukupnim brojem spermija i rezultatima obrade partnerice.

Na morfologiju utječu i način laboratorijske obrade te iskustvo procjenitelja, pa se rezultati različitih laboratorija mogu razlikovati.

Pokretljivost spermija: suvremena klasifikacija

Stara podjela pokretljivosti na kategorije A, B, C i D više se ne koristi u suvremenom WHO prikazu nalaza. Pokretljivost se danas razvrstava u tri osnovne skupine:

• progresivno pokretni spermiji – aktivno se kreću prema naprijed, ravnom ili široko zakrivljenom putanjom
• neprogresivno pokretni spermiji – pokazuju pokret, ali bez učinkovitog napredovanja
• nepokretni spermiji – ne pokazuju pokretljivost

Ukupna pokretljivost predstavlja zbroj progresivno i neprogresivno pokretnih spermija. Za procjenu reproduktivnog potencijala osobito je važan broj progresivno pokretnih spermija.

Najčešći izrazi u nalazu spermiograma

• normozoospermija – osnovni parametri spermiograma nalaze se unutar referentnih vrijednosti
• oligozoospermija – smanjena koncentracija ili ukupan broj spermija
• astenozoospermija – smanjena progresivna pokretljivost spermija
• teratozoospermija – smanjen udio spermija uredne morfologije
• oligoasteno-teratozoospermija – istodobno su smanjeni broj, pokretljivost i udio morfološki urednih spermija
• kriptozoospermija – spermiji se ne vide u početnom pregledu, ali se pojedinačni spermiji pronalaze nakon centrifugiranja i detaljne pretrage uzorka
• azoospermija – spermiji nisu pronađeni u ejakulatu
• nekrozoospermija – smanjen je udio živih spermija
• aspermija – nema ejakulata
• leukocitospermija – povećan broj leukocita u ejakulatu
• hematospermija – prisutnost krvi u ejakulatu

Kombinirani poremećaj više parametara obično ima veće kliničko značenje od blagog, izoliranog odstupanja jednog parametra.

Leukociti, bakterije i infekcija

Povećan broj leukocita u sjemenu naziva se leukocitospermija. Kao prag se uobičajeno navodi milijun ili više peroksidaza-pozitivnih leukocita u jednom mililitru ejakulata.

Leukociti mogu biti povezani s upalom, ali njihov nalaz sam po sebi ne dokazuje bakterijsku infekciju. Druge okrugle stanice u ejakulatu, uključujući nezrele zametne stanice, pod mikroskopom mogu nalikovati leukocitima pa ih je potrebno odgovarajuće razlikovati.

Kultura ejakulata, brisevi i testiranje na spolno prenosive infekcije ne rade se rutinski svakom muškarcu. Preporučuju se kada postoje simptomi, klinička sumnja, povećan broj leukocita ili drugi rizični podaci.

Biokemijske i dodatne pretrage sjemena

Biokemijski pokazatelji poput fruktoze, cinka i neutralne alfa-glukozidaze mogu dati informacije o funkciji sjemenih mjehurića, prostate i pasjemenika. Ne određuju se rutinski u svakom spermiogramu, nego u odabranim situacijama, primjerice pri obradi azoospermije, malog volumena ejakulata ili sumnje na opstrukciju.

Testovi vitalnosti i hipoosmotskog bubrenja mogu pomoći u razlikovanju živih nepokretnih spermija od mrtvih spermija. Posebno mogu biti korisni kada je pokretljivost vrlo niska ili pri odabiru spermija za postupak medicinski potpomognute oplodnje.

Test fragmentacije DNA spermija, antispermijska protutijela, akrosomski i drugi funkcionalni testovi nisu dio rutinske početne analize. Primjenjuju se ciljano kada rezultat može utjecati na daljnji postupak.

Kada je potrebna dodatna obrada

Dodatna androloška ili urološka obrada preporučuje se kada se ponavlja odstupajući nalaz, kada spermija nema ili ih je vrlo malo te kada postoje bolesti, lijekovi ili simptomi koji mogu utjecati na plodnost.

Ovisno o nalazu mogu biti potrebni:

• pregled testisa, pasjemenika, sjemenovoda i procjena moguće varikokele
• hormonske pretrage, najčešće FSH i ukupni testosteron, a prema nalazu LH i prolaktin
• genetska obrada kod azoospermije i izraženo smanjenog broja spermija
• ultrazvuk skrotuma ili druge slikovne pretrage kada postoji posebna indikacija
• mikrobiološke pretrage ako se sumnja na infekciju
• ciljani testovi funkcije spermija u odabranim kliničkim situacijama

Spermiogram se uvijek tumači u sklopu zajedničke obrade para. Istodobno se procjenjuju ovulacija, jajovodi, maternica, dob i ovarijska rezerva partnerice te trajanje neplodnosti.