Karcinom i prehrana

Antikancerogeno djelovanje voća, povrća i žitarica osiguravaju ne samo antioksidativne tvari (vitamini A, E i C), nego i bioaktivne tvari: 

• balastne tvari,
• tvari iz fermentiranih namirnica, kao i
• sekundarne biljne tvari.

Antikancerogeno djelovanje balastnih tvari počiva najvećim dijelom na njihovoj sposobnosti stvaranja kompleksa sa žučnim kiselinama, koje su potencijalno kancerogene. Skraćenje vremena boravka hrane u crijevima pri uzimanju namirnica bogatih balastnim tvarima skraćuje vrijeme kontakta kancerogenih tvari sa stijenkom crijeva, što objašnjava zaštitni učinak u nastanku karcinoma debelog crijeva. Veći udio balastnih tvari u prehrani dovodi i do povećanog izlučivanja estrogena / ženskih spolnih hormona putem stolice i porastu koncentracije bjelančevina koje vezuju spolne hormone u krvi. Udio slobodnog, biološki aktivnog estradiola se smanjuje, pa na taj način opada i rizik karcinoma dojke.U osnovi antikancerogenog djelovanja fermentiranih životnih namirnica stoji pozitivno djelovanje bakterija koje stvaraju mliječnu kiselinu / laktobacili. Brojna znanstvena istraživanja pokazuju da laktobacili aktiviraju imunološki sustav, blokiraju aktivnost prokancerogenih tvari i inaktiviraju mutagene tvari u crijevu. 

Neki fermentirani mliječni proizvodi imaju zaštitni učinak na nastanak karcinoma debelog crijeva i karcinoma dojke, u srednjoj Europi najveći značaj imaju kiselo zelje i jogurt. Profilaktičko i terapijsko djelovanje nekih biljaka (npr. luk, češnjak, zelje) bilo je poznato još starim Egipćanima prije oko 3,000 godina. 

Tek u posljednjih 10 - 20 godina razvitkom učinkovitih dijagnostičkih metoda izolirane su brojne tvari sa zaštitnim učinkom iz namirnica biljnog podrijetla koje su nazvane "sekundarne biljne tvari" - fitokemikalije. Ove tvari posjeduju posrednu vrijednost u prehrani, a mogu na najrazličitije načine spriječiti nastanak zloćudnih bolesti. 

Na temelju epidemioloških nalaza manjeg rizika raka kod prehrane bogate voćem i povrćem, započela je potraga za sastojcima biljaka koji djeluju potencijalno kemoprotektivno. U međuvremenu je poznato između 5,000 – 10,000 sekundarnih biljnih tvari. Samo u zelju i bijelom kupusu do sada je nađeno 49 različitih fitokemikalija i njihovih metabolita. Ove tvari se na temelju svoje kemijske strukture mogu razvrstati u nekoliko glavnih skupina.

Najpoznatija i najbolje istražena tvar s kemoprotektivnom potencijom je beta-karoten. Najveće koncentracije beta-karotena nalaze se u povrću narančaste boje (mrkva i tikva), u zelenim listovima povrća (špinat, blitva, zelje) i marelicama. Antikancerogena svojstva dokazana su i kod drugih karotenoida: likopena iz rajčica ili ksantofila iz zelja. Redoviti unos većih količina životnih namirnica bogatih karotenoidima korelira u studijama s manjim rizikom nastanka raka, osobito raka pluća, prostate i dojke. Antikancerogeno djelovanje karotenoida zasniva se na inhibiciji enzimatskih procesa inicijalne faze u nastanku karcinoma (blokada citokrom-P450-ovisne monooksigenaze, tzv. Phase-I-enzimi), te antioksidacijskom učinku, stimulaciji imunološkog sustava, utjecaju na rast i diferencijaciju stanica. 

Fitosterini nalikuju svojom strukturom kolesterinu, a namirnice najbogatije fitosterinima su sjemenke suncokreta i sezama. Posjeduju zaštitno djelovanje u nastanku raka debelog crijeva. Ove tvari sprječavaju stvaranje sekundarnih žučnih kiselina u debelom crijevu koje djeluju kao promotori u nastanku karcinoma. Fitosterini blokiraju i različite faze staničnog ciklusa, razmnožavanje stanica se usporava i na taj način se produljuje vrijeme tijekom kojeg se aktiviraju stanični reparacijski mehanizmi (reparacija slučajnih mutacija na razini DNA). 

Saponini su do sada zbog svoga hemolitičkog djelovanja svrstavani u skupinu tvari koje oštećuju zdravlje. Njihovo antikancerogeno djelovanje počiva, slično fitosterinima, na sposobnosti vezivanja primarnih žučnih kiselina i kolesterina, čime se smanjuje prije svega rizik nastanka karcinoma debelog crijeva. Osobito bogate saponinima su mahunarke.

U prirodi je poznato oko 80 različitih glukozinolata, a nalaze se u svim vrstama zelja. Antikancerogeno djelovanje glukozinolata i njihovih metabolita izotiocijanata, tiocijanata i indola počiva na blokadi enzimatskih procesa aktivacije prokarcinogena u kancerogene i indukciji tzv. Phase-II-enzima: npr. glutation-S-transferaza, koji ubrzavaju inaktivaciju aktiviranih kancerogena. Kako u eksperimentima na životinjama, tako i kliničke studije dokazuju utjecaj indola na metabolizam estrogena, koji na taj način ispoljava zaštitni učinak kod "estrogen-ovisnih" tumora.

