Datum zadnje izmjene: 02. 01. 2020.

Menopauza označuje zadnju menstruaciju ili prestanak menstrualnih krvarenja označava završetak reproduktivnog ciklusa žene, koji uobičajeno nastupa između 45. - 55. godine života, najčešće s 52 godine. Menopauza može nastupiti i između 40. - 60. godine, ali i ranije kao posljedica operacije ili bolesti. 

Pojam menopauza često se rabi za opis cijelog razdoblja koje prethodi / premenopauza i koje slijedi po prestanku menstrualnih krvarenja / postmenopauza. Pojam perimenopauza ili prijelazno razdoblje (prijelaz) obuhvaća kratko razdoblje prije, menopauzu i kratko razdoblje nakon zadnje menstruacije. Uzrok menopauze postupno je iscrpljivanje funkcije jajnika, pri čemu naposljetku potpuno prestaje produkcija ne samo ženskih spolnih hormona estrogena i progesterona, nego i muških spolnih hormona androgena, testosterona i DHEAS.

Veliki broj žena gaji neispravne predodžbe o prirodi i učincima menopauze. U kulturama koje s manje bojazni prilaze menopauzi, simptomi zapravo ne postoje, a menopauza se dočekuje tek kao prijelaz u sigurnije i mudrije razdoblje života.

 

Menopauzalni simptomi

Simptomi pre-, peri- i postmenopauze zapravo su izraz tjelesne prilagodbe na manjak i odsustvo estrogena te na taj način predstavljaju jednu vrstu apstinencijske krize. Pad estrogena utječe na rad enzima MAO – monoaminooksidaze u mozgu na taj način što ubrzava razgradnju neurotransmitera serotonina, zbog čega raste napetost vegetativnog živčanog sustava i javljaju se tipični simptomi kao što su ubrzani rad i lupanje srca te preznojavanje, često praćeni osjećajem straha.

Premda se ovi simptomi opisuju kao valunzi te se smatraju karakterističnim za menopauzalno razdoblje, isti simptomi se javljaju uvijek pri izraženoj stimulaciji vegetativnog (autonomnog) živčanog sustava, kao u apstinencijskoj krizi ili kod PTSP-a.  Jedan od najranijih i karakterističnih simptoma perimenopauze je promjena ritma uobičajenih menstrualnih ciklusa.

Vrijeme između ciklusa skraćuje se ili produžuje, ili pak menstrualno krvarenje povremeno sasvim izostane. Intenzitet mjesečnih krvarenja postaje obično slabiji, iako povremeno, osobito kod dugih ciklusa mogu nastupiti i obilnija, nepravilna krvarenja. 


Ostali simptomi su: 

  • navale vrućine (valunzi ili fumade), noćna znojenja
  • promjene urogenitalnog epitela u smislu stanjenja vaginalne stijenke, suhoće, nedovoljne elastičnosti kao i osjetljivosti na infekcije
  • psihičke tegobe: brze promjene raspoloženja, umor, nesanica, otežana koncentracija, glavobolja
  • gubitak elastičnosti kože
  • osteoporoza i krvožilne bolesti

Ukoliko prijelazno razdoblje u postmenopauzu promatramo kao cjelinu, od prvih znakova i simptoma slabljenja funkcije jajnika koji se javljaju već oko 40-te godine života, ovo razdoblja se može razgraničiti na četiri faze postupnog gašenja hormonske funkcije jajnika.

Menopauza

Prva faza prijelaznog razdoblja / Manjak progesterona

Prva faza prijelaznog razdoblja počinje blagom estrogenskom dominacijom usljed slabljena funkcije žutog tijela i nastanka relativnog ili apsolutnog manjka progesterona (gestagenski deficit). Progesteron je odgovoran za pripremu spolnih organa žene za trudnoću a djelovanje na spolne organe uglavnom je oprečno onima koje ispoljava estradiol. Ovisno o uvjetima prije svega količini stresa u životu, ali i konzumiranju alkohola, pušenju i prehrambenim navikama, ova faza započinje već u dobi od 35-40. godine života. Simptomi manjka progesterona javljaju se u vidu mnogobrojnih slika premenstrualnog sindroma, napetosti i bolne otečenosti dojki. 

