Predstadiji karcinoma vagine

Terminologija

Slično terminologiji prekanceroza vulve i vrata maternice, nazivlje vaginalnih prekanceroza je promijenjena na isti način. Raniji naziv ovih promjena bio je VAIN / vaginalna intraepitelna neoplazija, podijeljena u tri stupnja: 

• VAIN 1 - blaga displazija: 
  odstupanja od normalnog izgleda epitelnih stanica koje su vidljive kao nejednakost u obliku i veličini stanica i njihovih jezgara, poremećaju sazrijevanja i odnosa citoplazma/jezgra, različitoj količini i kvaliteti kromatina, izgledu i broju nukleolusa, načinu orijentacije jezgara, a koje se nalaze samo u donjoj trećini epitela.
• VAIN 2 - umjerena displazija: 
  opisane promjene na stanicama prisutne su u donje 2/3 epitela, a sazrijevanje epitela je izraženo najviše u gornjoj trećini epitela i

• VAIN 3 - teška displazija: 
  obuhvaća tešku displaziju, Ca in situ, kao i atipične kondilomatozne promjene. Kod ovog tipa VAIN nezrele displastične stanice se nalaze u više od 2/3 debljine epitela. VAIN 3 je predstadij karcinoma vagine (obligatna prekanceroza).

Nova terminologija naglašuje prije svega podrijetlo kancerogenih stanica, a to je u slučaju vulve, vagine i cerviksa u najvećem broju slučajeva pločasti epitel, intraepitelne lezije su nazvane SIL / skvamozne (pločaste) intraepitelne lezije. SIL se dijeli na dva stupnja prije svega zbog tehničkih razloga, jer je patohistološki vrlo teško povući granicu zahvaćenosti epitela na jednu, dvije ili više od dvije trećine. Otuda je uvedena podjela prema biološkom ponašanju, odnosno niskom ili visokom riziku za nastanak karcinoma iz intraepitelne lezija, a ova dva stupnja su označena pojmovima:

• LSIL vagine / skvamozna intraepitelna lezija niskog stupnja (ekvivalentna ranijem VAIN1)  i
• HSIL vagine / skvamozna intraepitelna lezija visokog stupnja (VAIN 2 i VAIN 3).

Učestalost vaginalnih intraepitelnih lezija nije poznata, s obzirom da je izolirana vaginalna prekanceroza izuzetno rijetka pojava. Najčešće se javljaju zajedno ili skupa s već postojećim premalignim lezijama vulve i cerviksa. Otuda je važan detaljan pregled vagine u svim slučajevima displazije vulve ili vrata maternice i obratno. Simptomi SIL-a vagine obično nedostaju ili su nekarakteristični i obuhvaćaju pojačani iscjedak sukrvavog izgleda, s ili bez neugodnog mirisa. 
 

Dijagnostika i liječenje

Sumnjive promjene na vagini otkrivaju se prilikom ginekološkog pregleda obično kao crvene ili bijele mrlje: ulkusi (ulcus – vrijed ili ranica) izdignutih rubova ili u ravnini sluznice, ili u obliku bradavičastih promjena. Najčešća lokalizacija ovih promjena je gornja trećina stražnje stijenke vagine. Kod svake sumnjive lezije potrebno je napraviti kolposkopiju, citološki bris, i/ili biopsiju. Kod uzimanja biopsije od pomoći je svakako i Schillerova jodna proba. 

Kao i u slučaju promjena na vulvi i cerviksu, LSIL vagine nije potrebno liječiti, jer se radi o manifestacijama akutne HPV infekcije.

HSIL vagine se liječi na više načina, prije svega lokalnom terapijom – CO2 laserskom vaporizacijom, vaginaletama imikvimod po magistralnoj recepturi ili lokalnom ekscizijom. U svakom slučaju je potrebno liječiti lokalnu infekciju ako je prisutna, te pacijenticu redovito kontrolirati citološki i kolposkopski.

Mogući prošireni kirurški zahvati, osobito kod recidiva i u starijoj životnoj dobi su parcijalna ili totalna kolpektomija (odstranjenje vagine), a kod istodobnog javljanja HSIL-a vrata maternice potrebno je razmisliti o histerektomiji (odstranjenju uterusa).  Kod medikamentoznog liječenja mogući su recidivi u 5 - 10%, dok je nakon operativnog liječenja broj recidiva < 1%. U oba slučaja potrebno je redovito citološko kontroliranje promjena.



 

dr. Vesna Harni