Najvažniji u strukturi polifenola su fenolske kiseline i flavonoidi. Fenolske kiseline nalaze se isključivo u vanjskim slojevima biljaka, osobito u žitaricama i zelju. One stupaju u kovalentnu vezu s policikličkim aromatskim ugljikohidratima i time potiskuju njihovo kancerogeno djelovanje. U pokusima na životinjama fenolske kiseline blokiraju kemijski induciran nastanak raka jednjaka, želuca, kože i pluća.

Flavonoidi se prije svega nalaze u ljuskama voća (jabuke, trešnje) i povrća (rajčice). Poznato je ukupno oko 4,000 – 5,000 raznih vrsta flavonoida. Visok alimentarni unos flavonoida smanjuje rizik nastanka raka želuca, debelog crijeva i dojke. In vitro flavonoidi blokiraju stanični rast i razmnožavanje humanih stanica raka dojke. Osim inhibicije enzima, flavonoidi maskiraju mjesta vezivanja kancerogenih tvari na DNA štiteći na taj način nasljedni materijal stanice od mogućeg utjecaja kancerogenih tvari.

Inhibitori proteaza su zbog mogućeg inhibirajućeg efekta na rast ranije svrstavani u grupu tvari koje štetno djeluju na zdravlje. Soja i mango, kikiriki, krumpir i grašak sadrže obilato inhibitore proteaza, soja čak najmanje pet različitih. Antikancerogeno djelovanje Bowman-Birk inhibitora iz soje dokazano je u staničnim kulturama kod tumora koji su inducirani kemijskim putem ili zračenjem. Postoje dokazi, da ovaj inhibitor proteaza sprječava razvitak raka debelog crijeva, usne šupljine, pluća, jetre i jednjaka. 

Monoterpeni ispoljavaju svoje antikancerogeno djelovanje sprječavanjem aktivacije onkogena (ras-onkogen), a najpoznatiji od njih su prisutni u ulju citrusa (D-Limonini) i ulju komorača (D-Carvon). U pokusima na životinjama inhibiraju nastanak rak želuca, jetre, dojke i pluća, a u stanju su djelovati i na involuciju tumora dojke. Češnjak i druge lukovice (crni luk, poriluk, zeleni luk) stoljećima su sastojci narodne medicine. Njihovi sastojci koji sadrže sumpor - sulfidi, imaju dokazane antimikrobni, antioksidativni i antikancerogeni učinak. Mnoge studije potvrđuju zaštitni učinak povećanog unosa crnog luka i češnjaka u odnosu na nastanak karcinoma želuca. Kao i mnoge druge fitokemikalije, i sulfidi inhibiraju enzime koji aktiviraju prokancerogene, te aktiviraju enzime koji ubrzavaju inaktivaciju istih, i pozitivno utječu na imunološki sustav.
 

Fitoestrogeni - izoflavonoidi i lignani, nazvani tako zbog strukture i učinaka koji su slični estrogenim hormonima, nalaze se u najnovije vrijeme u centru pozornosti. Pretpostavlja se da posjeduju zaštitni učinak u nastanku hormonski ovisnih vrsta karcinoma (dojka, prostata, maternica). Izoflavonoidi se nalaze u raznim mahunarkama, pri čemu soja nadaleko prednjači. Lignani su suprotno tome veoma rasprostranjeni u biljnom svijetu: najviše ih ima u lanenim sjemenkama, pšeničnim klicama, raži, te drugom povrću i voću. Izoflavonoidi i lignani se nakon modifikacije u debelom crijevu apsorbiraju i prerađuju u jetri, a njihovi razgradni produkti se mogu određivati u urinu. 

Stupanj izlučivanja urinom u srazmjeri je s unosom izoflavonoida i lignana, a znanstveno je potvrđena korelacija između većih koncentracija fitoestrogena i njihovih metabolita u urinu s niskim rizikom nastanka karcinoma dojke. S obzirom da je ekspozicija estrogenima jedan od odlučujućih rizičnih čimbenika u nastanku tumora dojke, fitoestrogeni predstavljaju osobito zanimljivu skupinu fitokemikalija u prevenciji karcinoma dojke. Najsigurniji način smanjenja individualnog rizika nastanka karcinoma je uzimanje životnih namirnica što više u izvornom obliku. Fitoestrogeni su najviše zastupljeni u soja-mahunama, lanenom sjemenu i neljuštenim žitaricama. 

Lukovice, sve vrste zelja i kupusa, rajčice, mahunarke i citrusi veoma su bogati u najrazličitijim fitokemikalijama s antikancerogenim učinkom. Ove namirnice istodobno su bogate antioksidativnim vitaminima, visoko vrijednim rijetkim elementima i antikancerogenim balastnim tvarima. Ovakav način prehrane smanjuje ne samo rizik nastanka raka, nego regulira probavu, jača imunološki sustav, ublažuje menopauzalne tegobe i smanjuje rizik kardiovaskularnih bolesti. 

Vaš liječnik, nažalost, neće vas još uvijek moći posavjetovati koju je količinu povrća, voća i soja-produkata potrebno dnevno unijeti u organizam kako bi se sigurno izbjegao rak dojke, prostate ili debelog crijeva. Dodatak izoflavonoida i lignana prehrani u smislu kemoprevencije mora biti istražen u kliničkim pokusima prije nego se započne sa zvaničnim preporukama. Kada je u pitanju rak dojke, obogaćivanje prehrane s izabranim fitoestrogenima mogao bi dovesti do željenog cilja: pada rizika karcinoma dojke. Pri ovome ne smijemo zaboraviti da je nastanak raka dojke veoma složen proces, od inicijacije do vidljivog tumora postoji latentni period od 10 - 20 godina. 

Otvorena pitanja su koje žene i kada, te koliko dugo trebaju uzimati ove protektivne tvari da bi se zaštitile od karcinoma dojke?

dr. Vesna Harni