Datum zadnje izmjene: 02. 01. 2020.

Inkontinencija urina označuje nemogućnost kontroliranja mokrenja, što se kreće od povremenog bježanja mokraće do potpune nemogućnosti njenog zadržavanja, što predstavlja veoma neugodan događaj za svaku ženu koje najčešće o tom problemu nerado govore. Taj problem utječe na kvalitetu života s promjenama raspoloženja i čestom depresijom, što vodi daljnjem zatvaranju u sebe i kuću, a ove žene nerijetko uslijed usamljenosti postaju i socijalno izolirane.

Kao posljedica inkontinencije često se javljaju druga neugodna stanja kao što su upale mokraćnih putova, iritacije i infekcije kože i sluznice te poremećaji spavanja. 

Broj pacijentica s urinarnom inkontinencijom raste s godinama starosti. Jedna epidemiološka studija u SAD-u pokazala je da urinarnu inkontinenciju ima 7% žena u dobi od 20 do 39 godina, 17 % u dobi od 40 do 59 godina, 23 % u dobi od 60 do 79 godina te 32 % u dobi od 80 i više godina. Agencija za istraživanja i kvalitetu zdravstvene zaštite (AHRQ) procjenjuje da je 13 milijuna Amerikanaca inkontinentno, od toga je 11 milijuna žena.

 

Odnos između menopauze i urinarne inkontinencije

Veza između menopauze i urinarne inkontinencije nije poznata. Mnogi stručnjaci navode menopauzu kao glavni faktor rizika za stresnu i urgentnu inkontinenciju.

Teoretizira se da nedostatak estrogena u menopauzi može dovesti do slabosti mišića mokraćnog mjehura i stanjivanja uretralne sluznice, što uzrokuje nepravilno zatvaranje uretralnog sfinktera. Kombinacija stanjene mukoze, ozljede uretre i slabih mišića mokraćnog mjehura može uzrokovati neočekivano otvaranje uretre tijekom tjelesne aktivnosti koja dovodi do nevoljnog pražnjenja mokraćnog mjehura i stresne inkontinencije

Inkontinencija

Vrste inkontinencije

Utvrđena urinarna inkontinencija obično se može podijeliti u 4 glavna tipa: stresna inkontinencija, urgentna inkontinencija (prekomjerna aktivnost ili nestabilnost detruzora), mješovita inkontinencija i inkontinencija zbog prelijevanja. Ti poremećaji često imaju klasične povijesti ili tipične fizičke nalaze. Neurogena inkontinencija može biti povezana s oštećenjima živčanog sustava, koja provodi signale mokrenja između mjehura i mozga.

 

Stresna inkontinencija

Najčešći tip inkontinencije je statička ili stresna inkontinencija kada dolazi do otjecanja manjih ili većih količina urina tijekom fizičkog napora, kašljanja, kihanja ili smijanja, zbog povećanog intraabdominalnog tlaka, koji nadmašuje tlak u mokraćnoj cijevi u odsutnosti kontrakcije detruzora / mišića mokraćnog mjehura. Pacijenti obično opisuju gubitke malih količina urina s aktivnostima koje proizvode prolazno povišen intraabdominalni tlak (npr. kašljanje, kihanje, trčanje, smijeh). Stresna urinarna inkontinencija obično uključuje samo malene količine urina, ali to ovisi o tome koliko je pun mjehur i koliko je velik pritisak kada dođe do abdominalnog pritiska. Ovaj oblik inkontinencije nastaje uslijed slabosti ili oštećenja mišićnog dna zdjelice, a uzrok su najčešće promjene tijekom trudnoće, porođaja ili menopauze. Prirođena slabost vezivnog tkiva povećava šansu za nastanak inkontinencije.Gubitak mokraće također može biti posljedica smanjenog tonusa mišića unutarnjeg i vanjskog mokraćnog sfinktera. Ova vrsta inkontinencije javlja se uglavnom u žena mlađih od 60 godina.

