Datum zadnje izmjene: 23. 05. 2022.


U novim kliničkim smjernicama daju se preporuke o načinima dijagnosticiranja i nadzora endometrijskih promjena u žena u perimenopauzi i postmenopauzi, ocjenjuju indikacije i ograničenja različitih dijagnostičkih metoda, navode upute o postupanju u slučajevima nepotpune evaluacije i perzistiranja smetnji, kao i o dijagnostici u žena koje u liječenju koriste tamoksifen i isključivo estrogenu terapiju.

Eva Dreisler s Odjela za ginekologiju i opstetriciju Sveučilišta u Kopenhagenu i kolege iz Europskog udruženja za menopauzu i andropauzu objavili su preporuke 8.4.2013. u časopisu Maturitas.

Preporuke se temelje na pregledu literature i konsenzusu stručnjaka. Nema savršene metode za procjenu stanja endometrija i kombinacije dijagnostičkih metoda mogu biti nužnost.

"Pacijenticu uvijek najprije treba pregledati u spekulima, a potom učiniti palpacijski pregled kako bi se isključila ne-endometrijska ginekološka patologija", napisali su.

Nakon pregleda u spekulima i uzimanja citološkog obriska vrata maternice za PAPA test, potrebno je inicijalno učiniti ultrazvučni pregled, zato što je neinvazivan, omogućuje mjerenje debljine endometrija i otkriva ostale patološke promjene u zdjelištu, poput lejomioma i tumora jajnika. Kliničari također trebaju biti svjesni da kvaliteta ultrazvučnog pregleda ovisi o iskustvu dijagnostičara i korištenoj opremi.

Primarni razlog za invazivnu dijagnostiku je uzimanje uzorka endometrija da bi se potvrdili ili isključili karcinom endometrija i premaligne promjene. Uzimanje uzorka endometrija može se učiniti dilatacijom i kiretažom ili ambulantno biopsijom. Obje metode su "slijepe" pa se mogu propustiti žarišne lezije.

Histeroskopija uvijek omogućava ciljanu biopsiju, otkrivanje i odstranjivanje fokalnih lezija uključujući endometrijske polipe i submukozne miome unutar materišta, ali miomi mogu i otežati preglednost. Nekada se zahtijevala hospitalizacija i postupak u općoj anesteziji, ali se danas zahvati mogu učiniti ambulantno u lokalnoj anesteziji ili čak bez nje.

"Za postavljanje dijagnoze premalignih i malignih promjena endometrija potrebna je histološka analiza, ali se uzorak endometrija treba uzeti i u različitim benignim stanjima kao što je utvrđivanje uzroka abnormalnog uterinog krvarenja, kao i nadziranje odgovora endometrija na liječenje hiperplazije bez atipije", napisali su.

Sažetci preporuka:

  • koristiti transvaginalni ultrazvuk za inicijalnu procjenu
  • ukoliko je moguće ambulantno uzeti uzorak endometrija
  • histeroskopija omogućava izravnu vizualizaciju kavuma maternice i fokalnih lezija
  • ukoliko rezultati nisu uvjerljivi i abnormalno uterino krvarenje se nastavlja ili se nastavlja krvarenje u postmenopauzi, ponoviti treba UZV/TVS i učiniti histeroskopiju
  • debljina endometrija povećava se u korisnica tamoksifena, a histeroskopija se preporučuje postmenopauzalnim žena koje krvare uz tamoksifen
  • žene koje u liječenju koriste samo estrogene imaju povećani rizik za karcinom endometrija tijekom i nekoliko godina nakon prestanka liječenja estrogenima
  • ukoliko nema krvarenja, endometrijske kontrole treba raditi u žena koje imaju povećani rizik za rak endometrija
  • žene u kojih nije postavljena nedvosmislena dijagnoza ili koje imaju rekurentne ili perzistentne simptome ili su imale hiperplaziju treba redovito kontrolirati, primjerice svakih 6 mjeseci.

 

 


Maturitas, 2013.


 
  Novosti - Sve