Duljina cerviksa i carski rez
Dulji cerviks pri ultrazvučnom mjerenju sredinom trudnoće, u istraživanju je bio neovisan pretkazujući čimbenik češćeg dovršetka porođaja carskim rezom u terminu.
Loše napredovanje poroda (dystocia) najvažnija je indikacija za primarni carski rez. Temeljem ranijih promatranja koja su ukazala da vrat maternice podliježe brojnim promjenama prije poroda i da su trudnice kod kojih nastupa skraćenje vrata maternice već tijekom trudnoće izloženije riziku prijevremenog poroda, engleski znanstvenici su proveli sekundarnu analizu multicentrične skupine koja je obuhvaćala više od 27.000 trudnica u prvoj trudnoći, kako bi procijenili jesu le trudnice s većom duljinom vrata maternice izloženije riziku lošeg napredovanja poroda, odnosno je li kod njih veća učestalost carskog reza u terminu porođaja.
Kod svih je trudnica, u prosjeku u 23. tjednu trudnoće, provedeno ultrazvučno mjerenje vrata maternice, a ishod trudnoće praćen je temeljem bolničke dokumentacije.
Veća duljina cerviksa izmjerena sredinom trudnoće bila je neovisan pretkazujući čimbenik za veću učestalost poroda dovršenih carskim rezom u terminu trudnoće: rezultati su korigirani za mnogobrojne druge čimbenike (npr. majčina životna doba, BMI, pušenje, etničku pripadnost i rasu, inducirani ili spontani porod, te porodnu težinu djeteta).
Tako je kod trudnica koje su pripadale skupini trudnica s najvećom duljinom cerviksa (duljina cerviksa između 40 – 67 mm) rizik dovršetka trudnoće carskim rezom bio 1.68 puta veći u odnosu na trudnice iz skupine označene "najniža kvartila", kod kojih je duljina cerviksa iznosila 16 – 30 mm.
Rizik dovršetka trudnoće carskim rezom počinjao je rasti pri duljini cerviksa od 25 mm i prelazio granicu pri 50 mm. Autori pretpostavljaju da je ova povećana učestalost odgovorna za nastanak distocije.
Upravo na način na koji je skraćenje cerviksa povezano s povećanim rizikom spontanog prijevremenog poroda, ovi rezultati osobito naglašuju povezanost izrazito dugačkog cerviksa i neučinkovitog napredovanja poroda.
Autori nisu detaljno pratili promjene u duljine cerviksa tijekom kasnije trudnoće ili porođaja, niti su eliminirali mogućnost slučajnog nalaza. Također nisu spomenute normalne distribucije duljine cerviksa u različitim razdobljima trudnoće.
Ovi rezultati ne bi za sada trebali utjecati na aktualnu opstetričku praksu tijekom porođaja, niti bi trudnice trebalo pri pregledu upozoravati na povišeni rizik carskog reza.
N Engl J Med 2008 Mar 27; 358:1346.
dr. Vesna Harni