Karcinom vagine

Rak vagine ne spada u učestale ginekološke karcinome. Veoma su rijetke publikacije u kojima je broj slučajeva vaginalnih karcinoma veći od 100.

Njegova učestalost iznosi 1 - 3% svih ginekoloških zloćudnih tumora. Pretežito se javljaju u starijoj životnoj dobi s vrhuncem pojavnosti u 6. i 7. desetljeću života.

Najčešća vrsta, više od 95% karcinoma vagine predstavljena je skvamoznim karcinomom. Rak pločastih stanica rodnice može biti izazvan humanim papilomavirusom, istom vrstom virusa koja uzrokuje genitalne bradavice i karcinom vrata maternice. Slično kao kod vulvarnog i cervikalnog karcinoma, pretpostavlja se (multicentrični) nastanak iz preinvazivnih stadija (HSIL).

Vrste raka vagine uključuju:

vaginalni karcinom pločastih stanica koji počinje u vaginalnom pločastom epitelu koji normalno oblaže površinu vagine, ali i vulve i vrata maternice, pa se na isti način kao kod navedenih karcinoma razvija iz preinvazivnih stadija (HSIL vagine).
vaginalni adenokarcinom / karcinom svijetlih stanica, počinje u žljezdanim stanicama. Javlja se kod mlađih žena, najčešće između 17. i 21. godine.
vaginalni melanom – javlja se izuzetno rijetko.
vaginalni sarkom – također se rijetko javlja. Najčešći sarkom rodnice je botrioidni sarkom (embrionalni rabdomiosarkom) koji ima vršnu incidenciju u dobi od 3 godine.

Rak svijetlih stanica, rijetki rak rodnice, razvija se gotovo isključivo u žena čije su majke tijekom trudnoće uzimale lijek dietilstilbestrol (DES). U dvije trećine pacijentica s klarocelularnim adenokarcinomom u anamnezi se nalazi podatak o prenatalnoj ekspoziciji dietilstilbestrolu ili odgovarajućim nesteroidnim estrogenima. DES je sintetski estrogen, koji se sredinom prošlog stoljeća primjenjivao u liječenju prijetećeg spontanog pobačaja, osobito u SAD-u. Promjene su se naročito javljale u djevojčica čije su majke započele uzimati DES prije 12. tjedna trudnoće. Ovaj tumor često je udružen s vaginalnom adenozom ili kongenitalnim vaginalnim poprečnim naborima ili septumima. U rjeđim slučajevima javlja se adenokarcinom koji potječe iz ostataka Müllerovih, Wolfovih ili Gartnerovog kanala, zaostalih embrionalnih struktura u neposrednoj vaginalnoj blizini.

Od najvećeg kliničkog značaja su metastatski karcinomi vagine, koji čine 80 - 90% svih vaginalnih neoplazmi. U vaginu najčešće metastaziraju karcinom cerviksa ili endometrija, pri čemu je obično zahvaćena gornja trećina vagine ili vulvarni karcinom koji se širi prije svega u donju trećinu vagine.

Nisu poznati speifični rizični čimbenici u nastanku raka vagine. Mogući rizični čimbenici su kronični podražaj vaginalne sluznice, kao što je to npr. dugogodišnje nošenje vaginalnog pesara u liječenju inkontinencije. Prenatalna ekspozicija DES-u sigurno je čimbenik rizika za nastanak adenokarcinoma u djevojčica čije su majke liječene ovim lijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća u SAD. Stanje nakon operacije ili zračenja karcinoma cerviksa također predstavlja rizični čimbenik u nastanku vaginalnog karcinoma, obzirom na očiglednu osjetljivost cijele genitalne cijevi za nastanak karcinoma.

Neosporno je bitna uloga i HPV infekcije, te imuno-kompromitirajuća stanja (imunosuprimirajuće bolesti, imunosupresija kod transplantacije). Sveukupno, u većini slučajeva, ne mogu se izdvojiti jasni etiološki uzroci , kao niti rizični čimbenici u nastanku ovog malignoma.

