Artritis povećava rizik od siromaštva, posebno kod žena
Dijagnoza artritisa povećava rizik od pada u siromaštvo, navodi se u australskoj studiji.
Artritis je bolest koja slabi organizam i vjerojatno utječe na radnu sposobnost, prisiljavajući ljude na prijevremenu mirovinu zbog boli ili fizičkog ograničenja zbog artritisa, smanjenje radnih sati ili mijenjanje za slabije plaćeni posao, izjavila je glavni autor studije Emily Callander, znanstveni suradnik na Sveučilištu u Sydneyu.
"Za one koji su već u mirovini se može desiti da troškove liječenja i troškove pomagala nadoknađuju iz neke svoje imovine, što smanjuje njihove prihode ", izjavila je Dr. Callander. Istraživači su proučili više od 4.000 odraslih Australaca između 2007. i 2012. godine.
Na početku studije, sudionici nisu bili siromašni i nisu imali artritis. Do 2009. godine, 300 sudionika je razvilo artritis, od kojih su polovica bili muškarci. Tijekom studije, 18% žena i 16% muškaraca je palo u siromaštvo na temelju prihoda, a udio u siromaštvu se povećao s dobi.
Žene koje su razvile artritis su imale 51% veću vjerojatnost da će pasti u siromaštvo nego žene bez artritisa. Za muškarce, artritis je povećavao rizik za 22%.
Žene su također imale veću vjerojatnost da će pasti u siromaštvo po definiciji koja obuhvaća dohodak, zdravlje i obrazovanje, ili "višedimenzionalno siromaštvo", pokazali su rezultati objavljeni online u „Arthritis and Rheumatology“.
"Poznato je da ljudi s nižim primanjima imaju veću vjerojatno da će razviti artritis, ali ovo je prva studija koja pokazuje obrnuti odnos - da artritis također može dovesti do siromaštva", rekla je Dr. Callander.
Žene imaju veću vjerojatnost od muškaraca da imaju ozbiljan oblik artritisa, što može otežati njihove radne sposobnosti, ali ta dimenzija nije bila uključena u ovu studiju, istaknula je.
"U našoj analizi smo uzeli u obzir i druge čimbenike, kao što su dob, bračna ili vanbračna zajednica u odnosu na samce, vlasništvo kuće u odnosu na najam ili hipoteku i da li je osoba živjela u velikom gradu, unutarnjem regionalnom području ili ruralnom području ", rekla je. "Međutim, čak i nakon što se uzmu u obzir svi ovi drugi čimbenici, dijagnoza artritisa i dalje dovodi do povećanog rizika od siromaštva."
No, studija nije uključila druge zdravstvene probleme, uključujući pretilost, koja povećava rizik za artritis i češća je među ljudima s nižim socioekonomskim statusom, rekla je Dr. Gillian Hawker, sa Sveučilišta u Torontu, koja nije bila uključena u istraživanje.
"Siromaštvo je povezano s lošom prehranom i manjom mogućnosti za fizičku aktivnost koja povećava rizik za pretilost i zauzvrat za osteoartritis," izjavila je Dr. Hawker. Prvo bismo trebali rješavati zajedničke faktore rizika, posebice pretilost, te osigurati da sve osobe s artritisom imaju pristup kirurškom i ne-kirurškom liječenju, izjavila je.
Sprječavanje artritisa bi smanjilo zdravstveni kao i ekonomski teret, jer kako stanovništvo stari u mnogim zemljama, artritis i dalje postaje sve češći tako da je važno da oboljeli ostaju u radnoj snazi, rekla je Dr. Callander.
"Znamo, na primjer, da promjene na radnom mjestu mogu pomoći ljudima da ostanu u radnom odnosu, pa će poticanje zaposlenika i poslodavaca za razmatranje ovih opcija biti dobar početak", izjavila je.
"Jedno od najvažnijih briga bi trebalo biti da postupci vezani uz artritis - bilo liječenje ili prevencija - trebaju biti jednako učinkoviti i kod bolesnika s niskim i s visokim prihodima jer će to osigurati da naše zdravstvene intervencije ne produbljuju nejednakost", rekla je. "Osim toga, kod liječenje artritisa bi zdravstveni stručnjaci trebali biti svjesni ovog većeg rizika od siromaštva, te bi trebali razmotriti platežnu moć pacijenata pri određivanju mogućnosti liječenja i osmišljavanju planova liječenja."
IZVOR: http://bit.ly/1USRI6C
Arthritis 2015.
Poliklinika Harni