Betametazon smanjuje učestalost respiratornih komplikacija
Liječenje betametazonom trudnica s povećanim rizikom za kasni prijevremeni porođaj smanjuje rizik od perinatalnih respiratornih komplikacija - uključujući korištenje dodatnog kisika, mehaničku respiratornu ventilaciju i smrt - za 20%. Steroid je također bio povezan sa smanjenjem rizika od 33% za teške respiratorne komplikacije, izvjestila je dr Cynthia Gyamfi-Bannerman na godišnjem skupu "Pregnancy Meeting" pod pokroviteljstvom Društva za feto-maternalnu medicinu. Studija je istovremeno objavljena u „New England Journal of Medicine“.
"Ovo otkriće mijenja način liječenja i spremno je za premijeru", rekla je dr Gyamfi-Bannerman u jednom intervjuu. "Trenutno postoji 300.000 kasnih prijevremenih porođaja svake godine u ovoj zemlji te, ako možemo nešto učiniti sada kako bi poboljšali svoje rezultate bez mogućnosti ikakve štete, onda mislim da bismo to trebali učiniti odmah." Iako postoji standardna praksa za rane prijevremene porođaje, korištenje betametazona u kasnom razdoblju prijevremenog porođaja se nije proučavalo od 1970-ih godina, rekla je dr Gyamfi-Bannerman iz Columbia University, New York. U to vrijeme je utvrđeno da pomaže; od tada su studije usmjerene na njegovu uporabu u ranijim vremenskim periodima. Međutim, te rane studije su bile male i pune metodoloških problema.
Studija dr Gyamfi-Bannerman je prva velika, placebo kontrolirana studija koja je ispitala uporabu steroida u kasnom razdoblju prijevremenog porođaja. Istraživanje je provedeno u 17 centara, a uključilo je 2.831 žena s jednoplodnom trudnoćom od 34 do 36 tjedana i 5 dana trudnoće. Sve žene su imale visoki rizik za kasni prijevremeni porođaj koji se smatra do 36 tjedana i 6 dana. Žene su primile dvije injekcije ili 12 mg betametazona ili placeba u 24 sata. Bilježili su se medicinski postupci potrebni tijekom prva 72 sata, uključivši postnatalni pozitivni tlak zraka ili nosnu kanilu u trajanju od najmanje 2 sata; dodatni kisik u trajanju od najmanje 4 sata; ekstrakorporalnu membransku oksigenaciju ili mehaničku ventilaciju; mrtvorođenče ili neonatalnu smrt u periodu od 72 sata.
Žene su bile srednje dobi od 28 godina. Prijašnji porođaj s neprsnutim vodenjakom je bio najčešći faktor rizika za prijevremeni porod; nakon toga slijedi prsnuće vodenjaka te gestacijski dijabetes ili preeklampsija. Ostali rizici su uključivali očekivani porođaj zbog intrauterinog zastoja rasta ili oligohidramnij. Bili su dostupni podaci za 2,827 djece. Nije bilo mrtvorođenčadi ili smrti unutar prvih 72 sata. Komplikacije su bile znatno rjeđe kod onih koji su dobili betametazon (11,6% vs 14,4%, relativni rizik, 0,80). Broj potrebne novorođenčadi za liječenje kako bi se spriječile komplikacije kod jednog je bio 35.
Stopa teških respiratornih komplikacija je također bila značajno manja u betametazon skupini (8,1% naspram 12,1%, RR, 0.67). Broj potrebne novorođenčadi za liječenje kako bi se spriječio jedan slučaj teške respiratorne komplikacije je bio 25. Iako su stope respiratornog distres sindroma, apneje i upale pluća bile slične u dvije skupine, drugi poremećaji su bili znatno rjeđi u tretiranoj skupini, uključujući i prijelaznu tahipneju novorođenčeta (6,7% vs 9,9%); bronhioplućnu displaziju (0,1% prema 0,6%), tranzitorni respiratorni distres sindrom, prolaznu tahipneju novorođenčeta ili apneju (13,9% prema 17,8%).
Značajno manje djece u liječenoj skupini je trebalo reanimaciju nakon rođenja (14,5% naspram 18,7%) i surfaktant (1,8% prema 3,1%). Korištenje betametazona nije bilo povezano s klinički značajnim štetnim nuspojavama kod novorođenčadi uz jednu iznimku, rekla je dr Gyamfi-Bannerman. Hipoglikemija novorođenčadi se javila kod 24% djece s betametazonom u usporedbi s 15% onih u placebo skupini - značajno 60%-tno povećanje relativnog rizika. Nije bilo nuspojava povezanih sa hipoglikemijom niti je stanje utjecalo na duljinu boravka. Naime, djeca s hipoglikemijom su bila otpuštena u prosjeku 2 dana ranije nego ona bez hipoglikemije.
N Engl Med 2016; doi: 10,1056 / NEJMoa1516783.