Simptomi

Klinička simptomatologija vaginalnog karcinoma slična je onoj kod karcinoma cerviksa. Rak vagine uništava vaginaln mukozu i izaziva rane koje mogu krvariti i inficirati se. Često je prisutan sukrvavi iscjedak neugodnog zadaha ili nepravilna vaginalna krvarenja, osobito nakon spolnog odnosa ili pražnjenja crijeva. Žena može primijetiti vodenasti iscjedak ili krvarenje i bol tijekom spolnog odnosa. Ako rak dosegne dovoljnu veličinu, može utjecati na funkciju mokraćnog mjehura i završnog dijela debelog crijeva, tako da žena može imati čestu potrebu za mokrenjem a mokrenje postaje bolno.

Bolovi se rijetko javljaju ili nastaju relativno kasno. Nažalost, obično prođu mjeseci nakon pojave prvih simptoma dok pacijentica potraži pomoć liječnika. Također je važno naglasiti potrebu detaljnog pregleda kod svakog peri- i poslijemenopauzalnog krvarenja.

Dijagnostika i liječenje

Činjenica da se karcinom vagine razvija kao i karcinom vrata maternice iz intraepitelne lezije pločastog epitela, omogućuje primjenu sličnih metoda ranog otkrivanja raka vagine kao i kod raka vrata maternice. Štoviše, prilikom uzimanja PAPA test, uvijek se uzima i obrisak vaginalne mukoze za citološku analizu.

Sumnjive promjene na vagini otkrivaju se prilikom ginekološkog pregleda obično kao crvene ili bijele mrlje, ulkusi (ulcus – vrijed ili ranica) izdignutih rubova ili u ravnini vaginalne mukoze, ili u obliku verukoznih (sitnih bradavičastih) promjena. Najčešća lokalizacija ovih promjena je gornja trećina stražnje stijenke vagine. Kod svake sumnjive lezije potrebno je napraviti kolposkopiju, citološki bris i biopsiju. Kod uzimanja biopsije pomoći će octena i osobito Schillerova proba.

Kada se sumnja na rak vagine, liječnik postruže stanice sa stijenke vagine (Schillerova kiretaža) kako bi ih pregledao pod mikroskopom i izvodi biopsiju na svakoj izraslini, rani ili drugom sumnjivom mjestu koje vidi tijekom ginekološkog pregleda. Biopsija se obično izvodi tijekom kolposkopije.

Ostale metode koje se mogu koristiti u stupnjevanju bolesti i prijeoperacijskoj obradi su:

CT,
limfografija,
kolonoskopija,
cistoskopija.
rektoskopija,
rendgenska slika pluća zbog mogućih plućnih metastaza itd.

O prognostičkim čimbenicima kod vaginalnog karcinoma do sada je malo objavljeno. Kao kod ostalih karcinoma, starost pacijentice kao i veličina tumora smanjuju šanse za izlječenje. Preživljavanje je daleko veće kod pacijentica kod kojih se karcinom vagine otkriva u asimptomatskom stadiju, prilikom rutinskog ginekološkog pregleda. Lokalizacija primarnog tumora također je značajna za prognozu.

Liječenje raka vagine ovisi i o njegovom smještaju i o veličini. Međutim, sve oblike raka vagine može se liječiti zračenjem. Kod karcinoma smještenog u gornjoj vaginalnoj trećini, liječnik može učiniti histerektomiju i odstraniti limfne žlijezde iz zdjelice i gornji dio rodnice, ili se može koristiti terapija zračenjem. Rak u srednjoj trećini rodnice liječi se zračenjem a rak u donjoj trećini može se liječiti kirurškim odstranjenjem ili zračenjem.

Nakon liječenja raka vagine spolni odnos može biti otežan ili nemoguć, premda se ponekad može napraviti nova vagina / neovagina pomoću presadaka kože ili dijela crijeva. Najbolji rezultati liječenja postižu se kod tumora čije je sjedište u gornjem dijelu vagine. Bitno povoljniju prognozu imaju visoko diferencirani tumori u odnosu na lošije diferencirane. Prognoza je bolja što su gore navedeni stadiji niži. Dakle, što se bolest prije otkrije i što je njezino proširenje manje to je i preživljenje bolje. Prognoza je lošija što su primarni tumori veći i slabije diferencirani.

Petogodišnje preživljenje u brojkama izgleda ovako: