Ponavljane gljivične infekcije rodnice
U slučaju ponavljanih gljivičnih infekcija rodnice može se raditi o poremećenom metabolizmu glukoze.
Najnovija istraživanja govore kako je većini slučajeva metabolizam glukoze blago oštećen, a ovo oštećenje može se otkriti primjenom testa opterećenja glukozom (OGTT - oral glucose tolerance test) kod ovih pacijentica.
Ispitivanja belgijskih znanstvenika (University Hospital Gasthuisberg, Katholieke Universiteit Leuven, General Hospital Heilig Hart Tienen) vršena su u studiji koja je obuhvaćala 62 inače zdrave ispitanice kod kojih se gljivična infekcija rodnice javljala više od tri puta godišnje, kao i 32 kontrolne ispitanice.
Kod svih pacijentica je načinjen standardni test opterećenja glukozom (mjerenje razine glukoze u 0, 30, 60 i 120 minuta nakon uzimanja napitka koji sadrži 75 g glukoze).
Ispitanice koje su imale ponavljane bakterijske infekcije rodnice nisu pokazivale razlike u odnosu na pacijentice bez infekcija.
Kod pacijentica s ponavljanim gljivičnim infekcijama nađen je statistički značajno povišeni indeks tjelesne mase (u prosjeku 23.5).
U ovoj skupini pacijentica nije nađena povećana učestalost pretkliničkog dijabetesa, ali su 36% pacijentica imale najmanje jednu povećanu vrijednost razine glukoze u testu opterećenja glukozom, za razliku od svega 12% pacijentica iz kontrolne skupine.
Razina glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) je također bila za 25% viša u ispitanica s ponavljanim gljivičnim infekcijama, a ovaj odnos se zadržavao i nakon korekcije za tjelesnu težinu.
Premda je za očekivati da je većina promatranih učinaka i razlika nađenih u ovom istraživanju za pripisati samoj povećanoj tjelesnoj težini ispitanica s ponavljanim gljivičnim infekcijama, rezultati ovog ispitivanja zasigurno upućuju na povezanost prehrane i osobito učešća rafiniranih ugljikohidrata i šećera u prehrani s nastankom ponavljanih gljivičnih infekcija.
Primjena testa opterećenja glukozom također ne bi trebala biti ograničena samo na otkrivanje pretkliničkih oblika dijabetesa.
Am J Obstet Gynecol 2002; 187 (4): 989-993
dr. Vesna Harni