Peripartalna antibiotska profilaksa kod preranih porođaja ukazuje na učinke mješovitog karaktera kod potomaka ispitivanih sedam godina nakon poroda.
Prerani porođaj glavni je uzrok neonatalnog pobola i smrtnosti u cijelom svijetu. Mehanizmi koji uzrokuju prerani porođaj složeni su, pri čemu su vrlo često uključeni infekcija i upalni proces. Otuda primjena antibiotika za vrijeme porođaja – "peripartalna antibiotska profilaksa" ima cilj poboljšanje neonatalnog ishoda.
Aktualno istraživanje donosi rezultate ne samo neonatalnog ishoda, već i rezultate istraživanja različitih parametara kod prerano rođene djece sedam godina nakon poroda, a čije su majke sudjelovale u istraživanju pod nazivom "ORACLE klinička istraživanja".
Istraživači iz skupine "ORACLE I" pratili su trudnice s prijevremenim prsnućem vodenjaka ali bez kliničkih znakova infekcije kod kojih je antibiotska profilaksa provedena eritromicinom, kombinacijom amoksicilin-klavulanska kiselina, kombinacijom oba navedena antibiotika ili placebo lijekom. Ishod trudnoća trudnica liječenih eritromicinom bio je manje nepovoljan u odnosu na ostale skupine trudnice – manja učestalost neonatalne smrti, neuroloških posljedica i kroničnih plućnih posljedica.
Sedam godina nakon porođaja istraživanju je bilo dostupno 3.298 djece, čije je stanje praćeno ispitivanjem roditelja (mark III Multi-Attribute Health Status), kao i rezultatima britanskog nacionalnog testa. Antibiotska profilaksa kod preranog porođaja nije imala statistički značajn učinak na rizik nastanka funkcionalnih oštećenja ili poteškoća u učenja u dobi od sedam godina.
Prateće istraživanje pod nazivom "ORACLE II" obuhvaćalo je trudnice s preranim spontanim porođajem bez prijevremenog prsnuća vodenjaka ili kliničkih znakova infekcije. Ove trudnice slučajnim su odabirom također razvrstane u iste skupine kao i trudnice iz istraživanja "ORACLE I". Ishod je nakon sedam godina od poroda procjenjivan kod 3.196 djece.
Najveći dio djece čije su majke peripartalno dobile eritromicin pokazivala su funkcionalna oštećenja: 42% djece koja su dobila eritromicin u odnosu na 38% djece koja nisu dobivala eritromicin.
Neurološke posljedice bile su češće kod djece čije su majke primile bilo koji antibiotik u odnosu na djecu čije su majke dobile placebo: 35 djece čije su majke dobile kombiniranu antibiotsku terapiju, 18 djece čije su majke dobile eritromicin, 15 djece čije su majke liječene kombinacijom amoksicilin-klavulanska kiselina i 12 djece iz placebo skupine su pokazivala neurološka oštećenja. Mnogobrojni drugi testovi zdravstvenog stanja, funkcionalnog status i edukacijskog postignuća nisu se razlikovala unutar različitih skupina.
Temeljem navedenih istraživanja, veoma je teško razlučiti dugotrajni rizik od dobiti pri uporabi peripartalne antibiotske profilakse. Mnogobrojne usporedbe, različiti ishodi, kao i različite skupine mogu utjecati na neke razlike uočene u rezultatima iz pojedinih skupina. Konačno, početna dobrobit uporabe eritromicina koja je uočena u trudnica s prijevremenim prsnućem vodenjaka i preranim porođajem možda je i dovela do razlika u praćenju temeljenih na ovoj ranoj uočenoj pojavi.
Shodno tomu, ovi rezultati ne osiguravaju dovoljno dobar razlog za promjenu aktualnih smjernica za uporabu antibiotika samo kod klinički evidentnih infekcija, uključujući i uporabu antibiotika tijekom porođaja ("peripartalna profilaksa") kod trudnica s pozitivnim ili nepoznatim nalazom ß-hemolitičkog streptokoka, kao i oralnu uporabu eritromicina kod trudnica s prijevremenim prsnućem vodenjaka.
ORACLE I trial. Lancet 2008; 372:1310.
ORACLE II trial. Lancet 2008; 372:1319.
ORACLE speaks. Lancet 2008; 372:1276.
dr. Vesna Harni