Premenstrualni sindrom i premenstrualni disforični poremećaj
Premenstrualni sindrom ili PMS je pojava emocionalnih i tjelesnih poteškoća te promjena ponašanja, obično u drugoj fazi menstrualnog ciklusa (14 dana prije pojave menstruacije). Sindrom čini oko 150 mogućih simptoma. Najčešće se javlja između dvadesete i četrdesete godine života.
Nekoliko je teorija o nastanku PMS-a:
- hormonska teorija koja nastanak objašnjava promjenama odnosa estrogena i progesterona te povećanjem količine prolaktina, aldosterona i prostaglandina; hormonske promjene same nisu dovoljne za izazivanje PMS-a
- nehormonska teorija kao uzroke pretpostavlja manjak vitamina i minerala, smanjenu razinu glukoze u krvi, poremećaje u stvaranju neurotransmitera, pa čak i neprepoznate kronične infekcije
- psihogena teorija kao uzroke navodi depresiju i anksioznost
- bio-psiho-socijalna teorija pretpostavlja međudjelovanje bioloških, socijalnih i psiholoških čimbenika.
Simptomi premenstrualnog sindroma javljaju se u drugoj polovini ciklusa:
- psihičke tegobe: depresija, plačljivost, psihička napetost, promjene raspoloženja, poremećaj ponašanja, gubitak inspiracije, društvena izolacija, poremećaj aktivnosti, gubitak koncentracije, gubitak samopouzdanja.
- fizičke: umor, bol u prsima, nadutost, tegobe sa stolicom (zatvor/proljev), tegobe mokrenja (pojačano/smanjeno), znojenje, akne, bol u zglobovima, migrena/ glavobolja, poremećaj koordinacije, svrbež, pojačano stvaranje iscjetka (rodnica, sinusi…), vrtoglavica, glad, porast tjelesne težine, povraćanje, lupanje srca, neodređeni bolovi u trbuhu, poremećaj sna, smanjena ili povećana spolna aktivnost.
Za postavljanje dijagnoze PMS-a važno je da simptomi nisu prisutni u prvoj, već isključivo u drugoj polovini ciklusa i to tijekom najmanje tri uzastopna ciklusa. Liječenje trebaju provoditi timskim radom ginekolozi, obiteljski liječnici, psihijatri i psihoterapeuti.
U liječenju se koriste:
- simptomatska terapija: dijeta, nadomjesci vitamina i minerala, osobito B6, kalcija i magnezija, preparati za jačanje imuniteta, tjelovježba, masaža
- hormonsko liječenje (kontracepcija, gestageni)
- lijekovi protiv bolova
- lijekovi za izmokravanje (diuretici)
- antihistaminici
Premenstrualni disforični poremećaj ili PMDD klinički je sličan PMS-u, ali su simptomi znatno jače izraženi i otežavaju funkcioniranje žene na svim područjima života. PMDD se pojavljuje u oko 3-8 % žena u općoj populaciji, a opisano je čak oko 300 različitih simptoma.
PMDD često je zanemaren, neprepoznat i neliječen.
Osnovni simptomi PMDD-a su:
- Depresivno raspoloženje, osjećaj beznađa
- Izražena anksioznost i napetost
- Iznenadne promjene raspoloženja
- Razdražljivost, ljutnja, svadljivost
- Smanjeno zanimanje za uobičajene dnevne aktivnosti i društveni život
- Smanjena koncentracija i sposobnost zadržavanja pažnje
- Slabost, umor, gubitak energije
- Izražene promjene apetita, prejedanje, potreba za određenom vrstom hrane
- Nesanica ili povećana potreba za snom
- Osjećaj gubitka kontrole pri uobičajenim aktivnostima
- Tjelesni simptomi poput porasta tjelesne težine, nadutosti, osjetljivosti dojki, glavobolje, bolova u mišićima ili zglobovima.
Za dijagnozu PMDD prema Diagnostic and Statistical manual of Mental Disorders (DSM-IV), potrebno je sljedeće:
- prisutnost simptoma tijekom gotovo cijele druge faze menstrualnog ciklusa (faza žutog tijela)
- prisutnost najmanje pet od gornjih simptoma, od kojih je bar jedan među prva četiri navedena i to u većini menstrualnih ciklusa tijekom najmanje godinu dana
- simptomi značajno utječu na odnose s drugim ljudima, profesionalni život ili socijalne aktivnosti.
- smetnje nisu posljedica egzacerbacije drugih bolesti, npr hipotireoze
- simptomi moraju biti praćeni tijekom najmanje dva uzastopna menstrualna ciklusa.
U liječenju PMDD-a, najčešće se primjenjuje kombinacija farmakoloških i nefarmakoloških metoda, ali liječenje treba individualizirati.
Današnje liječenje PMDD-a je simptomatsko, a simptomi se obično ponovo javljaju nakon prestanka uzimanja lijekova.
Najčešće se primjenjuju antidepresivi, anksiolitici, hormoni, analgetici i diuretici.
- Antidepresivi su najučinkovitiji lijekovi u liječenju PMDD-a, osobito kada prevladavaju depresija, iznenadne promjene raspoloženja, anksioznost i razdražljivost. Koriste se fluoksetin, paroksetin, sertralin, citalopram, venlafaksin i klomipramin. Ukoliko su simptomi jače izraženi, preporučuju se stalna terapija, a ako su blaže izraženi, tada se lijekovi daju intermitentno, odnosno tijekom druge faze menstrualnog ciklusa. Paroksetin i venlafaksin mogu se koristiti samo kontinuirano, dok se fluoksetin, sertralin, citalopram i klomipramin mogu koristiti kontinuirano ili intermitentno. Ponekada je potrebno uzimati lijek tijekom dva do tri menstrualna ciklusa da bi se postigao potpuni učinak.
- Anksiolitici se upotrebljavaju kada je anksioznost najizraženiji simptom PMDD-a. Najčešće se koriste alprazolam, klonazepam i lorazepam. Djeluju brzo,a koriste se tijekom druge polovine ciklusa, svaki mjesec ili po potrebi. Potreban je oprez radi mogućnosti stvaranja navike.
- Inhibitori ovulacije i hormoni: Oralna kontracepcija učinkovito uklanja simptome PMS-a, ali učinkovitost u liječenju PMDD-a nije dokazana. GnRH analozi su se pokazali djelotvornima. Ovarijektomija je krajnja mogućnost kod rezistentnih oblika PMDD-a, ali se u praksi ne običava, jer imamo dovoljno mogućnosti liječenja.
- Analgetici, prvenstveno iz skupine inhibitora prostaglandina, koriste se kada je bol najizraženiji simptom, ali ne uklanjaju ostale tegobe.
Literatura:
1. Yonkers KA, et al. Clinical manifestations and diagnosis of premenstrual syndrome and premenstrual dysphoric disorder. http://www.uptodate.com/index. Accessed Nov. 26, 2012.
2. Kastner TM (expert opinion). Mayo Clinic, Rochester, Minn. Dec. 5, 2012
3. Casper RF, et al. Treatment of premenstrual syndrome and premenstrual dysphoric disorder. http://www.uptodate.com/index. Accessed Nov. 26, 2012.