Povećanje dojki matičnim stanicama vlastitog masnog tkiva
Rekonstrukcija dojke sastavni je dio suvremenog liječenja karcinoma dojke. Rekonstrukcija dojke ne utječe na tijek bolesti, ne ometa liječenje raka dojke, ne povećava učestalost ponovnog javljanja raka dojke, ali ima izrazito povoljni psihološki učinak na bolesnicu, njezino samopouzdanje i oporavak.
Primarna rekonstrukcija provodi se neposredno nakon odstranjenja dojke tijekom istog operativnog zahvata. Sekundarna rekonstrukcija provodi se nakon završetka onkološkog liječenja.
Povećanje dojki istovremeno je i najpopularniji estetski zahvat u 2012. godini u SAD prema izvješću Američkog udruženja za estetsku plastičnu kirurgiju (ASAPS) objavljenom 12.3.2013. Samo u SAD u 2012. godini 330,000 žena povećalo je dojke (augmentacija dojki) iz različitih razloga. Od toga broja, 72% žena izabralo je silikonski implantate, a 28% implantate punjene fiziološkom otopinom. Broj ugrađenih silikonskih implantata strelovito je porastao nakon što je FDA u 11.mjesecu 2006. ukinula zabranu za ovu vrstu implantata.
I silikonski implantati i oni punjeni fiziološkom otopinom imaju vanjsku ovojnicu od silikona, ali su prvi punjeni silikonskim gelom koji oponaša svojim izgledom i teksturom masno tkivo i za koje mnoge žene navode da im daju „prirodniji“ izgled, dok se drugi tek nakon postavljanja pune sterilnom slanom vodom. Rizici implantata su slični: ponekad može nastati ožiljak koji poremeti oblik implantata, bol u dojci, infekcija, privremena promjena izgleda bradavice dojke, osjetljivost u dojci, curenje ili prsnuće implantata. Ukoliko prsne implantat punjen fiziološkom otopinom, dojka će splasnuti i promijeniti oblik i izgled. Tekućina će se apsorbirati u tijelo bez posljedica, ali će biti potreban zahvat kojim će se ukloniti silikonska ovojnica i po želji umetnuti novi implantat. Kada su u pitanju silikonski implantati može doći do takozvane tihe rupture pri čemu će doći do postupnog curenja silikona u okolinu, a oko njega će se stvoriti ovojnica od vezivnog tkiva. Može uzrokovati bol i promjenu oblika dojke. I dalje se raspravlja o potencijalno štetnom djelovanju silikona na nastanak nekih bolesti vezivnog tkiva (sistemski lupus eritematodes, reumatoidni artritis), raka dojke i reproduktivnih problema, jedne vrste limfoma i slično.
U veljači ove godine FDA je nakon više od 10 godina odobrila Allergan 410, postojani implantat oblika dojke, poznat kao "Gummy Bear Implant". Pretpostavlja se da će sada broj ovih operacija još više porasti.
Implantati koji su u postupku za dobivanje odobrenja u SAD poznati su kao Ideal Implant. Punjeni su fiziološkom otopinom, a sadrže unutrašnje komorice koje omogućavaju ravnomjerniji protok tekućine s pokretima žene i tako djeluju najprirodnije.
Iz današnje perspektive, budućnost kirurgije dojki, barem kada je u pitanju rekonstruktivna kirurgija, svodi se na dvije riječi: matične stanice. Generalna je ideja da matične stanice budu korištene za obnovu i ponovni rast organa koji je bolestan ili odstranjen.
U Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) 4.3.2013. objavljeno je da su u dojci odrasle sobe otkrivene pluripotentne matične stanice koje se mogu pretvoriti u druga tkiva. "Otkriće je bilo potpuno neočekivano. Kada smo vidjeli da se mogu stvoriti hrskavica, kost, crijevo, mozak, stanice gušterače- čak i tkivo kucajućeg srca- bili smo radoznali i ushićeni", rekla je dr. Thea D. Tisty, profesorica patologije sa Sveučilišta Kalifornija iz San Francisca. UCSF je jedan od prvaka na području regenerativne medicine, a prošle godine je dr. Shinya Yamanaka, dobio Nobelovu nagradu za otkriće načina reprogramiranja stanica kože u matične stanice koje se mogu koristiti za istraživanje i liječenje brojnih bolesti.
Primjena matičnih stanica za pacijente s rakom ima revolucionarnu mogućnost o kojoj nikada prije nismo mogli niti sanjati. Tako će žene kojima će se odstraniti dojka radi raka, moći koristiti vlastite matične stanice uzete iz njihovog masnog tkiva da bi dobile novu zdravu dojku. Ako se dakle, može prirodnim putem stvoriti nova dojka, bit će daleko lakše povećati postojeću zdravu dojku.
