Datum zadnje izmjene: 20. 01. 2020.


Rezultati nove retrospektivne kohortne studije pokazuju da je pravovremen početak uzimanja progestinske profilakse povezan sa smanjenim rizikom od prijevremenog porođaja kod žena koje su već imale prijevremeni porođaj.

Potrebno je isticati pravovremenu upotrebu progestinskog liječenja u svrhu smanjivanja stope prijevremenih porođaja, izvještava Kara B. Markham, dr.med. i kolege (Department of Obstetrics and Gynecology, Division of Maternal-Fetal Medicine, The Ohio State University, Columbus) u članku koji je objavljen online u Obstetrics&Gynecology

Najveće smanjenje prijevremenih porođaja je primjećeno između 35. i 37. tjedna. Nije bilo značajne razlike kod trudnoća ispod 32 tjedna, iako studija nije imala statistički značajan broj porođaja te dobi.

Autori navode da njihovi rezultati pokazuju da progestinska profilaksa može uspješno smanjiti stopu ponavljajućih prijevremenih porođaja ako se na vrijeme uvede kao terapija u odnosu na gestacijsku dob.

Istraživači su analizirali podatke žena s prijevremenim porođajima koje su bile kao pacijentice u Prematurity Clinic, The Ohio State University Wexner Medical Center od 1.siječnja 1998.g. do 30.lipnja 2012.g. Kliničari su od 2004.g. počeli uvoditi u rutinsko liječenje progestinsku profilaksu kod visokorizičnih trudnoća koja je davana parenteralno jednom tjedno u bolnici i, počevši od 2008., vaginalno jednom dnevno. Isto tako je 2008. počeo program za praćenje uspješnosti terapije koji je bilježio vrijeme uvođenja progestinske terapije u odnosu na gestacijsku dob i moguće komplikacije zbog kojih terapija nije bila pravovremena: odgođeno javljanje u prenatalni centar, kasna identifikacija pacijentica koje trebaju progestinsku profilaksu, problemi s zdravstvenim osiguranjem i sigurna upotreba parenteralne terapije progestinom.

Na primjer, početni pregled u klinici "zakazan je s 10-14 tjedana gestacije umjesto 14-16 tjedana gestacije da bi se ubrzao proces u osiguranju i osigurala na vrijeme progestinska terapija", pišu autori. "Ovo je bila najveća prepreka jer Ohio još nema uređen Medicaid za prenatalnu skrb."

Kao rezultat ovog načina rada, središnja gestacijska dob kod prvog kliničkog pregleda je bila od 19,6 tjedana od 1998.-2003.g., 17,4 tjedna od 2004.-2008.g. te 15,5 tjedana poslije 2008.g. (P<,01).

Da bi ustanovili efikasnost programa, autori su usporedili stope prijevremenih porođaja između 1998.-2003.g., 2004.-2007. i 2008.-2012.g. Usporedba je uključila 1066 žena, sve sa jednim ili više prijevremenih porođaja.

Tablica 1. Prijevremeni porođaji po razdobljima


Uspoređujući period od 1998.-2007.g., omjer prijevremenih porođaja od 2008.-2012. prilagođeno rasi, serklaži, pušenju i broju prijašnjih prijevremenih porođaja, bio je 0,75 kod manje od 37 tjedana gestacije (95% interval pouzdanosti (CI), 0,58-0,97), 0,70 kod manje od 35 tjedana gestacije (95% CI, 0,52-0,94) i 1,21 kod manje od 32 tjedana gestacije (95% CI, 0,83-1,76).
Moguće je da je neki nedefinirani faktor bio odgovoran za smanjenje porođaja prije 37 i 35 tjedana nakon 2008.g., ali je demografski sastav kliničke populacije ostao isti te nije bilo drugih velikih promjena u protokolima opstetričke zaštite.

Autori zaključuju da se žene koje imaju visoki rizik za prijevremeni porođaj moraju kontrolirati kod specijalista materno-fetalne meidicine te ih treba na vrijeme uključiti u program koji uvodi pravovremenu profilaksu progestinom.

Obstet Gynecol. 2013.

:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni

  Novosti - Sve