Idealno vrijeme za porođaj monoamnijskih blizanaca je oko 33 tjedana
Optimalno vrijeme za porođaj monoamnijskih blizanaca je oko 33 tjedana jer je tada rizik od intrauterine smrti i neonatalnih komplikacija nizak. "Monoamnijska trudnoća ima jako veliki rizik od intrauterine smrti prije 28. tjedna gestacije", rekao je doktor Tim Van Mieghem na Pregnancy Meeting, organiziran od strane Society for Maternal Fetal Medicine. „Ali s pravilnim fetalnim monitoringom i ultrazvukom, rizik je jako malen između 28. i 32. tjedna.“
U isto vrijeme, rizik od neonatalnih komplikacija pada kako trudnoća napreduje. Vrijeme koje uravnotežuje obje komplikacije je 33 tjedna i 4 dana. Da bi to potvrdili, dr Van Mieghem i kolege su napravili retrospektivnu kohortnu studiju monoamnijskih blizanačkih trudnoća od 2003.-2013.g. u Kanadi i Europi. Grupa je uključila 193 trudnoća (386 fetusa); istraživači su isključili sijamske blizance i slučajeve TRAP – 'twin reversed arterial perfusion', kada su već nastupile komplikacije. Stopa feto-fetalnih transfuzijskih sindroma je bila niska (3%).
Stopa fetalnih anomalija je bila poprilično velika (53; 14%), rekao je dr Van Mieghem (University Hospital of Leuven, Belgija). Dvanaest trudnoća je bilo prekinuto. Bilo je 28 dvostrukih intrauterinih smrti i 14 jednostrukih intrauterinih smrti. Najveći dio smrti je bio uzrokovan incidentima povezanim s pupčanom vrpcom; sedam je bilo jatrogenih. Većina ovih fetusa (76%) je rođeno živo s prosječno 32 tjedana gestacije. Većina majki je primila kortikosteroide (91%) i većina trudnoća je završeno carskim rezom (97%). Srednja porođajna tjelesna težina je bila 1,749 grama. Stopa neonatalne smrti je bila 5,7%.
Najčešća neonatalna komplikacije je bila respiratorne naravi; 80% novorođenčadi je trebalo respiratornu podršku i 40% je imalo respiratorni distres sindrom. Stopa nerespiratornih komplikacija je bila oko 15%. Do sepse je došlo u oko 10% slučajeva. Ostatak komplikacija se odnosio na nekrotizirajući enterokolitis, intraventrikularno krvarenje i periventrikularnu leukomalaciju. Rizik intrauterine smrti se smanjivao kako je trudnoća napredovala. U 24. tjednu je bio oko 5% no do 28 tjedna je pao na 1,4%. Nakon toga je rizik počeo rasti i dostigao oko 7% u 35. tjednu. Rizik od neonatalnih komplikacija je također padao kako je trudnoća napredovala. Kritičnu točku od oko 2% je dosegao oko 28 tjedana te ostao nizak do 33. tjedna kada je ponovno počeo rasti. Oko 34 tjedana je bio blizu 7% ali pada blizu nuli kratko nakon 35 tjedana. "Krivulje rizika se sijeku na 32 tjedna i 4 dana", rekao je dr Van Mieghem. "Oslanjajući se na te krivulje, čini se da je najsigurnije poroditi ovu djecu oko 32 tjedna kada je rizik od intrauterine smrti i neonatalnih komplikacija oko 3%."
Dodao je da nije bilo značajnije razlike u neonatalnom ishodu između trudnoća koje su se pratile ambulantno i bolnički. Gestacijska dob porođaja je bila oko tjedan dana ranije kod ambulantnih (32 naprema 33 tjedna). Stopa fetalnog distresa je bila lagano povišena kod bolničkih (21% naprema 23%). Ambulantne trudnoće su rezultirale nešto većom novorođenčadi (1,827 naprema 1,776 g). Stopa nerespiratornih neonatalnih komplikacija je bila oko 9% u svakoj grupi. Svejedno, značajno je više novorođenčadi u bolničkoj grupi trebalo respirator (76% naprema 63%). Oni su također bili na respiratoru oko jedan dan duže (5 dana naprema 4 dana).
Bila je jedna jednostruka i dvije dvostruke intrauterine smrti kod ambulantne grupe i jedna jednostruka intrauterina smrt kod bolničke grupe. No s obzirom da su se sve ambulantne smrti dogodile prije 28 tjedana, dr Van Mieghem je rekao da se one najvjerojatnije nisu mogle odgoditi niti sa bolničkim kontrolama."Kada bi tražili koliko smrtnih ishoda smo mogli stvarno spriječiti, najvjerojatnije je da bi brojka bila nula", rekao je.
Pregnancy Meeting 2014, Society for Maternal Fetal Medicine