Datum zadnje izmjene: 02. 01. 2020.

Genitourinarni sindrom menopauze – GSM izraz je uveden kako bi se točnije i sveobuhvatnije raspravio termin koji označuje simptome vulvovaginalne atrofije u menopauze, a koji bi trebao biti prihvatljiviji za žene u ovoj životnoj dobi. Termin je uveden u ginekologije 2013. godine nakon preporuke dva stručna društva – Međunarodnog društva za istraživanje ženskog spolnog zdravlja ('The International Society for the Study of Women's Sexual Health') i Sjevernoameričkog društva za menopauzu ('North American Menopause Society'), a primarni cilj je bio poboljšati i olakšati razgovor između menopauzalnih pacijentica i njihovih liječnika. Niti jedan od naziva u aktualnoj uporabi za opis menopauzalnih simptoma od strane urogenitalnog trakta nije primjeren. Vulvovaginalna atrofija se odnosi na izgled vulve i vagine postmenopauzi, ali ne opisuje simptome. Atrofični vaginitis ukazuje na upalu ili infekcije, koje su prisutne u patološkim stanjima a ne obično i svakodnevno prisutni. Niti jedan od pojmova ne pokriva urinarne simptome. 

Stariji termini također stvaraju neugodan osjećaj u pacijenatica. "Atrofija" sugerira uznapredovali gubitak, a mnoge žene se osjećaju nelagodno kada trebaju reći "vagina."  Genitourinarni znakovi i simptomi menopauze nastaju zbog smanjenja razine estrogena i drugih steroidnih hormona. Oni obuhvaćaju osjećaj gorenja i iritacije reproduktivnih organa i struktura; suhoću, nelagodu ili bol za vrijeme odnosa i učestalo mokrenje, teškoće pri mokrenju i opetovane infekcije. Zajedničko embrionalno podrijetlo organa genitourinarnog sustava i gustoća receptora za estrogen čine ih sve osjetljivim na promjene koje nastupaju s padom razine spolnih hormona. Specifične promjene uključuju smanjenje kolagena, elastina i hijaluronske kiseline, stanjenje epitela, narušenu funkcija glatkih mišića, gubitak elastičnosti i fleksibilnosti, povećanje gustoće vezivnog tkiva, te smanjenu prokrvljenost.

Genitourinarni sindrom menopauze može uključivati bilo koji ili sve znakove i simptome, koji se pripisuju menopauzi/postmenopauzi, a ne neki drugi uzrok kao što su infekcije, alergije, kožnih bolesti, dusfunkcija mišića dna zdjelice, cistitis ili pudendalna neuralgija. GSM pogađa oko polovice svih žena u postmenopauzi, ali istraživanja pokazuju da žene oklijevaju razgovarati o ovim simptomima sa svojim liječnicima, i obrnuto. Termin GSM je točniji, uključiviji i manje neugodan od starijih naziva. Osim lakšeg razgovora, novi termin će se koristiti za razvoj alata koji će pomoći standardizirati liječnički pregled, tako da žene mogu koristiti tretmane kao što su hidratiziranje vagine, vaginalna primjena estrogena i imitatora estrogena.

 

Vulvovaginalni simptomi i seksualna disfunkcija

Nedavna velika istraživanja u zapadnim popuacijama su pokazala da 45% do 63% žena u postmenopauzi pati zbog nekog od vulvovaginalnih simptoma, najčešće vaginalne suhoće. Drugi simptomi uključuju dispareuniju, vaginalnu iritaciju, svrbež, vaginalnu osjetljivost i vaginalno krvarenje ili spoting tijekom spolnog odnosa. Slično tome, u korejskoj studiji, 49% žena u postmenopauzi imalo je vulvovaginalne simptome uključujući suhoću vagine i dispareuniju.

GSM – genitourinarni sindrom menopauze

Ovi simptomi su izravno povezani sa smanjenom razinom estrogena u krvnom optoku nakon menopauze. Estrogenski receptori / ER (α i β) prisutni su u vagini, vulvi, muskulaturi zdjeličnog dna, endopelvičnoj fasciji, uretri i trigonumu mjehura tijekom reproduktivnog života. Njihov broj opada s menopauzom i može se obnoviti liječenjem estrogenom. Kao posljedica nedostatka estrogena nakon menopauze, anatomske i histološke promjene koje se javljaju u tkivu ženskih spolnih organa smanjuju elastičnost vagine, povećavaju vaginalni pH, dovode do promjena vaginalne flore, smanjuju podmazivanje i povećavaju osjetljivost na fizičku iritaciju i traumu.

Te vaginalne tegobe negativno utječu na seksualnu funkciju u postmenopauzalnih žena. Među ženama s vulvovaginalnim simptomima, 40% je izvijestilo o ukupnoj seksualnoj disfunkciji, 24% nedostatku želje, 34% poteškoćama uzbuđenja i 19% teškoćama u orgazmu. Studija o zdravlju žena u cijeloj naciji (SWAN) u SAD-u izvijestila je da žene sa seksualnom disfunkcijom smatraju suhoću vagine važnim čimbenikom povezanim s masturbacijom, bolom, uzbuđenjem, fizičkim zadovoljstvom i emocionalnim zadovoljstvom.