Pretpostavlja se da stresna inkontinencija u žena nastaje zbog opuštanje potpornih struktura u zdjelici koje su rezultat poroda i procesa starenja. Atrofija genitourinarnog tkiva koja proizlazi iz nedostatka estrogena može ili ne mora biti u korelaciji sa simptomima. Opuštanje zdjelice, uključujući prolaps maternice i cistokele, s rezultirajućom hipermobilizacijom uretre, omogućuje spuštanje normalnog uretrovezikalnog kuta. Ova anatomska distorzija čini uretralni sfinkter podložnijim povećanom intravezikalnom pritisku iz bilo koje aktivnosti. Posljedica je gubitak urina. Zatvor stolice, pretilost i kronični kašalj kod astme ili KOBP-a (kronične opstruktivne bolesti pluća) pogoršavaju stresnu inkontinenciju povećanjem intraabdominalnog tlaka koji se prenosi na mokraćni mjehur i izaziva nevoljno mokrenje.

Drugi manje uobičajeni uzroci su lezije kauda ekvina ili periferna neuropatija. Fizikalni pregled može otkriti dokaze opuštanja zdjelice, kao što su cistokela, rektokela i / ili prolaps maternice. Gubitak mokraće obično se može pokazati kašljanjem dok je pacijent u ležećem ili stojećem položaju.

 

Urgentna inkontinencija

Urgentna inkontinencija je nevoljno i iznenadno otjecanje manjih ili većih količina urina kome je pridruženo ili mu izravno prethodi iznenadna i jaka potreba za mokrenjem, koje katkada može izazvati i samo šum vode. Dijagnosticira se kada se mišić detruzor kontrahira spontano ili provokacijom tijekom faze punjenja mokraćnog mjehura, dok pojedinac pokušava inhibirati mokrenje. Urgentna inkontinencija je češća u starijih osoba. Ovaj tip inkontinencije je također poznat kao prekomjerna aktivnost detruzora, nestabilnost detruzora, hiperrefleksija detruzora, neinhibirani mokraćni mjehur ili prekomjerno aktivan mokraćni mjehur. Bolesnici s prekomjernom djelotvornošću detruzora imaju rane, snažne kontrakcije detruzora prije nego što je mjehur pun, što stvara osjećaj hitnosti i učestalost mokrenja, dok je količina urina obično mala do umjerena. Kada je kontrakcija detruzora dovoljno jaka da prevlada rezistenciju uretre, dolazi do inkontinencije.

Prekomjerna aktivnost detruzora može se naći u uvjetima neispravne inhibicije središnjeg živčanog sustava ili povećane aferentne senzorne stimulacije iz mjehura. Primjeri poremećaja koji umanjuju sposobnost središnjeg živčanog sustava da šalje inhibitorne signale uključuju udarce, mase (tumor, aneurizma, hematom), demijelinizirajuću bolest (multipla skleroza) i Parkinsonovu bolest. Povećana aferentna stimulacija iz mjehura može biti posljedica infekcija donjeg urinarnog trakta, atrofičnog uretritisa, pritisak crijevnog sadržaja ili prolapsa maternice.

Dijagnoza prekomjerne djelotvornosti detruzora prvenstveno se postavlja u povijesti i potvrđuje urodinamskim testiranjem. Ne postoje patognomonični nalazi na fizikalnom pregledu, iako pažljivi zdjelični i rektalni pregled i neurološka obrada mogu povremeno otkriti anatomske abnormalnosti (npr. prolaps maternice, pritisak crijevnog sadržaja) ili dokaze neurološke bolesti.

 

Miješana ili kombinirana urinarna inkontinencija

Inkontinencija se može javljati i kao kombinacija stresne i urgentne, kada se označuje kao miješana inkontinencija. Zajednički su im simptomi bježanja urina povezani s naglom potrebom za mokrenjem i naporom od kihanja i kašljanja primjerice. Javlja se i u miru i kod napora, ovisno koji tip oštećenja i inkontinencije dominira. Postoje i termini "pretjerano aktivni mjehur" kada postoji učestalo mokrenja sa ili bez pojačanog nagona na mokrenja, te "neurogeni mjehur" kao posljedica oštećenja živčanog sustava.

