Procjena i liječenje inkontinencije ovisi o vrsti inkontinencije i dobi osobe, medicinskoj povijesti i željama za terapijom. Procjena inkontinencije treba uključivati anamnezu, fizikalni pregled i mentalne, funkcionalne i ekološke procjene. Potrebno je uočiti karakteristike inkontinencije, uključujući početak, učestalost i ozbiljnost utvrđene pacijentovim opisom problema i obrascem ponašanja inkontinencije. Dnevnici mokrenja mogu biti vrlo korisni u utvrđivanju vremena i uzorka pražnjenja. Ključna pitanja koja treba postaviti uključuju sljedeće: Da li neočekivano gubite urin? Primjerice, gubite li (bježi li) urin kada se smijete, kašljete ili kihate, podižete nešto teško, hodate, spavate? Gubite li urin na putu do kupaonice ili toaleta? Da li mokrite noću u krevet? Idete li čest u kupaonicu jer se bojite da ćete se umokriti? Koristite li higijenske uloške ili druge proizvode za skupljanje urina?
Simptomi od strane mokraćnog sustava daju naznake mogućih uzroka problema, a kada se kombiniraju s informacijama dobivenim iz povijesti i fizikalnim pregledom, često se može postaviti privremena dijagnoza. Zadržavanje urina (nepotpuno pražnjenje mjehura) može biti znak ozbiljnog poremećaja. Kod zadržavanja mokraće, pacijent se može žaliti na bol u donjem dijelu trbuha s intenzivnom željom za mokrenjem i osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura. Međutim, osobe s neurološkim (tj. ozljedom leđne moždine) ne moraju nikakvu bol. Dodatna pitanja koja treba postaviti pacijentu da odredi poremetnju pražnjenja nakon opstrukcije na izlazu uključuju sljedeće: Imate li potrebu za mokrenjem nakon pražnjenja mjehura? Mokrite li u malim količinama? Imate li poteškoće s otpočinjanjem mokrenja? Koliko često mokrite? Koliko se puta u noći probudite da biste otišli u kupaonicu?
Pacijenta treba temeljito ispitati o sličnim simptomima i navikama mokrenja. Simptomi se mogu klasificirati kao opstruktivni ili iritativni. Opstruktivni simptomi uključuju otežano otpočinjanje, intermitentnost, narušenu putanju i osjećaj nepotpunog pražnjenja. Iritativni simptomi uključuju nikturiju, učestalost, hitnost i dizuriju. Opstruktivni simptomi često zahtijevaju upućivanje specijalistu, dok iritativne simptome često mogu kontrolirati bihevioralne i farmaceutske intervencije. Potrebno je dobiti analizu urina kako bi se isključila infekcija. Potrebno je izvršiti fizički pregled vanjskih genitalija, vagine i zdjeličnih organa. Žene s iritativnim simptomima mogu imati eritem uretre ili vulve. Dokazi o prolapsu zdjeličnih organa, osobito cistokele, mogu biti povezani s inkontinencijom. Pri Valsalvinom pokusu, ženama sa stresnom ili preljevnom inkontinencijom može pobjeći urin. Dobivanje nedavne povijesti bolesti može identificirati akutne ili reverzibilne uzroke. Dobivanje nedavne povijesti bolesti može identificirati akutne ili reverzibilne uzroke.
Značajna medicinska anamneza uključuje broj poroda, ponavljane infekcije mokraćnog sustava, kirurške zahvate korekcije mjehura i zračenje zdjelice. Povijest bi trebala uključivati procjenu oštećenja pamćenja i okolišne barijere. Procjenu mentalnog statusa treba provesti ako pacijent ima gubitak pamćenja. Određene prepreke u okolilšu, kao što je mjesto gdje se nalazi toalet, mogu pridonijeti inkontinenciji. To posebno vrijedi za starije osobe. U tim slučajevima, inkontinencija se može poboljšati uporabom katetera ili drugih pomoćnih uređaja ili spremnika za urin.
Urodinamička procjena uključuje skup testova koji mjere funkciju mjehura. Višekanalne urodinamičke studije uključuju uroflow, cistometrogram, profile uretralnog tlaka i elektromiogram. Mjerenje protoka urina proučava brzinu protoka u mokraći i može otkriti moguću opstrukciju izlaza ili manjkavu kontraktilnost detruzora. Opstrukcija se može identificirati ako je teško staviti kateter.
Cistometrogram je test koji uspoređuje volumen i intravezikalni tlak i koristan je za određivanje kapaciteta mjehura, usklađenosti stijenke mjehura, stabilnosti mišića detruzora i osjeta punjenja. Profil tlaka uretre daje grafički prikaz tlaka zatvaranja sfinktera, funkcionalne duljine i kontinuiranog odgovora na specifičan provokativni manevar kao što je kašalj. Elektromiogram je test koji mjeri aktivnost zdjelične muskulature. Mnogi liječnici kombiniraju gore navedena tri testa i izvode test tlaka pražnjenja, koja daje detaljnu procjenu mokrenja.
Danas se pod okriljem ginekologa koji je specijaliziran za poremećaje dna zdjelice ili urologa, provode višekanalne urodinamičke studije za dokumentiranje tlaka i kapaciteta mjehura, kontraktilnost mišića, duljinu uretre i kontrolu sfinktera. Ove studije treba provesti ako se razmatra operacija na zdjeličnog dna zbog urinarne inkontinencije.
Dr. Vesna Harni
