Povišeni tlak u trudnoći
Povišeni krvni tlak u trudnoći obuhvaća više različitih stanja, od blaže gestacijske hipertenzije do preeklampsije, eklampsije i HELLP sindroma. Pravodobno prepoznavanje važno je jer hipertenzivni poremećaji mogu ugroziti zdravlje majke, posteljice i djeteta.
Ova tema pripada cjelini Komplikacije u trudnoći i povezuje se s temama preeklampsije, zastoja rasta fetusa, Color Dopplera u trudnoći i prijevremenog porođaja.
Što znači povišeni tlak u trudnoći
Hipertenzivni poremećaji u trudnoći obuhvaćaju skupinu stanja obilježenih povišenim krvnim tlakom tijekom trudnoće. Mogu biti blagi i prolazni, ali mogu prijeći i u ozbiljne poremećaje koji zahvaćaju posteljicu, bubrege, jetru, krvne pločice, mozak i druge organe majke.
Povišeni tlak u trudnoći definira se vrijednostima od 140/90 mmHg ili više, izmjerenima u ponovljenim mjerenjima. Vrijednosti od 160/110 mmHg ili više smatraju se teškom hipertenzijom i zahtijevaju hitnu procjenu.
Hipertenzivni poremećaji u trudnoći važni su jer mogu biti povezani s preeklampsijom, zastojem rasta fetusa, abrupcijom posteljice, prijevremenim porođajem i ozbiljnim komplikacijama za majku.
Najvažnije kliničke značajke
Povišen tlak
Vrijednosti iznad 140/90 mmHg nakon 20. tjedna trudnoće zahtijevaju obradu i praćenje.
Proteinurija
Pojava bjelančevina u urinu može ukazivati na preeklampsiju i oštećenje bubrežne funkcije.
Oštećenje organa
Mogu se javiti povišeni jetreni enzimi, niski trombociti, povišen kreatinin, glavobolja ili poremećaj vida.
Utjecaj na fetus
Poremećena funkcija posteljice može dovesti do zastoja rasta fetusa i prijevremenog porođaja.
Vrste hipertenzivnih poremećaja u trudnoći
Gestacijska hipertenzija označuje povišeni krvni tlak koji se prvi put javlja nakon 20. tjedna trudnoće, bez proteinurije i bez znakova oštećenja ciljnih organa.
Preeklampsija je povišeni tlak nakon 20. tjedna trudnoće uz proteinuriju ili znakove oštećenja organa, čak i kada proteinurija nije izražena.
Kronična hipertenzija označuje povišeni tlak koji je postojao prije trudnoće ili se otkrio prije 20. tjedna trudnoće. U trudnica s kroničnom hipertenzijom može se razviti preeklampsija superponirana na kroničnu hipertenziju.
Eklampsija označuje pojavu generaliziranih konvulzija u trudnice s hipertenzivnim poremećajem, dok je HELLP sindrom teški oblik preeklampsije s hemolizom, povišenim jetrenim enzimima i sniženim trombocitima.
Rizični čimbenici
Prva trudnoća
Preeklampsija i gestacijska hipertenzija češće se javljaju u prvoj trudnoći.
Dob i BMI
Dob iznad 35 godina i BMI veći od 30 povećavaju rizik hipertenzivnih poremećaja.
Kronične bolesti
Kronična hipertenzija, bolest bubrega, dijabetes, lupus i antifosfolipidni sindrom povećavaju rizik.
Opterećena anamneza
Preeklampsija, abrupcija posteljice, mrtvorođenost ili zastoj rasta fetusa u ranijoj trudnoći zahtijevaju oprez.
Simptomi na koje treba obratiti pozornost
Povišeni tlak u trudnoći može dugo biti bez simptoma, zbog čega su redovite kontrole tlaka i urina važan dio prenatalne skrbi.
Simptomi koji mogu ukazivati na teži oblik bolesti uključuju jaku glavobolju, smetnje vida, bljeskove pred očima, bol u gornjem dijelu trbuha, mučninu, povraćanje, naglo oticanje lica i ruku, osjećaj nedostatka zraka, smanjeno mokrenje ili naglo pogoršanje općeg stanja.
Jaka glavobolja, smetnje vida, bol pod desnim rebrenim lukom, izrazito povišen tlak ili smanjeni pokreti fetusa razlog su za hitan pregled trudnice.
Dijagnostika i praćenje
Obrada uključuje pravilno mjerenje krvnog tlaka, analizu urina, procjenu proteinurije, laboratorijske nalaze krvi i praćenje stanja fetusa.
U laboratorijskoj obradi prate se trombociti, jetreni enzimi, LDH, kreatinin, koagulacijski nalazi i drugi pokazatelji koji mogu ukazivati na zahvaćanje udaljenih organa.
Ultrazvukom se prati rast fetusa, količina plodove vode i stanje posteljice, a Doppler uterinih, umbilikalnih i fetalnih krvnih žila pomaže u procjeni uteroplacentarne i fetalne cirkulacije.
Probir za preeklampsiju
Probir za preeklampsiju omogućuje procjenu individualnog rizika i planiranje preventivnih mjera. Uključuje podatke o trudnici, mjerenje krvnog tlaka, ultrazvučno Doppler mjerenje protoka kroz uterine arterije i, prema protokolu, određivanje placentarnih biomarkera.
U suvremenoj prenatalnoj skrbi koriste se biomarkeri kao što su PlGF i omjer sFlt-1/PlGF, osobito u procjeni rizika i razlikovanju trudnica koje zahtijevaju pojačano praćenje.
Kod trudnica s visokim rizikom za prijevremenu preeklampsiju može se preporučiti preventivna primjena acetilsalicilne kiseline u dozi koju određuje liječnik, najčešće od kraja prvog tromjesečja do 36. tjedna trudnoće.
Liječenje i odluka o porođaju
Liječenje ovisi o vrsti hipertenzivnog poremećaja, visini tlaka, gestacijskoj dobi, laboratorijskim nalazima, simptomima majke i stanju fetusa.
Kod blažih oblika moguće je ambulantno praćenje uz redovite kontrole, kućno mjerenje tlaka i laboratorijsku obradu. Kod težih oblika, sumnje na preeklampsiju ili pogoršanja stanja, potrebna je bolnička obrada i nadzor.
Jedini definitivni završetak preeklampsije je porođaj, ali vrijeme porođaja uvijek se određuje individualno, nastojeći uravnotežiti rizik za majku i rizik nezrelosti djeteta.
Povezane teme
Kada je potreban hitan pregled
Vrijednosti tlaka 160/110 mmHg ili više, jaka glavobolja, smetnje vida, bol u gornjem dijelu trbuha, naglo oticanje, otežano disanje ili smanjeni pokreti fetusa zahtijevaju hitnu liječničku procjenu.
Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i ne može zamijeniti pregled, dijagnostiku ili individualni savjet liječnika.