 

Preljevna urinarna inkontinencija

Preljevna inkontinencija (overflow incontinence), u kojoj mjehur postaje prepun jer se ne može potpuno isprazniti, rijetka je i posljedica je opstrukcije mjehura ili ozljede. Događa se kada se mjehur ne može u potpunosti isprazniti te se postupno puni preostalim urinom zbog čega nastaje retencija urina. Mjehur postaje prerastegnut urinom te se mehanizam za zatvaranje ne može oduprijeti pritisku što uzrokuje nevoljni odilazak urina / inkontinenciju. Oni koji imaju preljevnu inkontinenciju obično se javljaju sa simptomima izrazito smanjenog mokraćnog mlaza, nepotpunog ili neuspješnog pražnjenja, te čestim ili čak kontinuiranim mokrenjem. Otuda se ova inkontinencija naziva i paradoksalnom jer premda je mokraćni mjehur prerastegnut, ne postoji nagon na mokrenje. Nastaje kao posljedica upalnih procesa ili mehaničkih zapreka mokrenju kao što je spuštena maternica ili predležeći tumor.

Preljevna inkontinencija  obično je uzrokovana kontraktilnom disfunkcijom mokraćnog mjehura (hipotonički / atonični mjehur) ili opstruiranim izlučivanjem mokraće. U oba slučaja, veliki volumen mjehura rezultira intravezikularnim tlakom koji nadmašuje intrauretralnu otpornost i simptome mokrenja. Preljevna inkontinencija koja nastaje kod atoničnog mjehura često je prolazna i javlja se nakon opće ili regionalne anestezije ili instrumentacije mjehura ili uz uporabu različitih lijekova, kao što su narkotici.

Kontraktilna disfunkcija mokraćnog mjehura može biti uzrokovana bolešću perifernih živaca, na primjer, dijabetičkom perifernom neuropatijom ili korijenima sakralnih živaca; također može biti uzrokovana zdjeličnom neoplazmom ili pritiskom crijevnog sadržaja. Fizikalni pregled često otkriva prošireni mjehur a mjerenje volumena urina nakon pražnjenja otkriva povišeni rezidualni volumen. Pacijenti također pokazuju nizak protok mokraće na urodinamskim testovima.

Inkontinencija

Neurološki poremećaj mokraćnog mjehura

Uredno pražnjenje mokraćnog mjehura i urinarnu kontinenciju osigurava pravilno međudjelovanje nekoliko mišića i živava. Otuda, na rad mjehura snažno utječu oštećenja mozga, kralješnične moždine ili živaca kao razultat traume ili bolesti. Posljedica neadekvatnih kontrolnih mehanizama je nemogućnost kontrole mjehura i njegovog potpunog pražnjenja. Urinarna inkontinencija može se stoga pojaviti kod bolesti kao što su moždani udar, demencija, multipla skleroza ili Parkinsonova bolest.

 

Funkcionalna urinarna inkontinencija

To je nemogućnost stizanja na toalet na vrijeme što može biti uzrokovano nepokretnošću, preprekama u okolini, slabim kognitivnim sposobnostima itd. Čimbenici koji mogu otežati stizanje na toalet mogu biti smanjena pokretljivost, oslabljen vid, neznanje o tome kako doći do toaleta ili nemogućnost svlačenja odjeće dovoljno brzo prije uriniranja.

Inkontinencija može biti nuspojava uzimanja nekih lijekova kao što su alfa blokatori, blokatori kalcijevih kanala, antidepresivi, antihistaminici, sedativi, pilule za spavanje, diuretici te lijekovi koji u svom sastavu sadrže kofein. Stanje pogoršavaju uroinfekcija, pretilost i sva stanja koja povećavaju intraabdomoinalni tlak kao težak fizički rad, nošenje tereta, zatvor i sl. 
Među rizične čimbenike ubrajamo i hipoestrogena stanja, stanja u kojima postoji manjak estrogena, kao što je prije svega menopauza, ali i tijekom dojenja, uzimanja antiestrogenih lijekova, kao i uzimanja niskodoziranih oralnih kontraceptiva.
 



Dr. Vesna Harni

Povezane teme