 

Disfunkcija donjeg urinarnog trakta

Ženski genitalni trakt i donji urinarni trakt dijele zajedničko embrionalno podrijetlo, oba nastaju iz urogenitalnog sinusa. Kako estrogen igra važnu ulogu u funkciji donjeg urinarnog trakta tijekom perioda premenopauzalnog perioda, nedostatak estrogena nakon menopauze uzrokuje simptome donjeg urinarnog trakta, kao što su disurija, urgencija, učestalo mokrenje, nikturija, urinarna inkontinencija i ponavljane uroinfekcije.

U studiji koju su proveli Robinson i Cardozo, oko 20% žena u postmenopauzi imalo je ozbiljnu urgenciju (nagon na hitno mokrenje), a gotovo 50% ih je imalo stresnu inkontinenciju. Konkretno, urgentna inkontinencije češća je nakon menopauze nego prije menopauze, a prevalencija se povećava s vremenom u žena s nedostatkom estrogena. Budući da su estrogenski receptori prisutni u trigonumu mokraćnog mjehura i u skvamoznom epitelu uretre, estrogen može povećati prag osjetljivost tlaka zatvaranja mjehura i uretre. Istraživanja su pokazala da je glavni uzrok urgentne inkontinencije u postmenopauzalnih žena intrinzična disfunkcija sfinktera povezana s promijenjenim vezivnim tkivom zbog nedostatka estrogena, dok je anatomska promjena bila najodgovorniji čimbenik urinarne inkontinencije u žena u premenopauzi.

Učestalost uroinfekcija dramatično raste u starijih žena. Studije su pokazale da 15% do 20% žena u dobi od 65 do 70 godina i 20% do 50% žena starijih od 80 godina imaju bakteriuriju. Žene u postmenopauzi i premenopauzi mogu imati različite čimbenike rizika za uroinfekcije. Dok je spolni odnos najčešći uzrok u mlađih žena, urinarna inkontinencija, anatomske promjene kao što je cistokela, povećana rezidualna mokraća i dijabetes su čimbenici rizika za rekurentne uroinfekcije u starijih žena. Nedostatak svijesti o povezanosti ponavljanih uroinfekcija i GSM može rezultirati višestrukim nepotrebnim ciklusima antibiotske terapije, profilaktičkoj primjeni antibiotika i promijenjenim obrascima antimikrobne rezistencije na lijekove

GSM – genitourinarni sindrom menopauze

GSM i kvaliteta života

Korejska populacija u postmenopauzi iznosila je u 2000. godini 5,26 milijuna žena  (22,5% ukupne ženske populacije). U 2030. godini, postmenopauzalno stanovništvo iznosit će 13,15 milijuna, što čini gotovo polovicu ukupne ženske populacije. Stoga će odgovarajuća skrb za žene u postmenopauzi biti jedno od najvažnijih pitanja u našem društvu. Niska razina estrogena u postmenopauzalnom razdoblju uzrokuje mnoge zdravstvene probleme. Za razliku od vazomotornih simptoma koji se često poboljšavaju tijekom vremena, genitourinarni simptomi su kronični, rijetko spontano iščezavaju i često napreduju ako se ne liječe. Iako ti simptomi nisu opasni po život, oni su progresivni i mogu imati dubok utjecaj na kvalitetu života žena u postmenopauzi s negativnim utjecajem na samopoštovanje i intimni život.

Nedavno objavljena studija o utjecaja atrofije vagine na seks i odnose (CLOSER) pokazala je da vaginalna neugoda ima izravan, negativan utjecaj na intimnost oba partnera (žene: 58%; muškarci: 78%) i rezultirala je gubitkom libida ( 64% odnosno 52%). Sveukupno, 38% žena i 39% njihovih muških partnera izvijestilo je da vaginalni simptomi ostavljaju loš utjecaj na njihove intimne odnose. Vaginalni simptomi negativno su utjecali na užitak u seksualnim aktivnostima (59%), spavanju (24%) i ukupni užitak u životu (23%). Nadalje, GSM se može pojaviti iu induciranim hipoestrogenskim stanjima, uključujući kiruršku menopauzu, uporabu agonista gonadotropin-oslobađajućeg hormona (GnRH), hipotalamičnu amenoreju, ili zbog liječenja raka kao što su kemoterapija, zračenje zdjelice ili endokrina terapija. Nagla ('helikopterska') menopauza kod ovih pacijenata ima tendenciju da se javlja u relativno mladih ženama i uzrokuje veću seksualnu disfunkciju i slabiju kvalitetu života, zbog čega liječenje simptoma menopauze postaje sve važnije pitanje.

 

 


dr. Vesna Harni

Povezane teme