PMS i autonomni živčani sustav
Nova istraživanja pokazuju da je kod žena s premenstrualnim sindromom - PMS statistički značajno snižen tonus autonomnog živčanog sustava i da je kod žena s najtežim simptomima prisutna permanentna depresija ovog ključnog regulacijskog sustava.
Istraživanje provedeno u "International Buddhist University", Osaka, Japan, ukazuje da je kod žena s premenstrualnim sindromom statistički značajno snižen tonus autonomnog živčanog sustava tijekom kasne lutealne faze menstruacijskog ciklusa, u usporedbi s folikularnom fazom ciklusa.
Rezultati istraživanja također ukazuju da je u skupini žena s PMDD - "premenstrual dysphoric disorder", kod kojih su prisutni najteži simptomi, navedeno smanjenje tonusa autonomnog živčanog sustava permanentno i neovisno o fazi menstruacijskog ciklusa.
Iako patofiziološki mehanizmi koji leže u temelju ove pojave ostaju nepoznati, aktualno istraživanje ukazuje da je oštećenje tonusa i funkcije autonomnog živčanog sustava u kasnoj lutealnoj fazi povezano s različitim psihosomatskim simptomima i promjenama u ponašanja tijekom premenstrualnog razdoblja.
"Kako simptomi postaju sve teži i teži, kao što se viđa u pacijentica s PMDD, simpatičko-vagalna funkcija sve snažnije je deprimirana neovisno o fazi menstruacijskog ciklusa", navode japanski autori u znanstvenom časopisu "BioPsychoSocial Medicine".
Autori navode da su ranija istraživanja pokazala da je tonus autonomnog živčanog sustava promijenjen kod pojave psihosomatskih simptoma kao što su depresija, anksioznost i kronični umor.
Unatoč činjenici da i do 90% žena reprodukcijske dobi osjeća u nekom stupnju simptome PMS, a 3-5% žena pati od PMDD, znanstvenici navode da je sveukupno malo informacija o potencijalnoj povezanosti simptoma PMS i aktivnosti autonomnog živčanog sustava.
U istraživanju mijenja li se aktivnost autonomnog živčanog sustava tijekom različitih faza menstruacijskog ciklusa žena s premenstrualnom simptomatologijom, znanstvenici su pratili 62 ispitanice starosne dobi od 20 - 40 godina s pravilnim menstruacijskim ciklusima.
Tijekom istraživanja sakupljani su uzorci urina za potvrdu i određivanje razine hormona, a fizički i emocionalni simptomi, te promjene ponašanja su praćene uz pomoć upitnika "Menstrual Distress Questionnaire". Na temelju ovih podataka ispitanice su svrstane u tri skupine: pacijentice s PMS-om, pacijentice s PMDD i kontrolna skupina. Sve ispitanice su prolazile istraživanje kako tijekom prve ("folikularne"), tako i tijekom druge ("lutealne") faze ciklusa.
Aktivnost autonomnog živčanog sustava praćena je promjenama u varijabilnosti srčane frekvencije putem spektralne analize, što je u ranijim ispitivanjima pokazano da omogućuje kompetentan neinvazivni način mjerenja parasimpatičkog tonusa autonomnog živčanog sustava.
U skupini ispitanica bez simptoma PMS koje su činile kontrolnu skupinu, nisu nađene razlike niti u jednom od parametara varijabilnosti srčane frekvencije. Za razliku od toga, kod ispitanica koje su imale simptome PMS-a sniženi tonus parasimpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava bilježi se tijekom kasne lutealne faze.
Kod pacijentica s PMDD, sniženi tonus parasimpatičkog sustava bilježi se tijekom cijelog menstruacijskog ciklusa, neovisno radi li se o folikularnoj ili lutealnoj fazi.
Znanstvenici navode da su nužna daljnja istraživanja "kako bi se potvrdila etiološka povezanost simptoma premenstrualnog sindroma i kompleksnog tkiva biopsihosocijalnih čimbenika koji prate cikličnost pojave menstruacije i simpatikovagalnog tonusa".
Biopsychosoc Med. 2007; 20;1:24.
dr. Vesna Harni