Drugi ne manji važni učinak progesterona njegov je učinak na središnji živčani sustav. Progesteron se veže za GABA receptore i na taj način ispoljava blago opuštajuće djelovanje slično djelovanju lijekova kao što su diazepam ili barbiturati. Otuda objašnjenje za promjene u raspoloženju, razdražljivost kao i depresivna stanja koja se javljaju već s prvim znacima neuravnotežene funkcije jajnike i smanjenja produkcije progesterona. Tijekom ovog razdoblja nema promjena u duljini menstrualnog ciklusa ili se javlja blago skraćenje ciklusa odnosno menstrualna krvarenja nastupaju ranije, katkada već i nakon 21-23 dana, što je za ovu fazu normalno.


 

Druga faza prijelaznog razdoblja / Manjak progesterona i estrogena

U drugoj fazi prijelaznog razdoblja uporedo s manjkom progesterona javlja se blagi manjak estrogena koji se postupno produbljuje. Ova faza počinje u prosjeku oko 45. godine života.
Ukoliko je ovaj deficit uravnotežen, tegobe su blagog karaktera ili ih uopće nema. 

U ovoj fazi se menstrualni ciklus ponovno vraća na normalnu duljinu, u prosjeku 28—30 dana. Jedno vrijeme menstruacije postaju ponovno sasvim redovite, a kako razina estrogena pada tako raste razmak između menstruacija koje još uvijek redovito dolaze.
 

 

Treća faza prijelaznog razdoblja / Klimaks

Tijekom treće faze prijelaznog razdoblja postoji dublji i veći deficit estrogena i progesterona, pri čemu je izraženiji estrogenski manjak. Ovo je razdoblje karakteristično po izraženim tipičnim menopauzalnim simptomima, kao što su navale vrućine, preznojavanja osobito noćno znojenje i nesanica i predstavlja vrhunac prijelaznog razdoblja ili klimaks. 

Usljed značajnijeg pada estrogena izostaje inhibicija enzima MAO u središnjem živčanom sustavu, pa je ubrzana razgradnja i čest manjak neurotransmitera serotonina. Manjak serotonina dovodi do izostanka inhibicije 'RIS – retikulo-inhibirajućeg-sustava', zbog čega dolazi do promjena u funkciji limbičnog sustava, s posljedičnim oscilacijama u raspoloženju koja idu sve do teških oblika depresije.
 

Menopauza

Četvrta faza prijelaznog razdoblja / Postmenopauza

Zadnja faza prijelaznog razdoblja označuje početak postmenopauze. Menstrualna krvarenja sasvim izostaju, a razine estrogena i progesterona trajno ostaju niske. Pacijentice i liječnici prepoznaju ovu fazu po trajnom izostanku mjesečnih krvarenja. 

Postmenopauzalno razdoblje karakteriziraju blagi simptomi estrogenskog manjka ili potpuno odsustvo ovih simptoma. Sveukupno dobro zdravlje žene tijekom menopauze ovisi ne samo o razini estrogena i progesterona, već i o razini muških spolnih hormona. Razina androgena povezuje se sa seksualnom reakcijom i spolnom željom, kao i općim zdravstvenim stanjem. 

Androgeni se kod žena stvaraju osim u jajnicima prije svega u nadbubrežnim žlijezdama, potom u koži, masnom tkivu, žlijezdama lojnicama, mišićima, mozgu i hipofizi. Postupni prijelaz je otuda izuzetno ovisan o uravnoteženoj funkciji nadbubrežnih žlijezda, koje preuzimaju stvaranje hormona.

Ovdje svakako treba napomenuti utjecaj emocionalne iscrpljenosti i iscrpljenosti zbog loše prehrane na optimalnu funkciju nadbubrežnih žlijezda. 

U ovakovim uvjetima vjerojatno će biti potrebna kako hormonska, tako i prehrambena, emocionalna i druge potpore tijekom ovog perioda, sve do uspostavljanja ravnoteže žlijezda s unutrašnjim lučenjem.

 

 

dr. Vesna Harni

Povezane teme