Matične stanice su nezrele stanice koje se mogu diferencirati, razviti u stanice onoga organa u koje se implantiraju. Prof. Peter Rubin sa Sveučilišta u Pittsburghu i jedan od direktora the Adipose Stem Cell Center ističe da se radi o adultnim matičnim stanicama, tako da ne postoji etički problem, jer se ne koriste embrionalne stanice. "Iz matičnih stanica masnoga tkiva mogu se stvoriti nove masne stanice i tako dobiti tkivo za rekonstrukciju i povećanje dojki. Strahovi za sada postoje zato što još nema potvrde da se te stanice same po sebi ne mogu kasnije pretvoriti u stanice raka ili da mogu utjecati na možda zaostale stanice raka u žene u koje se planira rekonstrukcija dojki. Upitno je i može li možda unošenje matičnih stanica u dojku otežati rano otkrivanje malih karcinoma mamografijom."
Profesor Kotaro Yoshimura sa Sveučilišta u Tokiju, pionir ove tehnike, smatra da metoda ne ugrožava rano otkrivanje raka dojke. Još 2007. godine profesor Yoshimura sa suradnicima je objavio rezultate istraživanja koje je trajalo od 2003. do 2007. godine. Budući da je do tada korištena metoda lipoinjekcije bila obećavajuća, ali nosila sa sobom rizike nepredvidive reakcije i niske stope održanja presatka radi parcijalne nekroze, tim profesora Yoshimure razvio je novu metodu poznatu kao cell-assisted lipotransfer (CAL). Vlastite matične (stromalne) stanice dobivene iz masnoga tkiva trbuha i bedara korištene su u kombinaciji s lipoinjekcijom. Preliminarni rezultati pokazali su da je CAL učinkovita i sigurna metoda za povećanje mekoga tkiva i superiorna do tada uobičajenoj lipoinjekciji.
Profesor Joel Aronowitz koji je radio u bolnici Cedars Sinai i jedan od osnivača Sveučilišnog centra za istraživanje matičnih stanica u Los Angelesu u svome istraživanju po prvi puta je ispitivao CAL u žena koje su operirale dojku zbog tumora i imale oštećenja nakon zračenja. Originalnu zamisao dr. Yoshimure proslavio je u SAD nakon operacije glumice Suzanne Somers koja je oboljela od raka dojke. Dr. Aronowitz je 14.5.2013. najavio odobrenje za početak kliničkog istraživanja djelotvornosti matičnih stanica vlastitog masnog tkiva žene za operaciju povećanja dojki.
Za SAD za sada vrijede preporuke Radne skupine Američkog udruženja za estetsku plastičnu kirurgiju i Američkog udruženja plastičnih kirurga (ASAPS/ASPS) od 9.5.2011. o korištenju matičnih stanica u estetskoj kirurgiji. "Uobičajeno presađivanje vlastitog masnog tkiva kojim se prenosi i dio matičnih stanica koje su normalno prisutne u tome tkivu, treba se zvati transplantacija masnog tkiva, a ne postupak presađivanja matičnih stanica masnog tkiva. Trenutno, reklamiranje i poticanje postupaka s matičnim stanicama u estetskoj kirurgiji nema svoju potvrdu u kliničkim dokazima. Za potrebe rekonstruktivne i estetske kirurgije potrebno je prikupiti medicinske dokaze i provesti klinička istraživanja, iako imamo velika očekivanja od mogućnosti koje pruža upotreba matičnih stanica. Pacijentima se preporučuje osobiti oprez kada liječnici obećavaju rezultate bilo kakvog liječenja koji zvuče predobro da bi bili istiniti." Unatoč službenim preporukama, broj zahvata u SAD u kojima se koristi vlastito masno tkivo za povećanje dojki u stalnom je porastu.
Prvo povećanje dojki u Europi postupkom upotrebe matičnih stanica vlastitog masnog tkiva žene učinio je dr. Karl-Georg Heinrich u Beču. Metoda je prihvaćena u EU. Autologno masno tkivo danas je temelj je za tri načina povećanja dojki prirodnim putem.
Koristi se:
• Autologno masno tkivo obogaćeno matičnim stanicama
• Autologno masno tkivo s koncentriranim matičnim stanicama
• Povećanje grudi vlastitim masnim tkivom.
Jedan od glavnih nedostataka je relativno visoka cijena u odnosu na implantate. Prednost je prije svega korištenje vlastitoga tkiva, nema stranoga tijela, oporavak je brz i bez ožiljaka, masno tkivo koje je u suvišku na trbuhu ili bedrima uklanja se liposukcijom i koristi nakon obrade za povećanje dojki, a dojke imaju potpuno prirodan izgled u svim položajima.
Metoda povećanja dojki matičnim stanicama vlastitog masnog tkiva, po mnogim je pokazateljima metoda budućnosti u kirurgiji dojki.
Yoshimoura K et all. Cell-Assisted Lipotransfer for Cosmetic Breast Augmentation: Supportive Use of Adipose-Derived Stem/Stromal Cells. Aesthetic Plast Surg. 2008 January; 32(1): 48–55.
Youn A. The Present and Future Of Breast Enhancement. Objavljeno 13.3.2013.
Rubin PJ. Stem Cell Breast Reconstruction: Understanding the Issues. Objavljeno 15.12.2011.
Hollingsworth A, Cohen R, Rubin E.,Breast Restoration After Conservation Surgery and Radiation: Best Practices and New Techniques. Medscape. Objavljeno 28.12.2012.
Poliklinika Harni