Kratkoročni rezultati lošiji kod liječenja glibenklamidom
Gliburid (Glibenklamid) ne smije se koristiti za liječenje gestacijskog dijabetesa melitusa (GDM), ukoliko su nedostupni inzulin i metformin, zaključili su autori novog sustavnog pregleda i meta-analize.
"Među tri lijeka koja se najčešće koriste za liječenje gestacijskog dijabetesa (inzulin, glibenklamid, metformin), pri uporabi glibenklaimda će se dobiti manje povoljni kratkoročni rezultati," navodi Dr. Rosa Corcoy iz "Hospital de la Santa Creu" u Barceloni, Španjolska, jedna od autorica studija. Rezultati istraživanja su objavljeni online 21. siječnja u BMJ.
Za usporedbu rizike i koristi ove tri vrste liječenja, dr Corcoy i njezin tim pregledali su 15 randomiziranih kontroliranih ispitivanja, uključujući sedam koja su uspoređivala gliburid s inzulinom (798 bolesnika), šest koja su poredili metforminom s inzulinom (1.362 pacijenata) i dva su usporedili metforminom s uporabom gliburida (349 pacijenata).
Bebe rođene od majki na terapiji gliburidom težile su više (skupna srednja razlika 109 grama) u odnosu na bebe čije su majke liječene inzulinom. Ove bebe su također imale 2,62 puta veću vjerojatnost da će biti makrosomne i dva puta je bilo vjerojatnije da će imati neonatalnu hipoglikemiju.
U odnosu na inzulin, metformin je bio povezan sa značajno manjim majčinskim debljanjem (objedinjena prosječna razlika: 1,14 kg), niža dob pri porodu (udružena srednja razlik: 0,16 tjedana) i 1,5 puta veći rizik od prijevremenog poroda. Dvije studije su obrađivale zadovoljstvo pacijenta, i u obje su bolesnice prefeirale metformin.
U izravnoj usporedbi metformina i gliburida, dobitak majčine težine je bio 2,06 kg manji pri uporabi metformina; porođajna težina je bila 209 grama manja; rizik makrosomije je bio 67% manji, a rizik da će se beba roditi velika za gestacijsku dob bila je 56% niža.
"Iako definitivni dokaz da gilbenklamid stvara više fetusa s hiperinzulinemijom nedostaje, trenutni dokazi obeshrabruju daljnje pokuse uz ovaj lijek," napisali su Dr. Corcoy i njezini kolege.
"Uporaba oralnih preparata za liječenje dijabetesa trudnica varira u različitim okruženjima," rekla je Dr. Corcoy. "Na primjer, u nekim centrima u Novom Zelandu i Velikoj Britaniji metformin je najčešći oralni lijek. Mislim da je to vjerojatno da će nakon naših rezultata neki liječnici razmotriti uporabu metformina ili pomak natrag na korištenje inzulina."
Dodala je kako, "ne može zamisliti scenarij u kojem uporaba inzulina nije moguća ili je teška. Ali ja bih nagađati da bi u situacijama u kojima glibenklamid stoji na raspolaganju, također i metformin trebao biti na raspolaganju."
Dr. Corcoy i njezini kolege navode da su velike američke studije otkrile skok u uporabi gliburida uza liječenje gestacijskog dijabetesa od 7,4% u 2000. godini na 64,5% u 2011. godini, i daje uporaba gliburida najčešći način liječenja GDM od 2007.
"U svakodnevnom kliničkom radu izbori se temelje na različitim čimbenicima što nije bilo sasvim jasno u studiji," rekla je dr. Wanda Kay Nicholson, profesor opstetricije i ginekologije na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, koji nije bio uključen u istraživanje.
"Ne bih rekao da liječnici ne bi trebali koristiti gliburid, rekao bih da su ovo vrlo važne i relevantne i korisne informacije", rekla je.
Jednako je važno sakupiti više informacija koje će uspoređivati dugoročne rezultate ova tri oblika liječenja, rekla je dr Nicholson. "Moramo učiniti više istraživanja u komparativnoj učinkovitosti", dodala je. "To bi doista bio zlatni standard."
SOURCE: http://bit.ly/1yLCl3V
BMJ 2015.
dr. Vesna Harni