Jesu li miomi čest uzrok neplodnosti?

Miomi su česti dobroćudni tumori mišićnog sloja maternice, osobito nakon 35. godine. Budući da su česti i u žena koje uredno zatrudne, sama prisutnost mioma ne dokazuje da je upravo on uzrok neplodnosti.

Najjasnija povezanost postoji kod mioma koji ulaze u materničnu šupljinu ili mijenjaju njezin oblik. Značenje ostalih mioma procjenjuje se zajedno s dobi, ovulacijom, ovarijskom rezervom, prohodnošću jajovoda i spermiogramom partnera.

Vrste mioma i njihov mogući utjecaj

FIGO klasifikacija

FIGO klasifikacija opisuje odnos mioma prema endometriju, miometriju i vanjskoj površini maternice:

• FIGO 0–2 – miomi koji su djelomično ili potpuno unutar maternične šupljine
• FIGO 3 – intramuralni miom koji dodiruje endometrij bez vidljive deformacije šupljine
• FIGO 4 – miom u cijelosti smješten u miometriju
• FIGO 5–7 – različiti oblici mioma koji rastu prema vanjskoj površini maternice
• FIGO 8 – miomi drugih položaja, primjerice cervikalni

Miomi tipa 0, 1 i 2 izravno zahvaćaju šupljinu. Značenje tipa 3 i drugih intramuralnih mioma procjenjuje se individualno.

Kako miom može ometati začeće?

Miom može otežati začeće deformacijom maternične šupljine, promjenom receptivnosti i prokrvljenosti endometrija te lokalnom upalom i promijenjenom staničnom signalizacijom. Može utjecati i na kontrakcije maternice, otežati prolazak spermija prema jajovodima ili mehanički zatvoriti područje njihova ušća. Veliki miomi mogu promijeniti anatomski odnos maternice, jajovoda i jajnika.

Kako se miomi procjenjuju?

Transvaginalni ultrazvuk osnovna je dijagnostička metoda. Njime se određuju broj, veličina i položaj mioma te njihov odnos prema endometriju i vanjskoj površini maternice.

Kada odnos prema šupljini nije dovoljno jasan, procjena se može dopuniti 3D ultrazvukom, sonohisterografijom, histeroskopijom ili magnetskom rezonancijom u složenim slučajevima.

Kada razmotriti liječenje?

Liječenje se najčešće razmatra kada miom ulazi u materničnu šupljinu ili je deformira. Dodatni razlozi mogu biti obilna krvarenja i anemija, bol ili pritisak, brzo povećanje, ponavljani neuspjesi implantacije, gubitci trudnoće ili tehnički otežan pristup jajnicima.

Kod intramuralnih mioma koji ne deformiraju šupljinu ne postoji jedna veličina iznad koje bi svaku ženu trebalo operirati. Odluka ovisi o broju i položaju mioma, simptomima, dobi, ovarijskoj rezervi, trajanju neplodnosti i drugim nalazima para.

Miomektomija i planiranje trudnoće

Submukozni miomi najčešće se uklanjaju histeroskopski, kroz vrat maternice. Intramuralni i odabrani subserozni miomi liječe se laparoskopskim ili otvorenim pristupom, ovisno o broju, veličini i položaju.

Miomektomija čuva maternicu, ali može biti povezana s krvarenjem, priraslicama, ponovnim nastankom mioma i ožiljkom na stijenci. Nakon zahvata potrebno je omogućiti cijeljenje prije pokušaja trudnoće, a trajanje odgode određuje se individualno.

Miomi i IVF

Prije IVF-a posebno se procjenjuje maternična šupljina. Uklanjanje submukoznih mioma i mioma koji je deformiraju često se razmatra prije prijenosa embrija.

Kod intramuralnih mioma koji ne mijenjaju šupljinu rutinska miomektomija nije opravdana samo radi poboljšanja rezultata. U žena kasnije reproduktivne dobi ili sa smanjenom ovarijskom rezervom treba uzeti u obzir i reproduktivno vrijeme koje se gubi operacijom i oporavkom.

Mogu li se miomi liječiti lijekovima?

Lijekovi mogu privremeno smanjiti krvarenje, simptome ili volumen mioma, ali ne uklanjaju miom i sami po sebi ne liječe neplodnost. Mogu se primijeniti kao priprema za operaciju ili radi kontrole simptoma.

Embolizacija arterija maternice i ablativne metode nisu rutinski prvi izbor za žene koje žele buduću trudnoću jer su podatci o plodnosti i trudnoći nakon tih postupaka ograničeniji.