Žene su u većem broju živi donori organa
Žene su u većem broju živi darivatelji organa nego muškarci, a moguće objašnjenje je u tome da su one osjetljivije na suptilni psihosocijalni pritisak.
Očevi, sinovi, braća i ostali muški članovi obitelji rjeđe doniraju svoje organe ženskim članovima obitelji, a najnovija istraživanja govore o dominantnosti žena kao donatora organa.
Umjesto da jednostavno čestitamo ženama na njihovom altruizmu, potrebno je pitati se o mogućim razlozima ove neravnoteže među spolovima, kao i da ispitamo razloge njihovog "fer" ponašanja i utjecaja mogućeg pritiska u osjetljivim grupama, napominju istraživači u Medicine, Health Care and Philosophy (2002; 5:199-203).
Broj živih donatora organa je u stalnom porastu. Tako je u BRD tijekom 1999. godine 17% transplantiranih bubrega potjecalo od živih donatora, za razlogu od svega 3% u 1991. godini.
Živi donatori bubrega u SAD čine više od trećine svih ukupno transplantiranih bubrega.
Porast donacije organa s živih donatora praćena je još i većom neravnotežom među spolovima u grupi donatora. I dok je tijekom 1988. godine odnos ženskih prema muškim donatorima u USA iznosi 1,2 (55% ženskih prema 45% muških donatora), ovaj odnos stalno raste i iznosio je 1,4 u 1998. godini (58% ženskih prema 42% muških donatora).
Studija na najvećem transplantacijskom centru u Kanadi nalazi da 36% žena koje prihvaćaju donaciju zbilja i doniraju organ, u usporedbi sa svega 6,5% muževa.
Podaci o transplantaciji bubrega u BRD pokazuju da su žene dvostruko češći donatori bubrega svojim muževima, za razliku od muževa koji doniraju bubreg svojim ženama. Ali iako su žene češći donatori organe, više muškaraca nego žena prima poklonjene organe.
Moguća objašnjenja za razlike među spolovima kada je u pitanju transplantacija organa obuhvaćaju ekonomske i psihosocijalne faktore.
BMJ 2002; 325: 851
dr. Vesna Harni