Liječenje metforminom može poboljšati ishode trudnoće u žena sa sindromom policističnih jajnika (PCOS), ali ne sprečava gestacijski dijabetes, a dugoročni učinci liječenja na potomstvo nisu jasni, pokazalo je novo istraživanje.
Ton Shetelig Løvvik, Norveško sveučilište za znanost i tehnologiju, Trondheim, je predstavio rezultate randomizirane kontrolirane PregMet 2 studije na ENDO 2018: The Endocrine Society Annual Meeting. Žene s PCOS imaju povećan rizik od komplikacija u trudnoći, a metformin se sve više koristi off-label tijekom trudnoće kako bi se spriječilo ili liječilo te komplikacije. Prethodne studije koje su istraživale ovaj problem su bile podcijenjene, objasnio je Løvvik. U PregMet 2, žene s PCOS su randomizirane na metformin počevši od prvog tromjesečja - i one koje su uzimale lijek tijekom trudnoće su imale manji rizik za kasni pobačaj i prijevremeni porod u usporedbi sa ženama koje su primile placebo. Također su dobile manju težinu tijekom trudnoće. Međutim, metformin nije spriječio razvoj gestacijskog dijabetesa. Također je novorođenčad žena koje su uzimale metformin imala veće opsege glave, iako još uvijek u normalnom rasponu.
Prethodna istraživanja iste grupe su pokazala da su u praćenju dviju skupina djeca žena s PCOS koje su uzimale metformin tijekom trudnoće imala veću prosječnu težinu u dobi od 4 godine od djece koja nisu izložena metforminu tijekom trudnoće, kao što je objavljeno u Medscape Medical News.
"Mislim da zajedno sa ženom moramo raspraviti o pro i kontra i odlučiti treba li uzeti metformin ili ne," izjavio je za Medscape Medical News glavni istraživač PregMeta 2, dr. Sc. Eszter Vanky, također iz Norveškog sveučilišta znanosti i tehnologije.
U studiji PregMet 2 je uključeno 487 trudnica s PCOS iz 14 centara u Norveškoj, Švedskoj i Islandu te su randomizirane na metformin (500 mg dvaput dnevno u prvom tjednu, 1000 mg dva puta dnevno do porođaja) ili na placebo. Na početku su žene bile prosječne dobi od 30 godina i imale su srednji BMI od oko 28 kg / m2.
U analizi za cjelokupnu skupinu je učestalost kasnog pobačaja i prijevremenog porođaja bila 5% s metforminom u odnosu na 10% s placebom, dajući značajan omjer vjerojatnosti (OR) od 1.99. Međutim, analiza po protokolima, isključujući 46 žena koje su ispale iz studije, je dala značajan OR od 2.55 u korist metformina. Druga analiza po protokolima, koja je dalje isključila 134 žena s manje od 90% pridržavanja uzimanja ispitivanih lijekova, također je rezultirala znatno različitim stopama dvaju nepovoljnih ishoda (OR 2.76).
Potrebno je liječiti 22 trudnice da bi spriječili jedan pobačaj ili prijevremeni porođaj. Za usporedbu, ukupna stopa pobačaja i prijevremenog poroda norveškog stanovništva iznosi 5.2%, što je slično drugim nordijskim zemljama. U Sjedinjenim Državama ta stopa iznosi 10%, prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti.
"To pokazuje da naša grupa nije imala više prijevremenih porođaja od opće populacije", istaknuo je Løvvik.
"Iznenađujući i najupadljiviji" sekundarni ishod je bio nedostatak značajnog utjecaja na gestacijski dijabetes, sa stopama od 25% u skupini metformina u odnosu na 24% s placebom, rekao je Løvvik. I, kao odgovor na pitanje člana publike, Løvvik je napomenuo kako je njegova grupa prethodno pronašla istu stvar.
"Učinili smo opsežnu analizu homeostaze glukoze ... i nije bilo nikakvog učinka metformina, bez obzira na metodu koju smo koristili za mjerenje, 2-satni oralni test tolerancije glukoze, HOMA, HOMA-IR ili razinu inzulina. "
Løvvik i Vanky su istaknuli da ovo ima očigledne implikacije za široku primjenu metformina u liječenju gestacijskog dijabetesa, što je trenutno preporučeno smjernicama profesionalnog društva. Vanky je nagađao da postoji nešto u trudnoći što negira učinak metformina na smanjivanje glukoze. "Ne znamo, ali mora postojati fiziološki razlog", rekao je.
Nije bilo razlika u hipertenziji ili preeklampsiji, načinu davanja ili postpartalnom krvarenju između onih koje su uzimale metformin ili placebo. Porast težine među ženama je bio niži s metforminom od placeba (8.7 vs 11.5 kg).
Nije bilo razlike u težini ili duljini potomaka pri rođenju, samo malo veći opseg glave, iako unutar normalnog raspona, kod beba rođenih od majki koje su uzimale metformin (35.4 vs 35.0 cm). Ozbiljne nuspojave su bile slične između dvije skupine. Malformacije su također bile podjednako raspoređene. Bilo je pet intrauternih smrti, 3 s metforminom i 2 s placebom - visoka stopa u ukupnom poretku, ali vjerojatnije je povezana s PCOS nego s lijekovima, zaključio je Løvvik.
ENDO 2018; Chicago, Illinois. Sažetak OR33-4
Poliklinika Harni
